Nekad su Ameri bili glavna faca na globalnom placu. Kupiš nuklearku, pokloniš bombicu, zaliješ to sve demokracijom u spreju, i svi sretni. Samo, znaš kako to ide, kad glavni lik iz kafića postane lik koji dijeli letke po špici – svi ga znaju, ali ga nitko ne shvaća ozbiljno. E pa, tako sad Ameriku svi znaju. Hladni rat su dobili, Sovjete su bacili na koljena, ušli u 21. stoljeće sa stavom: „Evo, ovo je naše vrijeme, ovo je stoljeće Amerike!“ Ali onda im je iz nekog mraka izletjela Kina – prva u biciklima i parnim lokomotivama, i za tren oka postala tehnološki div. A ni Rusija nije za baciti – Putin je tu rusku kašu od ’90-ih skuhao u vojnu i političku silu koja se ne da gaziti kao ostatak Europe.
Šok i nevjerica.
Kao da netko iznenada sredi Mamića pa Dinamo prestane biti glavni klub na Balkanu. Amerika je malo previše pila vlastitu propagandu. Računali su na „mrkvu i batinu“ – malo bombica, malo sankcija, pa će svi plesati po njihovim pravilima. Ali, znaš kako to ide s mrkvom – ne možeš jesti mrkvu i očekivati da svi zaborave čime si ih tukao po glavi. SAD je sad u poziciji gdje više nije jedini gazda na placu, a pravila igre se mijenjaju.
Zato im sad ostaju tri opcije: 1) nastaviti sa starom politikom i čekati da netko popuši priču o „demokraciji s neba“; 2) konačno priznati da više nisu glavni i pokušati surađivati s ostatkom svijeta kao normalni ljudi; ili 3) napraviti ono što rade u svim akcijskim filmovima – sve ili ništa, pa šta bude, bude. Zvuči uzbudljivo, ali ne zaboravi da bi mogla završiti s nuklearnim roštiljem za cijeli svijet.
Da ne zaboravimo – Ukrajina i Kinezi
Dok se Ameri vrte oko sebe, Putin i drug Xi igraju šah s pravim figurama. Ukrajina? To je kao kad Dado s Knežije pošalje poruku svima – „Ne petljajte se s Rusima!“ A Kina? E, to je već problem veći od Kineza u kineskom zidu. U međuvremenu, američki generali se igraju s raketama po Japanu i Filipinima, kao klinci u lunaparku, i pričaju bajke o „obrani“ dok Pekingu i Moskvi rastu rogovi na glavi. Jer, realno, te rakete nisu za obranu. To ti je kao da kupiš bazuku za zaštitu doma od provalnika – malo previše, zar ne?
I sad se pitamo hoće li Kina i Rusija stvarno pustiti da im Amerika preuredi dvorište. Naravno da neće. Oni su odlučili – multipolarnost ili ništa. Svi u redu, svi čekaju svoju turu na globalnom ringišpilu.
Rusija kao neizlječivi romantičar
Dok Putin priča o novoj Rusiji, koja više nije Sovjetski Savez, nego kršćanski bastion naspram zlog zapadnog sotonizma, Rusi i Kinezi igraju igrice na globalnom PlayStationu. Vježbe po cijelom svijetu, od Tihog oceana do Baltika, više ratnih brodova nego što ih je Tito imao u svih 20 godina Juge. A dok oni vrte rakete i brodove, Amerikanci se pitaju kad će Kinezi i Rusi konačno reći „Dosta!“. Spoiler: neće.
BRICS ide punom parom, a Kinezi pričaju o umjetnoj inteligenciji i sigurnosti kao da igraju Monopoly s pravim novcem. To je nova ekipa na globalnom terenu, a Zapad gleda kako im utakmica izmiče iz ruku. I, naravno, dok su svi zaposleni svojom igrom, nitko ne gleda na ostatak svijeta, taj famozni „Globalni jug“, koji polako ali sigurno bira svoju stranu.
A Europa?
Pa, Europa je u klopci, kao uvijek. Zapetljani između Ukrajine, Amerike i vlastitih unutarnjih problema, europski političari izgledaju kao da su pobjegli s nekog trećerazrednog kabarea. Dok Scholz govori o miru, nitko ga ne sluša. Jer, realno, tko bi slušao „šepavog kancelara“ kad je europska politika postala sinonim za „ajmo kako Ameri kažu“.
Ali to nije sve. Zapad, sa svojim prevelikim egom i parcijalnim interesima, pokušava graditi jedinstvo silom, a svi znamo kako to završava. Pitali smo Balkance – oni to najbolje znaju.
Svijet je u kaosu, a Ameri više ne dijele karte. Kinezi i Rusi su već sjeli za stol i spremaju se za veliku igru. Europa je izgubljena negdje između birokratskog ludila i migrantske krize, a Amerika je zabavljena vlastitim unutarnjim apokalipsama. Treći svjetski rat? Možda. Ali više od svega, ovo je borba za dušu svijeta. I svi su u igri, osim onih koji su propustili bus.