Uzimam dah pred svakom ovakvom viješću. Svaka riječ, svaki podatak o osamnaestogodišnjaku s oružjem u ruci – i ono puno opasnije oružje, mržnju, u srcu – iznova mi potvrđuje koliko smo ranjivi, koliko lako zlo može pustiti korijenje. Emrah I., mladić porijeklom iz Bosne i Hercegovine, rođen u Austriji, još jedan je u nizu onih koje je netko, negdje, usmjerio na put nasilja. Pucnjava ispred izraelskog konzulata u Minhenu, i to na godišnjicu Olimpijade iz 1972., nosi težinu simbolike koju ne možemo ignorirati.
Svatko tko je iz ove naše zemlje, ma gdje živio, nosi na leđima slojeve prošlosti – ratova, gubitaka, izbjeglištva. No, ovaj put nije pitanje prošlosti, već sadašnjosti i onog što može postati naša budućnost. Emrah I., s puškom u ruci i bajonetom u džepu, s idejom koja gazi po ljudskosti, ponovno stavlja Bosnu i Hercegovinu pod povećalo. On, mladić koji je već sa 18 godina prijavljen kao član terorističke organizacije, sada postaje simbol nečega čemu se moramo suprotstaviti.
Iako ga policija ustrijelila, priča se ovdje ne završava. Svi ti momci, naša izgubljena djeca, radikalizirani negdje na marginama društva, nose teret generacije koja nije dobila šansu. I tako se, iznova, imena iz naše zemlje pojavljuju u naslovima, ali ne zbog svog potencijala, ne zbog uspjeha, nego zbog nasilja koje je u njima našlo plodno tlo.
Dok gledamo ove vijesti, ne možemo se ne pitati – gdje je zakazala zajednica, gdje smo mi svi zakazali? Gdje su ti mladi ljudi izgubili kompas, kada su se okrenuli prema mračnim ideologijama koje ne donose ništa osim uništenja? Ovaj put, minhenski pločnici pamte pucnje, helikopteri nadlijeću grad, a sigurnosne snage osiguravaju perimetar. No, sutra, ta ista rana ostaje urezana u srca onih koji žele vjerovati da je moguće bolje.
Kroz sve ove godine, kroz sve tragedije, jedna stvar ostaje jasna – zlo se ne rađa samo od sebe. Njega netko oblikuje, netko mu daje hranu. I dok danas gledamo kako se Minhen pokušava oporaviti od još jednog napada, moramo se zapitati – hoćemo li mi sutra imati dovoljno snage zaustaviti našu djecu da ne kroče istim putem?
Emina Zanki l poskok.info
wpDiscuz
