Ciparski šipak pati od sive plijesni, suhe truleži i krastavosti kore, a dosadašnja zaštitna sredstva više ne djeluju na ove bolesti.
Ciparski šipak je najranija sorta. Već je počeo zreliti. Kora ploda je svjetložute boje s izraženim crvenilom na osunčanoj strani, mekana je i poprilično tanka.
Stablo je vrlo bujnoga rasta i dobre rodnosti. Plod je srednje velik, okruglastoga i često nepravilna oblika. Ispunjenost ploda zrnjem je odlična, a sama zrna su velika i tamnocrvene boje. Sok je jako sladak, s malo kiseline i ugodne je arome te spada u skupinu slatkih sorti. Pretežno se uzgaja na području doline rijeke Neretve.
Ove jeseni voćari koji imaju ciparski šipak nisu dobro prošli. Ciparski šipak je upravo u vrijeme zriobe obolio od neizlječive bolesti. Unutrašnjost ploda truli, na vanjskoj kori su vidljive crne fleke pa se onako odokativno može zaključiti da je ciparski šipak obolio od sive plijesni, suhe truleži i krastavosti kore. Možda ovo nisu neke nepoznate bolesti, pojavljivale su se i do sada, ali za voćare je novost što se ne mogu spriječiti do sada poznatim zaštitnim sredstvima, piše stanislav Soldo za Dubrovački vijesnik.
Uzaludan trud
Zna to ponajbolje Luka Zonjić čije su plantaže šipaka nedaleko do Ušća Neretve oboljele. Uzaludno se trudi spriječiti trulež, nabavljao je različita zaštitna sredstva, od koji neka koštaju 800 eura za litar, ali ništa ne pomaže. Šipak svaki dan sve više i više gnjije, bolest na plodovima se širi poput požara.
”Evo vidite, ovi šipci su prije nekoliko dana bili zdravi i pripremao sam se za berbu. Danas su potpuno neupotrebljivi”, govori Luka Zonjić, dok pokazuje tek ubrane plodove.
On je na svojim plantažama zasadio oko šest tisuća sadnica šipaka, uglavnom ciparskog te nekoliko vrsta barskog i američku sortu wanderful. Na svu sreću, barski i wonderful su za sada pokazali otpornosti na bolesti sive plijesni. Luka se nada da će tako i ostati.
Bageri su bili spremni…
Prisjetio se kako su mu se stabla šipaka počela sušiti prije nekoliko godina. Tada je sve agronome i poljoprivredne savjetnike digao na noge. Uključili su se i veliki uzgajivači šipaka iz Hercegovine, ali bolest se nije mogla zaustaviti.
”Čak sam pomišljao da krenem krčiti nasade. Bageri su već bili spremni”, priča Luka.
Do njega su dopirale različite informacije o toj bolesti s crnim i katastrofičnim scenarijima, prema kojima će se plantaža šipaka i sve oko nje osušiti. To je bilo drugačije od ovoga sada. Na očigled su propadala stabla.
”Neki su mi stručnjaci govorili da je riječ o bolesti fitoplazme za koju nema lijeka, jedino krčenje nasada”, kaže Luka. I onda je stupio u kontakt s izraelskim poljoprivrednim stručnjacima iz Tel Aviva, koji su odbacili mogućnost fitoplazme, savjetovali mu zaštitno sredstvo koje je nabavio u Sloveniji i plantaže su mu spašene.
Sada nekoliko godina nakon ima novu havariju. Propadaju mu plodovi. Ako se bolest nastavi širiti ovakvim tempom propast će mu 50 tona šipaka. Riječ je šteti većoj od 40 tisuća eura samo zbog nemogućnosti prodaje šipaka, a gdje su uloženi trud, rad, agrotehničke mjere, gnojivo i zaštitna sredstva. Sve je to tijekom godine trebalo uložiti u plantažu s koje se neće ubrati gotovo ništa.
‘Ne znam kako dalje…‘
I da stvar bude još gora, gnjili plodovi se moraju odstraniti sa stabla i spaliti kako se ne bi dalje širila zaraza. A to sve košta, treba platiti radnike za berbu, a unaprijed znadete da ništa nećete moći zaraditi – ogorčen je Luka, koji se ljuti i na državne institucije koje ne vode dovoljno računa o poljoprivrednicima.
”Ne znam kako dalje. Plodovima šipaka nema pomoći. Ove godine neću imati što brati, jedino barski i wonderful”, govori Luka.
Dio plantaža je uspio tretirati protiv krastavosti kore i djelomično je uspio. Nabavio je fungicid, jedna litra ide na osam tisuća litara vode. Ali trulež zrna nikako ne može spriječiti.
Luka se ljuti i na zakone koji reguliraju upotrebu pesticida u poljoprivredi. Neka zaštitna sredstva poput ditana i mankozeba su zabranjena u Europskoj uniji, a koristili su se protiv gljivičnih oboljenja. Neka druga sredstva koja su puno skuplja mogu se primjenjivati, ali od njih nema velike koristi.
Porijeklo šipka smješta se u područja Afganistana, Irana, Pakistana i sjeverne Indije, iako neki znanstvenici smatraju da je šipak autohtona mediteranska biljka. Na našim područjima šipak se tradicionalno veže uz područje južne Dalmacije i Hercegovine, gdje su posljednjih godina podignuti deseci hektara novih nasada šipka.