Kod mene, kao i kod većine čitatelja ovog portala (pretpostavljam), postoji potreba za bježanjem iz kulturnog mainstream prostora u kojem živim. Ova potreba se očituje kroz kontinuirano traganje za alternativnim kulturnim izrazima, izbjegavanje mainstream medija i tema te praćenje trendova u kulturi i praksi koji nimalo nisu vezani za Bosnu i Hercegovinu. Međutim, koliko god se trudio ne obazirati se na fenomen Zvezda Granda, on je jednostavno neizbježan u bosanskohercegovačkom kulturnom prostoru. Moj pokušaj izolacije od ovog društvenog fenomena ove godine suptilno je prekinut okolnostima iz mikroživotnog prostora. Prije svega, činjenicom da je moj otac postao pasionirani gledatelj, pa svako druženje vikendom s njim podrazumijeva gledanje programa iz Grand produkcije, a zatim još važnijom okolnosti da je moj drugar postao učesnik tog događaja, te samim tim nije bilo načina da ostanem izolovan kao do sada.

Svako gledanje emisije Zvezda Granda u meni izaziva dva paralelna mentalna procesa. Prije svega, to je anksioznost zbog sadržaja koji gledam i osjećaj primoranosti uslovljen socijalnim kontekstom. Drugi, mnogo značajniji za potrebe ovog teksta, jest posmatranje Zvezda Granda kao značajnog medijskog, kulturnog i političkog događaja s fokusom na Bosnu i Hercegovinu.

Stoga ću se pokušati reflektirati na Zvezde Granda kroz tri prizme: medijsku, kulturološku i političku.

 

Medijski prime time – popunjavanje praznog prostora

Bosanskohercegovačka medijska scena je najsiromašnija u regionu po pitanju stvaranja originalnih sadržaja. Kada posmatramo kapacitet raznovrsnosti programskih sadržaja, primjećujemo veoma istaknutu jednoobraznost u stvaranju sadržaja i zadovoljavanju potreba gledatelja. Tako se kroz bh. medije zadovoljavaju samo dijelovi potreba gledatelja koje variraju od potrebe za saznanjem, zabavom, bržim prolaskom vremena, socijalizacijom i bijegom od svakodnevnice. U BiH je očita dominacija informativnih programa koji čine preko 60% sadržaja. Glavni medijski spektakli u BiH su informativne emisije u prime-time terminima, poput Pressinga na N1, Centralnog dnevnika na Face TV, Dnevnika 2 na FTV i drugih emisija, dok mediji poput Al-Jazeere ili N1 plasiraju informativni sadržaj skoro 24 sata. Većina medijskog sadržaja je informativne prirode i usmjerena je ka kognitivnim potrebama gledatelja.

Simpatična je spoznaja da neke od lokalnih komercijalnih televizija posluju primarno na tome što plasiraju informativni sadržaj, što pokazuje i komercijalni kapacitet bosanskohercegovačke političke svakodnevnice. Ostale potrebe poput emotivnih konekcija sa ličnostima iz serija, učenja kroz kvizove i bijega od stvarnosti je veoma teško zadovoljiti kroz bh. medije. Zato se gledatelji okreću medijima iz regiona i sadržaji HRT-a su ključni za učenje i praćenje edukativnih emisija i kvizova, a sadržaji iz Srbije su ključni za zabavu i bijeg od stvarnosti. Istovjetnost jezika i lagana dostupnost ovih sadržaja otvara prostor za njihovu gledanost u BiH. Dodatak svemu ovome je nefunkcionalni i jednoobrazni javni servis u BiH, koji unatoč što ima tri kanala, kao i drugi javni servisi, sva tri koristi u informativne svrhe i često kao propagandni alat vladajuće politike.

