O, Bosno, ti si zemlja gdje rijeke teku krvlju povijesti, gdje svaka priča ima svoju bol i svaka izgovorena riječ nosi težinu koja može srušiti mostove koje smo mukom gradili. Kad pročitam izjave poput ove, izrečene s takvom lakoćom, kao da se govori o svakodnevnim sitnicama, obuzima me osjećaj nevjerice. Šefik Alić, predsjednik Skupštine Hercegovačko-neretvanske županije, u svega nekoliko riječi izgovorio je težinu koja odzvanja poviješću koju smo mislili da smo ostavili iza sebe.
“Mi smo vlasnici u zemlji, a vi ste podstanari”, kaže on. Kakva okrutna podjela, kakva površna retorika u zemlji koja je sama po sebi satkana od suživota. I evo nas, opet se vraćamo na one stare priče gdje jedni moraju biti gospodari, a drugi podstanari. Gdje se živi s tom idejom da postoji netko tko čisti za drugima, tko ne pripada, tko je uvijek gost, a nikada domaćin.
Ali, Šefik Alić nije prvi ni posljednji koji će ovako govoriti. Naša povijest je prepuna ljudi koji govore kao da imaju ključeve od ove zemlje, zaboravljajući da su ti ključevi uvijek u rukama svih nas, zajedno. Bosna i Hercegovina je dom triju naroda – Hrvata, Bošnjaka i Srba – i svih ostalih koji dijele ove prostore, i to nije nešto što može stati u jednodimenzionalne fraze o vlasnicima i podstanarima.
Zar smo zaista tu, nakon svega, da jedni drugima poručujemo da smo “tuđi”, da moramo “čistiti iza vas”? Zar je to ideja suživota? Izjava poput ove nije samo napad na jednu skupinu – to je napad na samu srž Bosne i Hercegovine, na njeno tkivo koje, koliko god bilo napuklo, ipak i dalje postoji zahvaljujući onima koji se bore za zajedništvo. Takve izjave su korak unatrag, vraćanje u prošlost iz koje smo svi krvarili.
I kada čujem ovakve riječi, pitam se – hoće li itko reagirati? Hoće li itko kazati: “Dosta je!” Jer, nije ovo samo pitanje političke korektnosti ili diplomatskih odnosa. Ovo je pitanje ljudskosti. Ne možeš biti vođa, nositi odgovornost naroda, a istovremeno ga dijeliti na “nas” i “njih”, na one koji su tu da upravljaju i one koji su tu da čiste.
Alićev govor nije samo fašistički, kako mnogi kažu, nije samo retorika prošlih vremena koja bi trebala ostati zakopana. To je udarac na svaki pokušaj da ovu zemlju učinimo boljom, da zajedno gradimo mostove. Onaj tko govori ovako, ne zna što znači Bosna i Hercegovina, ne zna što znači suživot.
I tu dolazimo do one teške istine: dok god ovakve izjave prolaze bez odgovornosti, dok god šutimo na retoriku koja razdvaja, bit ćemo zarobljenici prošlosti. Ali, moramo vjerovati da će, negdje među nama, biti dovoljno hrabrih da kažu: “Ne, nećemo čistiti jedni za drugima. Mi ćemo zajedno graditi ovu zemlju.” I tek tada, Bosna i Hercegovina bit će ona kakvu svi sanjamo.
Emina Zanki l poskok.info