Godinu i nešto kasnije 160 naoružanih Hrvata položit će život u srazu s tim tenkovima na Kupresu.
Među njima će biti i Žuti Mravi. Heroji Vukovara.
Kupres će tako postati oltar naše domovine. Kojoj će 1994 u Washingtonu Mate Granić pokušati zgaziti glavu. No nije mu uspjelo. Dnas on čuva svoju glavu od nas.
O tome kako goloruki narod Širokog nije uspio zaustaviti JNA tenkove, i kako su se s njima sekali tri dana imate i snimljen film.
Svakako pogledati. Super je film. Al istina nije. Tenkovi su prošli. I ubili su. Bio bi red da malo više poštujemo tih 160 mrtvih. I Blaginog sina. Poštujemo mi širokobriškofratarski opsesivno kompulizivni poremećaj važnosti, al nek i oni malo žrtve našeg naroda.
Tekbirčić svima.
Pardon,
Rade Glavaš svima.
A evo i dokaza da ne lažemo:
Anđelko Mikulić priznaje da je cilj bio pustiti tenkove, ljudi u jednom trenu traže ostavke lokalnih čelnika. Potom fra Marić hvali Fra Hrkaća koji je pozvao narod da se tenkovi puste, uz pozdrave i svijeće a ljude u tenkovima nazvao je braćom. Tada je i službeno počelo pretakanje Hrvata u molitvenu zajednicu. U svakom slučaju tenkovi su pušteni.