U prazan prostor izostanka sadržaja uskaču Zvezde Granda kao medijski spektakl koji kompenzira izostanak mnogih drugih na nivou BiH. Prije svega omogućava gledateljima participaciju kroz glasanje, afektivnost i povezivanje sa učesnicima, sudjelovanje u narativnom i polemičkom procesu između žirija, zabavu uz praćenje i slušanje popularne narodne muzike i u konačnici jedino mjesto u medijskom prostoru gdje se može pobjeći od informativnih programa. Zvezde Granda imaju veću popularnost u BiH nego u matičnoj zemlji produkcije, što pokazuje i činjenica da je u ovogodišnjem finalu od 20 učesnika, njih 9 bilo iz BiH (8 iz FBiH), a od ukupnog broja prispjelih glasova u finalu koji je iznosio 539.636, iz BiH je bilo 252.465, što čini nešto manje od polovine prispjelih glasova. Ovakav fokus iz BiH je prije svega proizvod izostanka medijske alternative i mogućnosti za zabavu gledatelja. Za razliku od Hrvatske i Srbije, u BiH ne postoji takmičenje za Euroviziju, ne postoje aktivni zabavni show programi i ne postoji tržište muzičkih produkcija koje će stvarati prostor za mlade izvođače.

Kulturološki efekt – promjena navika i preoblikovanja kulturnog identiteta

Posljedično sterilnoj kulturnoj sceni u Bosni i Hercegovini, kao i kulturnom identitetu koji svoje lokalne autentičnosti počinje da utapa u nacionalističke narative, ovaj prostor je veoma izložen preoblikovanju i prilagođavanju trendovima i efektima koji dominiraju. Iako ova tema zahtjeva mnogo iscrpniju i širu analizu događaja, ja ću se referirati samo na tri fenomena koja se manje ili više mogu vezati za fenomen Zvezda Granda. Prije svega, radi se o kopiranju načina komuniciranja koje članovi žirija vrše međusobno, a koji se prenosi među gledateljima. Komunikacija među članovima žirija se zasniva na međusobnom preglasavanju i isceniranim konfliktima, koji su klasična metodologija rijaliti programa u Srbiji, a koje gledatelj bez kritičkog kapaciteta ne može sagledati kao iscenirani proces, te počinje prisvajati iste načine komunikacije u svoje svakodnevne prakse. Osim toga, svjedočimo hiperseksualizaciji ženskog tijela, koja je, istini za volju, u zadnje vrijeme umanjena slijedom toga da su to preuzele druge produkcijske kuće u Srbiji, kao i individualna produkcija izvođačica, ali je već uspostavljena kao kanon. Kadroviranje kamerom i krupni kadar dijelova tijela izvođačice poput grudi, nogu ili zadnjice prenaglašava taj element i potiče patrijarhalnu kulturu i percepciju žene i ženske uloge. Na kraju, Zvezde Granda kao najutjecajniji medijski proizvod u BiH značajno oblikuju navike slušatelja u najširem smislu, što nameće da je najprisutniji muzički pravac u segmentu zabave muzika koja se upravo izvodi na ovom programu, a brojni izvođači Zvezde Granda prije svega vide kao platformu za lansiranje svojih lokalnih karijera po raznim gažama. Sada ova muzika penetrira u prostore i socijalne krugove u koje ranije nije mogla. Najznačajniji formator kolektivne popularne i narodnjačke kulture su upravo ZG u BiH.

Politički element – jugoslovensko jedinstvo, pobjeda nad drugim i izdaja

Turbofolk i novokomponovana narodna muzika po pretpostavci imaju politički karakter. Njihov rast je vremenski vezan za raspad socijalističke Jugoslavije i stvaranje nacionalističkih ideologija i država kojima su one upravljale. Miloševićev režim je kroz turbofolk mobilizovao mase, a u isto vrijeme imamo najčvršću moguću spojnicu između ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana i njegove supruge Cece Ražnatović, koja je devedesetih bila najveća turbofolk zvijezda Srbije, a danas je između ostalih i članica žirija. Turbofolk je devedesetih simbolizirao narodnjačku kontrarevoluciju. Međutim, Zvezde Granda danas nude tri različite političke forme koje se u njih mogu učitati i odakle se konstituiše diskurs.

