Osama bin Laden sjedio je u svojoj zlatno obrubljenoj halji, čuvan od strane lojalnih arapskih mudžahedina koji su se borili uz njega u Afganistanu. Bradata, šutljiva lica – nenaoružani, ali nikad udaljeni više od nekoliko metara od čovjeka koji ih je regrutirao, trenirao i potom poslao da unište sovjetsku vojsku – promatrali su bez osmijeha dok su seoski stanovnici Almatiga stajali u redu kako bi zahvalili saudijskom biznismenu koji će uskoro završiti izgradnju ceste koja po prvi put u povijesti povezuje njihove domove s Kartumom.
S visokim jagodicama, uskim očima i dugom smeđom haljom, gospodin bin Laden izgleda kao pravi planinski ratnik iz legende o mudžahedinima. Djeca su plesala ispred njega, propovjednici su priznavali njegovu mudrost. “Čekali smo ovu cestu kroz sve revolucije u Sudanu,” rekao je jedan šeik. “Čekali smo dok nismo izgubili svaku nadu – i tada je došao Osama bin Laden.”
Izvan Sudana, gospodin Bin Laden nije cijenjen s toliko poštovanja. Egipatski tisak tvrdi da je doveo stotine bivših arapskih boraca iz Afganistana natrag u Sudan, dok diplomatski krugovi u Kartumu sugeriraju da neki od tih “Afganaca”, koje je ovaj saudijski poduzetnik dovezao, sada treniraju za nove džihadističke ratove u Alžiru, Tunisu i Egiptu. Gospodin Bin Laden toga je itekako svjestan. “To su gluposti medija i veleposlanstava,” naziva ih on. “Ja sam građevinski inženjer i agronom. Kad bih ovdje imao kampove za obuku, ne bih mogao obavljati ovaj posao.”
A “ovaj posao” zasigurno je ambiciozan: potpuno nova cesta koja se proteže od Kartuma do Port Sudana, u duljini od 1.200 kilometara na staroj cesti, sada skraćenoj na 800 kilometara novom rutom Osame bin Ladena koja će ovo putovanje skratiti na samo jedan dan. U zemlju koju Saudijska Arabija prezire zbog podrške Saddamu Husseinu u Zaljevskom ratu, gotovo jednako koliko je i SAD osuđuje, gospodin Bin Laden donio je upravo onu građevinsku opremu kojom je samo pet godina ranije gradio gerilske staze Afganistana.
On je povučen čovjek. Održava dom u Kartumu i samo mali stan u svom rodnom gradu Džedi. Oženjen je – s četiri žene – ali izbjegava medije. Ovaj intervju za The Independent prvi je koji je dao zapadnom novinaru, a u početku je odbio govoriti o Afganistanu, sjedeći šutke na stolici u improviziranom šatoru, četkajući zube drvenom grančicom miswak. No, na kraju je progovorio o ratu koji je pomogao dobiti za afganistanske mudžahedine: “Ono što sam proživio u dvije godine tamo, ne bih proživio ni za sto godina negdje drugdje,” rekao je.
Kada se bude pisala povijest afganistanskog otpora, doprinos gospodina Bin Ladena – i neizravni rezultati njegove obuke i pomoći – mogli bi se pokazati ključnim trenutkom u povijesti militantnog fundamentalizma, čak i ako danas pokušava umanjiti svoju ulogu. “Kada je započela invazija na Afganistan, bio sam bijesan i odmah sam otišao tamo – stigao sam u roku od nekoliko dana, prije kraja 1979. godine,” rekao je. “Da, borio sam se tamo, ali moji su muslimanski suborci učinili puno više od mene. Mnogi su od njih poginuli, a ja sam još uvijek živ.”
Unutar nekoliko mjeseci, međutim, gospodin Bin Laden je slao arapske borce – Egipćane, Alžirce, Libanonce, Kuvajćane, Turke i Tunižane – u Afganistan; “ne stotine, već tisuće,” rekao je. Podržavao ih je oružjem i vlastitom građevinskom opremom. Sa svojim iračkim inženjerom, Mohamedom Saadom – koji sada gradi cestu za Port Sudan – gospodin Bin Laden je izbušio masivne tunele u planinama Zazi u provinciji Bakhtiar za gerilske bolnice i skladišta oružja, a zatim je izgradio mudžahedinsku stazu kroz zemlju do samo 15 milja od Kabula.
“Ne, nikad se nisam bojao smrti. Kao muslimani, vjerujemo da, kad umremo, idemo u raj. Prije bitke, Bog nam šalje seqina, mir. Jednom sam bio samo 30 metara od Rusa i pokušavali su me zarobiti. Bio sam pod bombardiranjem, ali sam bio toliko miran u srcu da sam zaspao. O ovom iskustvu piše u našim najranijim knjigama. Vidio sam kako 120mm minobacačka granata pada ispred mene, ali nije eksplodirala. Četiri bombe bačene su s ruskog aviona na naše sjedište, ali nisu eksplodirale. Pobijedili smo Sovjetski Savez. Rusi su pobjegli.”
No, što je s arapskim mudžahedinima koje je odveo u Afganistan – pripadnicima gerilske vojske koju su također poticali i naoružavali Sjedinjene Američke Države – a koji su zaboravljeni kada je taj rat završio? “Osobno, ni ja ni moja braća nismo vidjeli dokaze o američkoj pomoći. Kada su moji mudžahedini pobijedili i Rusi su istjerani, počele su razlike [među gerilskim pokretima], pa sam se vratio građevinskim radovima u Taifu i Abhi. Donio sam natrag opremu koju sam koristio za izgradnju tunela i cesta za mudžahedine u Afganistanu. Da, pomogao sam nekim svojim suborcima da dođu ovamo u Sudan nakon rata.”
Koliko ih? Osama bin Laden odmahuje glavom. “Ne želim reći. Ali ovdje su sada sa mnom, rade ovdje, grade ovu cestu za Port Sudan.” Rekao sam mu da su mi bosanski muslimanski borci u Travniku spomenuli njegovo ime. “Osjećam isto za Bosnu,” rekao je. “Ali situacija tamo ne nudi iste prilike kao u Afganistanu. Mali broj mudžahedina otišao je boriti se u Bosnu i Hercegovinu, ali Hrvati ne dopuštaju mudžahedinima prolaz kroz Hrvatsku kao što su Pakistanci to činili s Afganistanom.”
Tako je gospodin Bin Laden razmišljao o džihadu dok su njegovi bivši suborci promatrali. Nije li za njih pomalo antiklimaktično, upitao sam, boriti se protiv Rusa i završiti gradeći ceste u Sudanu? “Vole ovaj posao, i ja također. Ovo je velik plan koji ostvarujemo za ljude ovdje, pomaže muslimanima i poboljšava njihove živote.”
Njegova tvrtka Bin Laden – ne treba je miješati s većom građevinskom tvrtkom kojom upravljaju njegovi rođaci – plaćena je u sudanskoj valuti koja se zatim koristi za kupnju sezama i drugih proizvoda za izvoz; očito, profit nije gospodinu Bin Ladenu najvažniji prioritet.
Kako se osjećao glede Alžira, upitao sam? No, čovjek u zelenom odijelu koji se predstavio kao Mohamed Moussa – tvrdio je da je Nigerijac, iako je zapravo bio sudanski sigurnosni službenik – dodirnuo me po ruci. “Postavili ste više nego dovoljno pitanja,” rekao je. Na što je gospodin Bin Laden otišao provjeriti svoju novu cestu.
Izvor: Indenpendet
wpDiscuz
