Moramo djelovati odlučno u znak podrške i solidarnosti s Julianom Assangeom.
U tom smislu, moramo razumjeti povijest: O tome kako su Assangea izdali i zaveli oni koji su ga navodno podržavali.
U listopadu 2021. američka vlada započela je pravni izazov za izručenje Juliana Assangea iz Ujedinjenog Kraljevstva “kako bi se suočio s optužbama za kršenje Zakona o špijunaži”. Vrhovni sud Ujedinjenog Kraljevstva odbio je Assangeovu žalbu kako bi se “spriječilo njegovo izručenje Sjedinjenim Državama”. Dana 20. travnja 2022., prekršajni sud Ujedinjenog Kraljevstva službeno je odobrio izručenje Juliana Assangea SAD-u “na temelju optužbi za špijunažu”.
U nedavnim događajima,
… bit će otkriveno hoće li žalba Juliana Assangea pred britanskim sudovima protiv izručenja SAD-u uspjeti ili ne tijekom dvodnevnog saslušanja, koje bi se trebalo održati u Londonu u utorak i srijedu [20., 21. veljače 2024.], Izvijestio je Guardian.
Na sastanku koji je organiziralo Udruženje stranih novinara, njegova supruga Stella upozorila je da bi on mogao biti stavljen na avion za SAD za nekoliko dana ako žalba ne uspije, strahujući od njegove smrti ako bude izručen. Ovo je posljednja prilika za Assangea da ospori odluku tadašnje bivše ministrice unutarnjih poslova Priti Patel iz lipnja 2022. o izručenju.” (Al Mayadeen)
Međunarodna federacija novinara (IFJ) i Europska federacija novinara (EFJ) potvrdile su da “progon Assangea predstavlja globalnu prijetnju slobodi medija”.
“Tekuće kazneno gonjenje Juliana Assangea ugrožava medijske slobode posvuda u svijetu”, rekli su IFJ i EFJ u zajedničkoj izjavi.
Odnos Juliana Assangea s glavnim medijima
Julian Assange je u početku bio hvaljen i podržavan od strane mainstream medija.
2008. The Economist, koji je djelomično u vlasništvu obitelji Rothschild, dodijelio je Assangeu nagradu za nove medije.
Je li to bila istinska podrška Assangeovoj predanosti “slobodi tiska”? Ili je to bio trik za odnose s javnošću?
Assangeu su namjestili oni koji su ga podržavali:
The Guardian, The New York Times, The Economist, Vaughan Smith, George Soros, Rothschildi, Vijeće za vanjske odnose itd. Assangea su optužili isti korporativni mediji koji su hvalili njegova postignuća.
Gledajući unatrag, bila je to pažljivo planirana operacija. “Wikileaks” su selektivno “nadgledani”.
Evo detalja o nekim od ključnih igrača:
Henry Vaughan Lockhart Smith
Henry Vaughan Lockhart Smith, bivši kapetan britanske grenadirske garde, došao mu je u pomoć. Assange je dobio utočište u svojoj kući u Norfolku. Imali su blisko prijateljstvo.
Vaughn Lockhart Smith bio je osnivač Frontline Cluba sa sjedištem u Londonu (koji podržava Institut otvorenog društva Georgea Sorosa).
Godine 2010. Frontline Club služio je kao de facto britansko “sjedište” Juliana Assangea.
Vaughan Smith nije “neovisni novinar”, aktivno je surađivao s NATO-om, kao izvjestitelj i snimatelj u nekoliko američkih i NATO ratnih kazališta, uključujući Irak, Afganistan, Bosnu, Čečeniju i Kosovo
Godine 1998. – prije napada NATO-a na Jugoslaviju – radio je kao video novinar na Kosovu u produkciji pod nazivom The Valley, koja se sastojala od “dokumentiranja” navodnih srpskih zločina nad kosovskim Albancima u ime SAD-NATO-a koji su napali Jugoslaviju 1998. 24. ožujka 1999. godine.
