U svijetu zagrebačke elite, gdje je broj apartmana s mramornim podovima gotovo jednak broju tajnih bankovnih računa, jedan bivši policajac, Anto Zeba, vratio je uzbuđenje na scene iz života imućnih. No, ovaj put, umjesto popisa gostiju na skupim večerama, tu su se našli popisi ukradenih dragocjenosti iz stanova poznatih javnih osoba. Provale, bankomati, skriveni špijunski uređaji, bježanje od zakona – Zeba i njegov brat Mario nisu samo kriminalci iz sitnih novina, nego prava zagrebačka “blockbuster” priča.
Krenimo redom. Provale u domove zagrebačke elite? Nije to prvi put da netko iz “vanjskog svijeta” odluči uzeti pravdu (ili barem zlato) u svoje ruke. Anto Zeba, bivši policajac, u suradnji sa starijim bratom Marijem, u svojevrsnoj braći Dalton verziji, napada elitu. Neki bi rekli da je to kao neki moderni Robin Hood, ali bez dijeljenja bogatstva siromašnima. Možda je to zapravo Robin Hood na balkanski način – uzmi što možeš, idi što dalje. I naravno, dokle te sreća drži.
Ali čekaj… Pjevačica Maja Šuput na listi opljačkanih? Cijenjena predstavnica domaće zabavne glazbe? Bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu, Aleksa Bjeliš, i njegova supruga? Uz njih, lista žrtava gotovo podsjeća na VIP listu pozvanih na neku gala večer. Samo što je, umjesto pozlaćenih tanjura, poslužena prazna komoda. Ako je Zagreb nešto naučio, to je da nitko nije siguran – ni akademici, ni investicijski direktori, ni stomatolozi.
Braća Zeba, opremljeni skrivenim kamerama i nevjerojatnim znanjem o tome kako opljačkati bankomate, nisu provalnici s crnim maskama iz starinskih stripova. Oni su moderni, sofisticirani i, ako ih policija pita, nevini. Anto, koji je, sudeći po njegovim riječima, u stanju da jedva hoda zbog problema s kralježnicom, uvjerava nas da nije on taj koji skače po krovovima terasa. Kako sam kaže: „Ne mogu trčati ni raditi čučnjeve, a za provale bi trebalo skakati i penjati se.“ Zvuči kao monolog iz drame s pozornice – samo što su umjesto aplauza dočekani lisicama.
E sad, da razjasnimo nešto o toj sofisticiranosti. Skriveni špijunski uređaji, krađa pola milijuna eura iz bankomata, Interpolove tjeralice – ovo nije sitni lopovluk iz kakvog hrvatskog sitcoma. Ovo je prava akcija, a da stvar bude još napetija, Zeba je bio na Interpolovoj listi traženih više od dvije godine. I što radi sve to vrijeme? Živi mirno, skrivajući se na Trešnjevci. Moglo bi se reći da je, nakon filmske potjere i dramatičnih scena, Zeba izabrao život na jednoj od najpoznatijih zagrebačkih lokacija – kao da je bio svjestan ironije cijele priče.
Ali tu dolazimo do ključnog pitanja: zašto mediji o tome šute? Možda jer ih nije briga za to što lopov s invaliditetom tvrdi da nije mogao raditi čučnjeve. Možda jer je kazalište Zagreba postalo toliko ispunjeno nevažnim temama da su prave kriminalne drame poput ove svedene na razinu anegdote. Možda je Zeba samo još jedan lik u beskonačnoj priči o kriminalu, korupciji i pravdi koja se više ne traži, nego se s njom sprda.
Na kraju krajeva, Anto Zeba nije junak iz narodnih priča. Niti je Robin Hood, niti je antiheroj s razlogom. On je jednostavno bivši policajac koji je odlučio prijeći na tamnu stranu zakona, uvjeren da može nadmudriti sustav. I dok ga odvjetnik sprema za sljedeći kazneni postupak, Zagreb i dalje diše punim plućima, pitajući se tko će biti sljedeći na meti modernih “junaka” iz filmskih provala.