Sedamnaest godina prošlo je od onog crnog 30. kolovoza 2007., dana kada su Kornati postali poprište najveće tragedije u povijesti hrvatskog vatrogastva. Gašenje požara na otoku Velikom Kornatu pretvorilo se u horor koji je odnio živote 12 hrabrih vatrogasaca, dok je Hrvatska ostala bez daha, zauvijek promijenjena.
Šestorica su preminula na mjestu nesreće – mladi momci, jedva odrasli, koji su u vatru otišli s nadom da će spasiti ono što se spasiti da. Gabrijel Skočić, Marko Stančić, Hrvoje Strikoman, Dino Klarić, Ivan Marinović i Ivica Crvelin – imena koja su urezana u kolektivnu svijest nacije. Vijesti o njihovoj pogibiji potresle su zemlju, a kasniji dani donijeli su samo dublju tugu. Još šest vatrogasaca preminulo je u bolnici od strašnih opeklina – Tomislav Crvelin, Josip Lučić, Ante Crvelin, Ante Juričev Mikulin, Karlo Ševerdija i Marinko Knežević.
Jedini koji je preživio ovu tragediju, Frane Lučić, i danas nosi fizičke i emocionalne ožiljke. Njegova borba da se izbori za pravdu i odgovore trajala je godinama, dok su institucije mlako istraživale što se zapravo dogodilo tog kobnog dana.
Dražen Slavica, tadašnji županijski vatrogasni zapovjednik, jedini je koji je stao pred sud zbog kornatske tragedije. Nakon višegodišnjeg suđenja, oslobođen je optužbi, ali pitanja su ostala neodgovorena. Hrvatska je, kao i uvijek, brzo zaboravila.
A sada, 17 godina kasnije, Vlada Republike Hrvatske odlučila je 30. kolovoza proglasiti “Danom sjećanja na poginule hrvatske vatrogasce.” Premijer Plenković se zahvaljuje vatrogascima na njihovoj požrtvovnosti, no ostaje pitanje – jesmo li ikada uistinu razumjeli što se dogodilo na Kornatima? Je li itko ikada platio cijenu za smrt tih 12 ljudi?
Glavni vatrogasni zapovjednik, Slavko Tucaković, ističe kako je Kornatska tragedija najveća mirnodopska nesreća koja je pogodila hrvatsko vatrogastvo i državu. No, iza tih riječi, u sjeni proklamacija i političkih odluka, ostaje gorak okus nepravde. Sjećanje na hrabre ljude koji su dali svoje živote ne smije biti samo politički alat – ono mora biti podsjetnik da pravda i istina ne smiju ostati zatrpani ispod slojeva dima i pepela.