Imaš ih 65.431, šezdeset i pet tisuća duša koje redovito primaju mirovinu iz Hrvatske. Bosna, dakle, ima više hrvatskih penzionera nego što ih u Hrvatskoj ima pravih radnika.
Najviše se, naravno, primaju starosne mirovine, jer se ovdje doživi sto godina – ne zato što se živi zdravo, nego zato što treba doživjeti da bi dobio tu penziju. Njih 33.628 lagano broje kune – pardon, eure – i smiju se sudbini. Odmah iza njih su oni koji su naslijedili mirovine, jer kod nas i kad umreš, možeš nastaviti primati lovu. Nije ni čudo da je ih 24.512 ostalo vjerno tradiciji, a invalidske penzije? E, tu je njih 7.291, jer, kako kažu, u Bosni nitko nije zdrav, osim kad treba na izbore.
Hrvatska isplaćuje mirovine u više od 50 država. Argentina, Grčka, Tajland, Paragvaj – sve egzotične destinacije, ali nitko ne zna koliko ih stvarno ima tamo. Bitno je da Bosna vodi – nacija penzionera, a da ne znaš tko je koga zaposlio i zašto.
I tako, Hrvati penzije dijele šakom i kapom, a Bosna uredno prima. 158 eura po glavi penzionera. Ne možeš s tim ni kavu popiti u centru Zagreba, ali u Bosni se i za to nađe koristi. Pa kad pogledaš brojke, shvatiš da su ti ljudi zapravo preživjeli sve – od rata do mira – samo da dobiju tih 158 eura. Čovjek bi se smijao, ali kad vidiš kako broj korisnika raste, dođe ti plakati.
Tamo u nekoj Argentini možda ima penzionera, možda nema, ali ovdje ih je na svakom koraku. I svi broje te eure, čekajući sljedeću isplatu. Jer kad jednom dobiješ tu penziju, nema nazad – postaneš dio one velike, nevidljive armije koja stoji između prošlosti i sadašnjosti. Sve u svemu, možda je najtočniji opis – Balkanska penzionerska unija, sa središnjicom u Zagrebu i podružnicom u Sarajevu.