Nemoguće je na BH i Hrvatskim sudovima tužiti Carlu Del Ponte i Louise Arbour te Serge Brammetza za nesavjesno obavljanje posla, za nacistički pristup žrtvama i vođenje rasnom logikom.
Naime i BIH i Hrvatska su prihvatile zakon o suradnji s Haaškim sudom unutar kojeg se prihvaća bespogovorno Statut ovog suda (i dalje je na snazi i zakon i Statut) a koji svim tužiteljima ovog suda jamči imunitet od kaznenog progona. U Statutu stoji da Tužitelji moraju istražiti sve zločine neovisno o tome tko ih je počinio, posebno teže oblike genocida, ubojstava djece, nečovječna postupanja prema zarobljenima i slično. No isto tako stoji da uživaju imunitet.
Bez izmjene Statuta Haaškog Tribunala prema kojem bi bilo moguće vođenje kaznenog postupka protiv Tužiteljstva Haaškog suda, praktički ih je nemoguće tužiti.
U vremenu kad su Hrvatska i BIH potpisivale Haaške uvjete primpredaje vlastitog pravnog suvereniteta na nešto što se čak i ne zove sud nego Tribunal, a što su pokrenule Nevladine Organizacije kao ideju, nitko nije mogao vjerovati da će se to sramotno sudište ponašati tako da će u BIH potpuno zaobići doslovce sva teža stratiša Hrvata koja su počinili pripadnici Al Qaede, ISIL-a i Hamasa.
Nitko nije mogao pretpostaviti da će se Brussels tako prepadnuto ponašati pred muslimanskim terorističkim organizacijama.
Isto tako nema načina tužiti OHR konkretno Petritscha za poništenje međunarodnog mirovnog ugovora. A što je učinio svojim amandmanima iz 2001. godine.
Što je on uradio? Provodeći suludu presudu Ustavnog suda BIH o konstitutivnosti svih naroda na cijelom teritoriju (Presuda je suluda jer prema Daytonu sva tri naroda konstitutivni su na cijelom teritoriju BIH jer zemlja koju su osnovali i dalje je u istom teritoriju dok nastavlja postojati kroz izmjenjenu unutarnju strukturu, što je sama bit tog mirovnog sporazuma. Petritsch provodi sljedeće:
Unoseći amandmane u RS poštuje ustavno uređenje RS-a te tamo ne dira fundamentalnu ustavnu logiku tog entiteta.
U FBIH koja je utemeljena kao ravnopravni entitet Hrvata i Bošnjaka, potpuno mijenja uvjete mira koje su Hrvati potpisali s Bošnjacima u Washingtonu. OHR nije imao ovlasti to uraditi. Zadirati u paritet, umanjivati broj hrvatskih ministara u odnosu na bošnjačke i slično.
Sam unos posebnih prava za Hrvate i Bošnjake u RS kao i posebnih prava za Srbe u FBIH je protuustavan. Smisao Daytona je RS i hrvatskobošnjačka Federacija.
Da je barem OHR osigurao da ti narodi koje će on, makar simbolički unijeti u ovaj ili onaj entitet, budu predstavljeni kroz stvarne predstavnike a ne pripadnike kojima će manipulirati većinska nacija, možda bi ga netko i razumio.
Jedina možda nada gdje bi Hrvati mogli tužiti OHR i Haaške talibanke jeste Srbija. Oni su usvojili zakon o suradnji s Haaškim sudom no nešto izmjenjenog oblika. Ako su unijeli amandman prema kojem Tužitelji mogu odgovarati zbog nesavjesnog obavljanja posla onda realno postoji opcija da Hrvati svjetsku pravdu izbore preko Srbije.
Nadalje Hrvatska je garant Daytona. Vrijeme je da najavi konačnu borbu za svoj narod u BIH i pojasni i SAD-u i svim drugim NATO partnerima da se Hrvati u FBIH bore za povrat ustavne ravnopravnosti koja im je putem OHR-a oteta, te da traži razumijevanje za svoj narod.
Od odgovora partnera morao bi ovisiti i ostanak Hrvatske u NATO-u. Ne vidimo smisla da Hrvati MORAJU bespogovorno pokazati razumijevanje za geopolitičke interese SAD-a i Njemačke nad sibirskim zalihama ruda, dok oni nemaju empatije za činjenicu da Hrvatska preko granice promatra puzajući genocid nad svojim narodom , koji dovršava OHR.
Ako je uvjet da takvu Hrvatsku skoro gledamo, smrt Mate Granića, najljubaznije molimo uvaženog gospodina da što prije umre. Time će ispraviti svako zlo koje nam je nanio.
Mate. ako si čovjek umrijet ćeš.