Kao što u biologiji mitoza predstavlja proces stanične diobe u kojem se jedna stanica dijeli na dvije genetički identične stanice kćeri, tako se i u hrvatskom političkom ekosustavu odvija sličan proces unutar jednostaničnih pravaških stranaka. Ovaj put, stanica koja se dijeli nije samo bilo koja, već je to Domovinski pokret (DP), koji je doživio svoju političku mitozu u skladu s najboljim pravaškim tradicijama.
Mario Radić, kojem je u ovom procesu izmakla kontrola nad originalnim nukleusom (stranačkim vodstvom), odlučio je povući se i započeti vlastitu mitozu. Rezultat? Nastanak novog pravaškog organizma, kojeg bismo mogli nazvati “Čisti DP” – nova pravaška stanica, ali s istim ideološkim genomima. Ovaj proces mitoze nije nepoznat u hrvatskoj političkoj biologiji; pravaštvo, poput nekih prkosnih organizama, neprestano se dijeli, formirajući nove stranačke entitete koji se bore za političke resurse unutar ograničenog ekosustava.
S obzirom na to da je Penava preuzeo ulogu glavnog političkog kromosoma u DP-u, Radić je morao pregrupirati svoje organele i organizirati novu staničnu membranu, formirajući novi entitet. Tako su se sada na političkoj sceni pojavile dvije pravaške stanice, svaka s vlastitim pravom na postojanje i političku borbu.
Ova pravaška mitoza otvorila je novo poglavlje u političkoj biocenozi Hrvatske. S jedne strane, nova stanična dioba omogućila je onima koji su nekad bili pod pritiskom unutar stranačke membrane, poput Srba, da konačno lakše dišu na razini cijele političke biocenoze. Pravaštvo je oslabilo svoj pritisak, omogućujući veći protok političkog kisika kroz sustav, što je rezultiralo smanjenjem napetosti i otvaranjem prostora za nove političke veze.
No, pitanje koje ostaje jest: Hoće li ove dvije nove pravaške stanice preživjeti u hrvatskom političkom tkivu ili će se, kao mnoge prije njih, suočiti s apoptozom – programiranom političkom smrću? Ili će možda, u duhu pravaške tradicije, doživjeti novu mitozu, nastavljajući ciklus političkog života koji u Hrvatskoj nikada ne umire?
Usput, dok smo već kod DP-a, zapitali smo se – što zapravo znači DP? Dobroslav Paraga? Drpaj Pajdo? Dobro Popunjeni? Demoni Poraća? Jer, budimo iskreni, nije baš najjasnije po čemu su oni demokrate, a još manje po čemu su pokret. No, jedno je sigurno: u ovom političkom ekosustavu pravaštva, pokreti, demokrati, pa čak i Parage, rađaju se i dijele, neumorni u svojoj borbi za opstanak.
Tako, dok mi svi promatramo ovu beskonačnu mitoznu igru, ostaje samo jedno pitanje: tko će idući biti na redu za novu diobu?
Parameciumi u politici (Paragini meciumi)
Parameciumi, ili kako bi ih neki nazvali u našem kontekstu – Paragini meciumi, žive i bujaju u svim dijelovima Hrvatske, preživljavajući zahvaljujući svojoj prilagodljivosti i neuništivosti. Ova jednostanična vrsta, iako bezopasna po prirodi, pokazuje zavidnu otpornost na sve pokušaje iskorjenjivanja, bilo kroz obrazovanje, bilo kroz političke reforme.
Paragini meciumi u politici djeluju parazitski, iskorištavajući činjenicu da je veliki broj građana Republike Hrvatske još uvijek obrazovno zakinut. Njihova strategija preživljavanja oslanja se na konstantno dijeljenje i umnožavanje, što im omogućuje da uvijek budu prisutni u političkoj areni, bez obzira na promjene u političkoj klimi.
Kao što stoji u svakoj respektabilnoj medicinskoj enciklopediji, parameciumi su jednostanični organizmi koji se razmnožavaju diobom i prilagođavaju se različitim uvjetima okoliša, a time i opstaju u gotovo svim životnim uvjetima. Slično, Paragini meciumi u politici opstaju zahvaljujući svojoj sposobnosti prilagodbe i neprestanog razmnožavanja kroz političke frakcije i podjele. Bezopasni na prvi pogled, ali u suštini neiskorjenjivi, oni ostaju trajna pojava na hrvatskoj političkoj sceni. (UDBA ih često koristi kao sredstvo kojim potom upravljaju. Nažalost)
wpDiscuz
