U Europi, kažu, Irci i Šveđani nose titulu najobrazovanijih. S 51 posto visokoobrazovanih u Irskoj i 47 posto u Švedskoj, ovi sretni narodi kao da žive u svijetu gdje diploma raste na drveću, a akademska postignuća padaju s neba. Međutim, kada se spustimo na Balkansko tlo, stvarnost postaje malo surovija – Bosna i Hercegovina se smjestila na posljednje mjesto s jedva 16 posto visokoobrazovanih. No, nije sve crno-bijelo.
Hrvatska, s ponosom možemo reći, drži solidnih 27 posto, dok Slovenija, naš vječiti susjed i prijatelj, broji 31 posto visokoobrazovanih. Srbija se drži negdje u sredini s 25 posto, i dok svi gledaju prema zapadu, pitajući se gdje je to koračao sveti Patrik i zašto je Irska sada u obrazovnom vrhu, mi se pitamo – što se dogodilo s Bosnom i Hercegovinom?
Obrazovanje je, čini se, ključno pitanje u većini europskih država. U Francuskoj, gdje djeca započinju školovanje s tri godine i izlaze iz školskih klupa tek s 18, nije ni čudo što su obrazovno toliko napredni. Petnaest godina obaveznog školovanja! Dok se u Belgiji, Mađarskoj, Rumunjskoj i dijelovima Njemačke školuje barem 13 godina, Hrvatska drži svoja vrata otvorena svega osam godina – taman toliko da djeca steknu osnove i krenu u život, opremljena za sve što ih čeka.
I dok mi, ovdje u regiji, razmišljamo kako popraviti statistike, Poljska, Slovenija i Estonija također se drže kraćih školskih puteva s devet godina obveznog obrazovanja. No, unatoč kraćim programima, nekako su uspjeli stvoriti obrazovni sustav koji drži korak s ostatkom Europe.
Svi mi možemo sanjati o obrazovnim čudima, ali stvarnost je takva da je obrazovanje puno više od brojki na papiru. Možda je vrijeme da se zapitamo što mi kao društvo cijenimo – je li to diploma, ili sposobnost da se znanje primijeni u svakodnevnom životu? A Bosni i Hercegovini, koja se našla na začelju, možda su potrebni novi putevi i nove ideje kako bi se ova brojka podigla – jer, obrazovanje je ključ za budućnost, a ta vrata još su širom otvorena.
wpDiscuz
