Hrvatska je, prema izvješćima, od početka godine izdala 143 tisuće radnih dozvola strancima. Brojka impozantna, posebno za državu koja je posljednjih godina svjedočila egzodusu vlastitih građana. Ali, postavlja se pitanje – tko su ti ljudi, i gdje su? To nije samo retoričko pitanje Vesne Vučemilović, već realna dilema s kojom se suočavamo.Različite brojke i zbunjujući podaci samo dodatno zakompliciraju sliku. Institucije daju proturječne informacije, a Vučemilović, koja se ne libi prozvati nepravilnosti, ukazuje na to da podaci koje iznosi Ministarstvo i HZMO jednostavno ne odgovaraju stvarnosti. „Variraju podaci institucija, gdje su svi ti ljudi?“ – pita se ona, s punim pravom.
Ako je izdano 400 tisuća dozvola, zašto se osiguranika strancima vodi samo oko 80 tisuća? Jesu li ljudi otišli dalje u Europu, ili su, možda, zapeli u nekom sivom području – gdje statistike nemaju moć, a stvarni život je, kao i obično, zamagljen birokratskim procedurama?
Problem kompetencija i pitanje integracije
Ivan iz HDZ-a, naravno, pokušava pojasniti situaciju. Kaže kako se ne radi o zamjeni stanovništva, već o potrebi za radnom snagom na poslovima koje Hrvati jednostavno više ne žele raditi. No, to objašnjenje je kao flaster na ranu koja očito zahtijeva ozbiljniju medicinsku intervenciju. Pitanje nije samo u broju, nego i u kompetencijama. Vučemilović ističe zabrinjavajuće statistike – 25% stranih radnika je nepismeno, a samo 1% ih ima visoku stručnu spremu.
Ako je radna snaga ključna za gospodarski rast, što ćemo onda s radnicima koji nisu adekvatno obučeni, ili se bore s osnovama komunikacije na hrvatskom jeziku? Integracija pada u vodu, kaže Vučemilović, kada broj stranih radnika pređe 10%. Što to zapravo znači za budućnost tržišta rada, i tko će na kraju platiti cijenu neadekvatne politike?
Agencije – posrednici ili profiteri? Poseban problem, kako navodi Vučemilović, jesu agencije koje dobro profitiraju na dovođenju stranih radnika. Radnici plaćaju enormne iznose, često i do 4000 eura, da bi stigli ovdje raditi. Na koji način će se osigurati da ti radnici dobiju uvjete koje zaslužuju, i kako će se kontrolirati rad tih agencija, ostaje otvoreno pitanje.
I dok Vesna Vučemilović traži odgovore na ta pitanja, institucije šute. A radnici, kako domaći, tako i strani, ostaju u sustavu koji ih ili previše iskorištava ili ih jednostavno zanemaruje.
Što dalje? Što nam budućnost donosi, teško je reći. Ako politika imigracije i integracije ostane na razini konfuzije i nesigurnosti, riskiramo stvaranje dodatnih socijalnih tenzija i produbljivanje problema na tržištu rada. Hoće li Hrvati i dalje odlaziti, dok stranci dolaze u nejasnim okolnostima, ostaje za vidjeti.
Ono što je sigurno, kako naglašava Vučemilović, jest da Hrvatska mora hitno osmisliti koherentnu strategiju. Bez nje, svi smo samo pijuni u igri velikih brojki i nedefiniranih pravila.
Ivica Kukavica (DP): Nećemo dopustiti zamjenu stanovništva
Mi stalno pričamo o posljedicama. Nedostatak radne snage na tržištu je posljedica loše politike. Stravičan broj mladih Hrvata izišao je iz Hrvatske, a mi apsolutno kao država nismo dobro reagirali, kazao je Ivica Kukavica iz Domovinskog pokreta. Veseli ga, kaže – što su neke odredbe u novom zakonu strože.
Drago mi je i da je naš ministar Šipić uveo u ovaj zakon – da se Hrvati bez državljanstva i njihovi potomci neće smatrati strancima, nego će ravnopravno moći ulaziti na tržište rada, kazao je.
wpDiscuz
