Vatikan je Međugorju dao “Nihil obstat”. Time je , uz sve kontradiktornosti najpozitivnija moguća odluku o nekom nadnaravnom fenomenu koju prema novim normama za razlučivanje ukazanja i drugih nadnaravnih fenomena udjeljuje Dikasterij za nauk vjere.Važan podatak je i da se u Noti o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje koju je potpisao kardinal Víctor Manuel Fernández, pročelnik Dikasterija za nauk vjere, navodi da pozitivna ocjena većine međugorskih poruka “ne podrazumijeva proglašenje izravnoga nadnaravnog podrijetla”.
“Dokument Dikasterija za nauk vjere koji je odobrio papa Franjo ne govori o nadnaravnosti, ali priznaje obilne duhovne plodove vezane za župu-svetište Kraljice mira te daje uglavnom pozitivno mišljenje o porukama, iako uz nekoliko pojašnjenja”, potvrđuje se u uvodu teksta.
Iako to ne podrazumijeva proglašenje nadnaravnosti, i podsjećajući da nitko nije obvezan vjerovati u to, nihil obstat – koje je izdao mostarski biskup u dogovoru sa Svetom Stolicom – upućuje da vjernici “mogu putem tog duhovnog prijedloga dobiti pozitivan poticaj za svoj kršćanski život te dopušta javno štovanje”.
U Noti se također precizira da pozitivna ocjena većine međugorskih poruka “ne podrazumijeva proglašenje izravnoga nadnaravnog podrijetla”.
Crkvene vlasti u mjestima gdje je takvo iskustvo prisutno, pozvane su cijeniti pastoralnu vrijednost i promicati širenje tog duhovnog prijedloga. Osim toga, Dikasterij potiče hodočasnike koji idu u Međugorje “da prihvate kako se na hodočašće ne ide radi susreta s navodnim vidiocima, nego radi susreta s Marijom, Kraljicom mira”. Što jako dobro pokazuje koliko u Vatikanu “vjeruju” ekipi koja tvrdi da se redovito čuje s Gospom.
Ali u Međugorju ima dosta toga što je dobro: “Pozitivni se plodovi očituju ponajviše kao promicanje zdrave prakse života vjere” u skladu s tradicijom Crkve. Dogodila su se “brojna obraćenja” ljudi koji su otkrili ili ponovno otkrili vjeru; povratak ispovijedi i sakramentalnoj pričesti, brojna zvanja, “brojna pomirenja supružnika i obnove bračnoga i obiteljskoga života”.
Nota Dikasterija potom razmatra glavne aspekte poruka, počevši od poruke mira shvaćenoga ne samo kao odsutnost rata nego i u duhovnom, obiteljskom i društvenom smislu: najoriginalniji naslov koji Gospa sebi pripisuje je, naime, ‘Kraljica mira‘. To je mir koji je plod življene ljubavi koja “podrazumijeva također ljubav prema onima koji nisu katolici”. Taj se aspekt bolje razumije “u ekumenskom i međureligijskom kontekstu Bosne, obilježenom strašnim ratom s jakim religijskim elementima”.
U porukama se također nalaze “stalni pozivi na napuštanje svjetovnoga načina života i pretjerane vezanosti za zemaljska dobra, uz česte poticaje na obraćenje, što čini mogućim istinski mir u svijetu”. Čini se da je upravo obraćenje središte međugorske poruke. Tu je i “ustrajan poticaj da se ne podcjenjuje ozbiljnost zla i grijeha” i da se ozbiljno shvati Božji poziv na borbu protiv zla. Temeljni su također uloga molitve i posta, kao i središnje mjesto mise i traganje za konačnim smislom postojanja u vječnom životu.
Međutim, u dokumentu Dikasterija se upozorava i kako se nekoliko poruka može činiti “povezanima sa zbunjujućim ljudskim iskustvima” iako neke pogreške možda nisu “iz loše namjere, nego zbog subjektivnoga shvaćanja fenomena”. U nekim se slučajevima “čini da Gospa pokazuje neku razdraženost jer se neke njezine upute nisu slijedile; tako upozorava na prijeteće znakove i mogućnost da se nikada više ne ukaže”. Ali zapravo druge poruke daju ispravno tumačenje: “Oni koji daju katastrofična predviđanja lažni su proroci. Kažu: “Te i te godine, tog i tog dana bit će katastrofa”. Tu su potom poruke za župu u kojima “Gospa kao da želi kontrolu nad pojedinostima duhovnoga i pastoralnoga puta”, što je očiti fake.
U drugim slučajevima poruke se “odnose na zahtjeve ‘malo vjerojatnoga nadnaravnog podrijetla‘, kada Gospa “daje naredbe o datumima, mjestima, praktičnim aspektima, i donosi odluke o uobičajenim pitanjima”, kao kada je jednoj od vidjelica rekla kako njezina poznanica treba kupiti hotel u Amsterdamu. Zbog toga se u Noti se kao problematične navode i poruke koje Gospi pripisuju izraze “moj plan”, “moj projekt”, riječi koje bi “mogle zbuniti.
Novinarima se obratio i kardinal Víctor Manuel Fernández, koji se osvrnuo na rad vatikanske Istražne komisije prije sedam godina, čiji članovi nisu povjerovali da Gospa učestalo šalje poruke, ali su u većini imali pozitivno mišljenje o međugorskom fenomenu:
“S obzirom na sumnje koje su se mogle iskazati, došlo se do jedne rezerve. Jer su se pojavljivanja događala jedna za drugima. Nije došlo do prosudbe da se Gospa pojavljuje u kontinuitetu i 13 članova Komisije zato nisu bili sigurni da se stvar može priznati. Kada su u pitanju plodovi ovog fenomena, o njihovom pozitivnom karakteru se izjasnilo 11 članova Komisije, a tri su bila za miješane dojmove o fenomenu”, objasnio je Fernandez.
Time je potvrdio ono što je još 2017. doznao vatikanolog Andrea Tornielli, tadašnji novinar talijanskih novina La Stampa, koji je napisao da su članovi komisije zauzeli uglavnom pozitivno stajalište o prvih sedam prijavljenih ukazanja, ali su bili skeptični prema kasnijim tvrdnjama koje je iznosilo šestero vidjelica i vidioca. Tornielli je očito imao dobre izvore informacija.
Međugorje je kompliciran slučaj, pisao je u najavi ugledni katolički portal The Pillar. “Procjenjuje se da je ovo svetište u Bosni i Hercegovini od 1981. godine posjetilo oko 50 milijuna ljudi, što Međugorje čini jednim od najvećih fenomena u Katoličkoj crkvi posljednjih desetljeća. Svetište je polariziralo katoličko mišljenje otkako su prva ukazanja objavljena prije 43 godine. Mnogi svoja obraćenja pripisuju Gospi od Međugorja, dok drugi odbacuju navodna viđenja kao prijevaru. Čini se, dakle, da su nove norme pred najvećim ispitom. Što god kardinal Fernández rekao, vjerojatno će biti intenzivno ispitivano, možda i u godinama koje dolaze”, prognozira Pillar.