Država u kojoj je radno mjesto postalo svetinja, Japan, sada pokušava natjerati svoje građane da malo predahnu i, zamislite, rade samo četiri dana u sedmici. Da, dobro ste čuli. Japan, zemlja u kojoj je prekovremeni rad toliko uobičajen da se o njemu ne vodi ni statistika, sada želi promovirati nešto što zvuči kao san iz skandinavskih utopija – četverodnevnu radnu sedmicu.
Japanska vlada je 2021. godine prvi put stidljivo podržala ideju skraćenog radnog tjedna. Ali, naravno, u zemlji gdje su dugi radni sati ne samo norma, nego i pitanje časti, ta je ideja pala na plodno tlo poput kaktusa na Antarktici. Statistike ne lažu: samo osam posto japanskih kompanija svojim zaposlenicima daje luksuz tri slobodna dana u sedmici, dok ih sedam posto očajnički pridržava zakonskog minimuma – jedan slobodan dan.
Sada se vlada odlučila na nešto što zvuči kao marketinški trik za prodaju limenki soka na ljetnom festivalu: “reforma stila rada”. Kao, “pogledajte nas, mi smo moderna nacija, ne ubijamo više svoje radnike, dajemo im čak i slobodne dane!” U toj reformi se promoviraju kraće radno vrijeme, fleksibilni radni aranžmani, ograničenja prekovremenog rada, i naravno, plaćeni godišnji odmor – jer, hej, svi znamo koliko je Japancima stalo do odmora!
Ali, da budemo iskreni, koliko se ljudi uopće usudilo iskoristiti tu “velikodušnu” ponudu? Od 63.000 zaposlenika Panasonic Holdingsa, samo 150 ih je reklo: “Znaš što, mislim da bih mogao probati taj četverodnevni raspored.” Možda su mislili da će ih kolege istjerati iz ureda ako usude reći da žele manje raditi?
Radna kultura i japanski identitet
Radna kultura u Japanu je religija za sebe. Radite dok ne padnete, pa čak i tada se od vas očekuje da se vratite u ofis i barem glumite da radite. Naravno, ovo nije ništa novo. Ljudi ne odlaze na godišnji odmor kad im padne na pamet – to rade samo kad i svi ostali, da ih netko ne bi slučajno optužio da su “beskorisni”.
I nije to samo tako – neki Japanci prakticiraju “prekovremene usluge”. Zvuči nevjerojatno, ali da, radite prekovremeno bez da se to uopće zabilježi ili plati. Jer posao je ovdje, naravno, sve. Tim Craig, autor knjige “Kul Japan”, lijepo je sažeo: “Posao je ovdje bitna stvar.” Zbilja, Tim? Nikad ne bismo rekli.
No, sada se neki pametnjakovići, pardon, zvaničnici, sjetili da bi, ako žele održati radnu snagu u zemlji gdje natalitet pada brže nego cijene dionica tijekom financijske krize, možda trebali malo prilagoditi taj mentalitet. Jer, s trenutnom stopom, do 2065. godine radno sposobno stanovništvo past će za nevjerojatnih 40 posto.
Kratka radna sedmica – dar ili kazna?
Naravno, ima i onih koji misle da bi trodnevni odmor mogao biti spas. Možda bi mogao motivirati roditelje, one koji brinu o starijoj rodbini, penzionere i sve one koji trebaju malo fleksibilnosti da ostanu u radnoj snazi. Ali, čekaj malo, tu su i kritičari koji kažu da, u praksi, ljudi s četverodnevnim rasporedom na kraju rade jednako naporno za manje plate. Možda im je bolje da se drže starog dobrog modela “ubij se od posla za pristojnu plaću”?
Japanska radna snaga pred velikim je izazovom. Hoće li vlada uspjeti natjerati ljude da malo uspore, ili ćemo i dalje gledati kako Japanci rintaju dok im ne crkne baterija? Vrijeme će pokazati, a do tada, radite – ali nemojte previše, jer možda će i vaš poslodavac jednog dana predložiti nešto “revolucionarno” poput četverodnevne radne sedmice.
wpDiscuz