1. Zajednica Jugoslavena koji izvode narodnu muziku, a čiji nacionalni identitet (već samo kvalitet izvođenja) ne utiče na njihov plasman. Gledateljima to nudi osjećaj pripadanja širem kulturnom prostoru koji je rasterećen etničke i nacionalne pretpostavke, što ih do neke mjere veže za nostalgični osjećaj jugoslavenske zajednice. Čitave Zvezde Granda podsjećaju na neki način na kasarnu Jugoslovenske narodne armije sa pitomcima koji dolaze iz različitih mjesta. Ovaj nostalgični politički element nema snažan mobilizacijski efekt, već ima veoma čvrsto utočište u emocijama i sentimentu odakle on nastupa.

2. Jači mobilizacijski efekt ima potreba da se pobjedi nad drugima i “na njihovom terenu”. Ovo je prije svega značajno za ljude iz Bosne i Hercegovine kojima je pobjeda veoma rijedak osjećaj, bila ona sportska, politička ili kulturna. Zato se Zvezde Granda koriste kao mjesto visoke mobilizacije kroz glasanje kako bi “naš pobijedio u Srbiji”, na šta ukazuje i činjenica da su 10 od 14 regionalnih sezona ZG pobjednici bili iz BiH. Svaki put je to bilo glasanjem putem SMS poruka. Prividni osjećaj političkog trijumfa ima veći mobilizacijski kapacitet i unatoč gore navedenom nostalgičnom jugoslovenskom sentimentu i potenciranju kvaliteta, uvijek se glasa po nacionalnim preferencijama.

3. Ranije je navedeno kako je Ceca jedna od članica žirija, a to kod dijela bošnjačke javnosti izaziva otpor, a naročito kada se poveže činjenica da je bila mentorica ovogodišnje pobjedinice Šejle Zonić. Tako se uoči finala po društvenim mrežama pojavio izražen narativ o izdaji mlade izvođačice i o njenoj kolaboraciji sa ratnim zločincima, a to je postala i centralna politička dinamika koja je oblikovala i zaključne riječi čitave emisije.

Zvezde Granda su u svojoj jezgri hiperkomercijalni televizijski program kojem je primarni cilj ostvarivanje ogromne dobiti za vlasnike emisije. Kao takav, ovaj program je temeljno postmoderan i u njemu ne postoji nikakav jasan odnos prema kvaliteti, kiču, šundu niti postoji moralni i vrijednosni imperativ sadržaja. U njega će se smiksati i narativ o bosanskom ponosu zajedno sa teškim srpskim nacionalističkim karakterom i u njemu će u konačnici srpska majka grliti bošnjačku kćerku dok ona slavodobitno pjeva sevdalinku o Bosni. Radi se o jedinstvenoj jugoslavenskoj javnoj sferi svih njenih nacionalističkih i narodnjačkih šundova koji se međusobno prihvataju i na intimnom nivou podržavaju u takvoj medijskoj sferi. Ono što u konačnici ovo proizvodi jeste pacifiziranje nacionalističkih narativa, njihovo uvođenje u medijsku svakodnevnicu i postajanje društvenog mainstreama koji gubi svoju oštrinu. Međutim, sa druge strane duboko stavlja okove na bilo kakav prosvjetiteljski iskorak gledatelja, potragu za sadržinom u muzici i estetska iskustva koja mogu biti iznad recikliranja istog ili sličnog emotivnog ili duhovnog sentimenta. Bosna i Hercegovina, mediji i kulturna politika u njoj, barem ona progresivna kojoj bi trebalo stati do ovoga, mora pokušati ponuditi alternativu šundu i otvoriti prostor opstojnosti zabave i kulturnog života izvan Grandovog okvira. Zbog toga bi trebali biti važni javni emiteri, njihova univerzalnost i neovisnost od tržišta, a ne zbog političke mobilizacije u ove ili one ciljeve.

Faris Šehović, Prometej.ba