Naravno da su šutjeli. Naravno da nisu iskoristili priliku koju im je Džafer Alić servirao na tanjuru, jer nije to više ni bitno.
Kad ti netko, u zemlji koja se diči da su tri naroda jednaka, kaže da si podstanar, a ti šutiš, onda znaš da je igra završena.
Ne zato što te nije briga, nego zato što si shvatio ono što su svi drugi shvatili prije tebe – s SDA je gotovo.
Ovdje više nema ni straha ni reakcije. Ovo nije znak popuštanja, ovo je znak da su Srbi i Hrvati namirisali krv.
I nije to krv povrijeđenih osjećaja ili nacionalne časti, ne – to je krv političke stranke koja je predugo vladala i sada gubi tlo pod nogama.
Džafer Alić, mali-veliki vođa, predsjednik hercegovačko-neretvanske skupštine i predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa, odlučio je svom domoljubnom narodu poručiti ono što od doba odlaska Turaka odavde ,nisu smjeli više javno čuti, a tako to silno žele: da su Srbi i Hrvati podstanari.
Onako, usput, dok je govorio o prljavštini i čišćenju stana tu kalifatsku nazi rečenicu izjavio je Alić.
No nitko se od lidera Srbsa i Hrvata nije uvrijedio.
Šutnja. Tišina. Jer kad ti neprijatelj kaže nešto što je donedavno moglo zapaliti pola države, a ti ne reagiraš, onda to nije znak slabosti – to je znak da čekaš da se protok vremena pobrine za tebe. To je čista nadmoć.
Alić je izgovorio što misli, samo što više nitko ne vjeruje u moć SDA-ovih velikih riječi. Da je ovo izjavio prije deset godina svi bi bili na nogama.
Konaković, kad bi rekao ovako nešto, ne bi prošlo ni 24 sata prije nego bi pola države imalo hitne sjednice. BiH bi se raspala još iste večeri.
Srbi bi sazivali Skupštinu Republike Srpske, Hrvati bi već postavili punktove na granice Trećeg a Bošnjaci bi pozivali u sveti rat “ protiv podstsanara” Ali sada? Ništa. Srbi šute. Hrvati šute. A SDA, oni i dalje ne shvaćaju da su upravo postali podstanari.
Ova šutnja je zapravo najveća kazna. To je šutnja ljudi koji znaju da se broje posljednji trenuci jedne epohe. Šutnja je znak da je SDA izbačena iz igre, da su srpski i hrvatski političari procijenili da se tu više nema što dobiti.
A kad netko poput Dodika ili Čovića odluči da nema smisla ulaziti u bitku onda znaš da je stvar ozbiljna.
Njihova šutnja nije znak da su uplašeni. Ne, oni su pametni. Gledaju kako SDA tone u vlastitoj nesposobnosti, čekaju da se sistem uruši bez potrebe za novim sukobima.
Srbi i Hrvati nisu podstanari, ali više ni ne žele igrati tu SDA igru. Oni su shvatili da nema potrebe za borbom u sistemu koji se urušava. I da OHR, SDA, svi, rade za njih.
BiH, zemlja apsurda, još se drži na nogama, ali sve je jasnije da su igrači promijenili svoje uloge. SDA više nije igrač na kojeg su Hrvati i Srbi fokusirani.
I tako, dok Alić govori o podstanarima, jedini pravi podstanari u ovoj igri su oni koji još uvijek vjeruju u staru retoriku. SDA.
A Srbi i Hrvati? Oni su već odavno izašli iz te nesigurne kuće, s jasno izraženim stavovima kako ju je moguće obnoviti. I sad samo čekaju da padne. Svjesni da više ne vrijedi pojašnjavati da su oni dva od tri njena temelja. I da to nitko promijeniti nikada nije mogao niti će.
Trenutak u kojem su odšutjeli ovakvu uvredu SDA, s najvišihr razina, bila je najveća srpska i hrvatska politička pobjeda nad hegemonizmom SDA.
Emina Zanki l poskok.info