Zamislite paradoks: ministar vanjskih poslova države koja se navodno trudi biti dio europske civilizacije osuđuje pravo na slobodu govora. Da, upravo on, lider stranke koja bi trebala predstavljati “pravdu”, diže svoj glas protiv jedne ironije na Facebooku. Nevjerojatno, ali u Bosni i Hercegovini ništa nije previše nevjerojatno.
Pa, što sad? Da li će se demokratske stranke konačno ustati iz političkog džemata i zapitati se – može li čovjek koji guši slobodu govora voditi ovu zemlju ka Europi? Ili će, kao i uvijek, popustiti pred strahom od destabilizacije koalicije, računajući da je šutnja najbolji saveznik kada se ljuljaju stolice na kojima sjede?
Vidite, u Europi je sloboda izražavanja nepovrediva. To je svetinja, oltar na kojem se kleči u ime demokracije. Ako političar, bio on ministar ili ne, smatra da je sloboda govora samo zgodna parola, a ne temeljna vrijednost, takav političar nema što tražiti na čelu države koja pretendira da bude dio tog kluba.
Ali, naravno, živimo u zemlji gdje politička odgovornost ima isti učinak kao i kišna dova – simbolično, bez stvarnog utjecaja.
U tom kontekstu, postavlja se pitanje: hoće li demokratske snage ove zemlje konačno pokazati kičmu i zatražiti ostavku čovjeka koji se zgraža nad tuđim mišljenjem? Ili će opet sve ostati na razini “političkog balansa”, gdje se pravda i moral prelamaju kroz prizmu stabilnosti vlade, a ne kroz zaštitu osnovnih ljudskih prava?
U svakom slučaju, vrijeme je da se prestanemo igrati lažne stabilnosti i političkog oportunizma. Jer, ako lider jedne stranke može zatirati pravo na mišljenje bez posljedica, tada mi više nemamo demokraciju, već farsu.
I to farsu koja vodi ovu zemlju, ne ka Europi, nego ravno u zagrljaj primitivnih režima koje smo odavno trebali ostaviti iza sebe.
Dakle, da zaključimo: da, vrijeme je da demokratske stranke zatraže ostavku ministra vanjskih poslova makar on bio progresivniji i uspješniji od drugih do sada.
Ne zbog političkog poena, već zbog obrane temeljnih vrijednosti koje su ključne za budućnost ove zemlje. Jer, ako to ne učine, onda su oni sami jednako odgovorni za gušenje slobode kao i onaj koji je prvi uperio prst.
Našoj stranci skidamo kapu na hrabrosti. I jednako bismo reagirali, dragi muslimani BIH, znamo da razumijete našu reakciju, da je ova priča bila na liniji sukoba s katoličkom ili pravoslavnom crkvom.
U ovoj zemlji je nastala TLN. I nije nam poznato da su muslimani BIH bili uvrijeđeni tim humorom. Dapače, dali su ogroman obol u nastajanju ove kultne emisije. Zašto Kavazović svoj narod želi predstaviti kao pastvu bez smisla za ironiju, cinizam, parodiju?