Produkcija videa realizirana je uz potporu Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), čiji je vođa Hashim Thaci postao predsjednik Kosova. Godine 1998. Thaci je bio na listi Interpola. Dvadeset godina kasnije, Thaci je optužen od strane Haaškog suda za zločine protiv čovječnosti uključujući “ubojstva, prisilne nestanke, progon i mučenje”.
David E. Sanger, New York Times
New York Times je bio suučesnik: David E Sanger, glavni dopisnik NYT-a iz Washingtona bio je uključen u redigiranje Wikileaksa u dogovoru s američkim State Departmentom:
“Prošli smo [depeše] tako pažljivo kako bismo pokušali redigirati materijal za koji smo mislili da bi mogao biti štetan za pojedince ili potkopati tekuće operacije. I čak smo poduzeli vrlo neobičan korak pokazujući oko 100 depeša iz kojih smo pisali američkoj vladi i pitali ih imaju li dodatne redakcije za predložiti.” (Vidi PBS Intervju; Redakcija i odabir Wikileaksovih dokumenata od strane korporativnih medija, PBS intervju o “Fresh Air” s Terryjem Grossom: 8. prosinca 2010., naglasak dodan).
David E. Sanger član je Vijeća za vanjske odnose (CFR) i Aspen grupe. NYT također ima veze s američkim obavještajnim službama.
Vrijedno je napomenuti da je nekoliko američkih novinara, članova Vijeća za vanjske odnose, intervjuiralo Wikileaks, uključujući Richarda Stengela iz Time Magazina (30. studenog 2010.) i Raffija Khatchaduriana iz The New Yorkera. (WikiLeaks i Julian Paul Assange: The New Yorker, 11. lipnja 2007.)
Podmukla uloga američkog State Departmenta
Redakcija povjerljivog materijala u New York Timesu izvršena je u bliskoj suradnji s američkim State Departmentom (vidi gornju izjavu Davida Sangera).
To je bomba: State Department je surađivao s NYT-om u omogućavanju objave povjerljivih dokumenata. To samo po sebi otvara pravna pitanja.
U izvješću od 21. veljače 2024.:
“Pokušaj Sjedinjenih Država da kazneno gone Juliana Assangea je “državna odmazda”, rekao je Visoki sud u njegovom posljednjem pokušaju da izbjegne izručenje.
Osnivač Wikileaksa suočava se s izručenjem SAD-u zbog navodne zavjere za dobivanje i otkrivanje informacija o nacionalnoj obrani nakon objavljivanja stotina tisuća procurjelih dokumenata koji se odnose na ratove u Afganistanu i Iraku.
U presudi iz siječnja 2021., tadašnja okružna sutkinja Vanessa Baraitser rekla je da Assangea ne bi trebalo poslati u SAD, navodeći stvarni i “opresivni” rizik od samoubojstva, dok je presuđivala protiv njega po svim drugim pitanjima.”
S pravnog stajališta, to nije “odmazda države”, upravo suprotno, to je “tajni dogovor države”:
Američki State Department je u zapisniku: dao je zeleno svjetlo NYT-u za objavljivanje redigiranih povjerljivih dokumenata.
A sada američka vlada namjerava izručiti Juliana Assangea iz Ujedinjenog Kraljevstva “kako bi se suočio s optužbama za kršenje Zakona o špijunaži”.
Ne postoji li negdje sukob interesa?
S pravnog stajališta, krši li američki State Department Zakon o špijunaži?
Otvoreno pismo NYT, Guardian, Der Spiegel, Le Monde, El Pais
Pet velikih medija koji su igrali ključnu ulogu u objavljivanju i “uređivanju” dokumenata WikiLeaksa izdalo je 2019. donekle kontradiktornu zajedničku izjavu (Otvoreno pismo) u kojoj se traži oslobađanje Juliana Assangea.
Optužuju Assangea za objavljivanje povjerljivih dokumenata o korupciji i prijevarama američke vlade, dok priznaju svoju ulogu u objavljivanju redigiranih tekstova povjerljivih dokumenata. Nisu li i oni u suprotnosti sa Zakonom o špijunaži.
U nastavku donosimo tekst pisma.
