Naravno, u zemlji koja na izborima bira sve osim normalnog života, lokalni izbori u BiH ne mogu proći bez folklornog cirkusa dostojnog svečane sjednice političkog kabarea. Dok ozbiljne zemlje pred izbore raspravljaju o planovima, reformama i konkretnim projektima, Bosna i Hercegovina priprema svoj ritualni politički dernek, a Stranka demokratske akcije (SDA) izvodi sevdah za narod, ali ne onaj od Safeta Isovića – više nalik na kakvo groteskno kazalište apsurda.
Na jednom od tih predizbornih skupova, umjesto da prezentiraju planove kako izvući ljude iz siromaštva, prometnih gužvi i kojekakvih živih blata svakodnevice, SDA je odlučila ponuditi narodu ono što najbolje prolazi – izvorna muzika. Ne znam tko je izvor, ali mi zvuči kao da jauče od bolova netko tko je umjesto operacijskog stola završio na bini. Na sceni nije bio program, nisu bili planovi za budućnost, već zaboravljene glave prošlosti.
Narod, kao narod, u ekstazi od jada, igra kolo. Jer, što će drugo? Kad nemaju kruha, neka plešu kolo. Dok se iz razglasa ori stih, koji ni Čola ne bi mogao izvući, nešto tipa: “Takav isti bio sam ti i ja, bosanska me pamti policija”. Gledam, slušam, ne vjerujem. Kao da je na skupu SDA netko puštao autobiografski soundtrack kakvog potpunog političkog debakla.
Umjesto da odgovore kako će se nositi s lokalnim problemima, stranački prvaci opijaju narod starim dobrim, neuništivim bosanskim humorom – ali onim crnim, na granici horora. Obećanja? Nema ih. Vjerovatno je glavni plan da se nastavi plesati – jer u toj zemlji, kad prestane muzika, preostane samo gruba, ogoljena stvarnost. A to nitko ne želi vidjeti, zar ne?
U svakom slučaju, pogledajte video ako smijete. Ali pripremite se. Jer, kad SDA organizira koncert umjesto programa, ne znaš bi li se smijao, plakao ili prijavio kod bosanske policije – jer tko zna gdje će te ovaj politički cirkus sljedeći put odvesti.