Hrvati su na izborima mogli izabrati trojicu iz dijaspore neovisnih o Plenkoviću. Mogli su nadzirati Vladu RH. Nisu to učinili.
I polako stiže već sve na naplatu. Birali su da u Zagrebu i dalje imaju služanjsko, izdajničko vodstvo pod palicom Granića i njegovih učenka. To su htjeli. To imaju.
Ovako međutim govori hrvatski predsjednik o plinovodu i američkim ucjenama bez obzira što je iz BIH u Sabor došla gotovo jednoumna odluka. On se ne sveti niti diže ruke od nas.
Jednostavno je , tvrdi Milanović.
Hrvatska je već trebala poslati poruku SAD-u da opameti reketara Murpheya i spremi ga kući s njegovim prijetnjama i lobiranjem za muslimansku stvar ili će RH zaustaviti cijeli projekt plnovoda.
Ona to nije učinila.
Dakle imaš realnu moć, legitimno sredstvo prisile prema čovjeku koji je do nogu upleten u skrivanje ratnog zločina u BIH, dovoljno si džentlmen da mu to ne spočitavaš a onda mu se još moliš oko lijepog ponašanja oko vlastitog projekta plinofikacije u koji se smeće umiješalo.
To je Mate Granićevska politika iz usta njegovog učenika Plenkovića. Politika kategoričkog kukavičluka.
Razmislite drugi put hoćete li ostati u kućama i pustiti Granićevoj mašineriji da vas preglasa.
Ako bude drugog puta.
I HDZBIH treba razmisliti je li podrškom Plenkoviću pucao u samog sebe. Mi mislimo da jest.
Kao što je naš potpis na sve HDZ RH ultimatume od 90-ih do danas bilo pucanje u same sebe. Od Livanjskog pitanja do danas.
Pošto u zadnje vrijeme psujemo u tekstovima sad bi trebali napisati “Jebo vas HDZ RH”. No nećemo. To je logički i historijiski pleonazam. Činjenica koju ne treba naglašavati. Činjenica koja stoji kao povijesna. I to past perfektu.