U subotu je, zamislite, u Parizu, na aerodromu Le Bourget, uhićen nitko drugi do Pavel Durov, osnivač Telegrama i posljednji Mohikanac digitalne slobode , branitelj prava na privatnost onih koji međusobno komuniciraju. Ako ste mislili da vam Whatsapp to omogućuje varate se. U svaku vašu viber i whatsapp poruku agenti ulaze ko u svoju kužinu. Kad im se prohtije.
Francuzi su Durova pokupili kao da je neki običan mafijaš, a ne čovjek koji je sanjao o svijetu u kojemu bismo mogli slobodno komunicirati, bez da nas netko špijunira iza svake tipkovnice. Zašto? Jer je, kažu, sudjelovao u trgovini drogom, pedofiliji, prevarama i tko zna čemu još sve ne. Pa naravno, kad jednom odlučiš štititi privatnost ljudi, odmah si sumnjiv.
Ali hajdemo iskreno, znamo mi što se zapravo događa. Durov nije uhićen zbog droge, pedofilije ili prevara, već zato što je prekršio jedno nepisano pravilo Europske unije: „ne budi Rus u vrijeme dok Rusi ubijaju Ukrajince“. I tako je Pavel, unatoč svom francuskom državljanstvu, završio iza rešetaka, a ne na ručku s Macronom.
Svi ti silni ministri i birokrati u Bruxellesu, sretan im ručak s tartufima, već godinama ne mogu smisliti Telegram. Još od onog kad je neki njemački antivakser, u trenutku inspiracije, odlučio da bi ubio nekog političara, pa se ispostavilo da je o tome raspravljao na – pogađate – Telegramu. Naravno, odmah je cijela EU skočila na noge, pa je Berlin krenuo pritisnuti Durova da „kontrolira“ svoje korisnike. Kao da su svi ti ministri odjednom postali stručnjaci za šifriranje, enkripciju i digitalne platforme.
Eto, došli smo do 2024. i DSA (ili Zakon o digitalnim uslugama, za one koji vole akronime). To vam je ona birokratska beštija koja će, kako kažu, „zaštititi“ nas od dezinformacija. A što su to dezinformacije? Pa to nitko živ ne zna, ali zato imamo zakon koji to spominje više puta nego što je Plenković spomenuo reforme. I sad bi Telegram, koji nije ni dosegao onih famoznih 45 milijuna korisnika, trebao igrati po pravilima koja su krojili ljudi koji vjerojatno ni sami ne znaju kako izgleda UI (to je, naravno, „user interface“).
I tako će vam cijela ta priča završiti s jednim velikim „bye-bye“ digitalnoj slobodi, jer kad Telegram padne, ostat ćemo na WhatsAppu, gdje nas Facebook, pardon Meta, prati kao Big Brother. I što onda? Možda će nas Bruxelles zaštititi od ruskih dezinformacija, ali tko će nas zaštititi od onih domaćih?
Slučaj Durov samo je prvi čin u predstavi koja se zove „Kako smo od slobode napravili kaznu“. A sve to pod izlikom sigurnosti i zaštite. Ali, kad jednom pristanemo na to, pa kad nam sutra EU naredi da ne smijemo slati memove jer bi mogli „poticati na mržnju“, sjetit ćemo se Durova. I Telegrama. I trenutka kad smo odlučili da je sloboda zapravo preopasna stvar.
poskok.info