Otvoreno pismo urednika i izdavača: Objavljivanje nije zločin
“Prije 12 godina, 28. studenog 2010., naših pet međunarodnih medija – The New York Times, Guardian, Le Monde, El País i DER SPIEGEL – objavilo je niz otkrića u suradnji s Wikileaksom koja su dospjela na naslovnice diljem svijeta. .
“Cable gate”, set od 251.000 povjerljivih depeša američkog State Departmenta razotkrio je korupciju, diplomatske skandale i špijunske afere na međunarodnoj razini.
Prema riječima The New York Timesa, dokumenti su ispričali “neuljepšanu priču o tome kako vlada donosi svoje najveće odluke, odluke koje su zemlju najviše koštale u životima i novcu”. Čak i sada, 2022. godine, novinari i povjesničari nastavljaju objavljivati nova otkrića, koristeći jedinstvenu riznicu dokumenata.
Za Juliana Assangea, izdavača Wikileaksa, objavljivanje “Cable gate” i nekoliko drugih povezanih curenja imalo je najteže posljedice. Dana 11. travnja 2019. Assange je uhićen u Londonu na temelju američkog uhidbenog naloga i sada se već tri i pol godine nalazi u britanskom zatvoru visoke sigurnosti koji se obično koristi za teroriste i članove organiziranih kriminalnih skupina. Prijeti mu izručenje SAD-u i kazna do 175 godina u američkom zatvoru s najvećom sigurnošću.
Ova skupina urednika i izdavača, od kojih su svi radili s Assangeom, osjetila je potrebu javno kritizirati njegovo ponašanje 2011. kada su objavljene neredigirane kopije depeša, a neki od nas zabrinuti su zbog navoda u optužnici da je pokušao pomoć kod računalnog upada u klasificiranu bazu podataka. Ali sada se okupljamo kako bismo izrazili našu ozbiljnu zabrinutost zbog nastavka kaznenog progona Juliana Assangea zbog pribavljanja i objavljivanja povjerljivih materijala.
Administracija Obame i Bidena, koja je bila na dužnosti tijekom objave Wikileaksa 2010., suzdržala se od podizanja optužnice protiv Assangea, objašnjavajući da bi morali optužiti i novinare iz velikih novinskih kuća. Njihov stav je davao prednost slobodi tiska, unatoč neugodnim posljedicama. Pod Donaldom Trumpom, međutim, pozicija se promijenila. DOJ se oslanjao na stari zakon, Zakon o špijunaži iz 1917. (osmišljen za kazneni progon potencijalnih špijuna tijekom Prvog svjetskog rata), koji nikada nije korišten za kazneni progon izdavača ili televizijske kuće.
Ova optužnica postavlja opasan presedan i prijeti potkopavanjem Prvog američkog amandmana i slobode tiska.
Pozivanje vlada na odgovornost dio je temeljne misije slobodnog tiska u demokraciji.
Dobivanje i otkrivanje osjetljivih informacija kada je to potrebno u javnom interesu ključni je dio svakodnevnog rada novinara. Ako se taj rad kriminalizira, naš javni diskurs i naše demokracije postaju znatno slabiji.
Dvanaest godina nakon objavljivanja “Cable gatea”, vrijeme je da američka vlada prekine s progonom Juliana Assangea zbog objavljivanja tajni.”
Objavljivanje nije zločin.
Urednici i izdavači:
The Guardian, The New York Times, Le Monde, DER SPIEGEL, El País
Tko su kriminalci?
Oni koji odaju tajne vladine dokumente koji pružaju nepobitne dokaze o velikim zločinima protiv čovječnosti ili političari na visokim položajima koji naređuju ubojstva i zločine?
Ono što se odvija nije samo “kriminalizacija države”, kriminaliziran je i pravosudni sustav s ciljem održavanja legitimiteta ratnih zločinaca na visokim položajima.
A korporativni mediji kroz propuste, poluistine i otvorene laži podupiru rat kao mirotvorni pothvat.
Autor: Michel Chossudovsky
wpDiscuz
