79 GODINA OTKADA SU POBILI FRATRE: Hrvatina hrvatskog imena Mile još hrvatskijeg prezimena Stojić ne odustaje od naciste Rade Glavaša

Stopama pobijenih. piše:

Na današnji dan točno prije 79 godina dogodio se neviđeni zločin na ovim prostorima. Jugokomunisti, imajući u planu strti i slomiti vjeru u Hercegovini, toga hladnog dana u mjesecu veljači upadajući u samostan na Širokom Brijegu pronalaze 12-oricu franjevaca, odvode ih do ratnog skloništa, ubijaju, polijevaju benzinom i potom ih zapale,.

Ispravak krivih navoda u ovom pasusu:

1. Vjera u Hercegovini u to doba bila je prilično već ubijena. Narod je bio izbezumljen i bez vjere. Jer je godinama gledao glasnike mira kako propagiraju novu državu smrti. Koja pod zemlju goni nepodobne. Da se Hercegovina povodila Kristovim naukom  ili Allahovim učenjem mještani Hrvati i muslimani masovno bi spašavali svoje sumještane druge vjere, mojsijevske ili pravoslavne. No rijetki su to činili. Malo tko je uopće spominjao Prebilovce. Mjesto trajne sramote Hercegovine. Mjesto pored Brda Ukazanja gdje smo dopustili da nacistički ološ odrastao među nama kolje tuđu djecu u naše ime.Među našim šutljivim precima isticalo se ipak jedno slavno ime. Ime Fra Lea Petrovića: I njega su Titovci ubili. Dokaz da se radilo o zločinačkoj ideologiji je upravo Fra Leo. Potom tu su  Fra Zlatko Sivrić. Cvitan Spužević i drugi. Godinama su predstavljali jedini spas za Židove koji su pristizali iz Sarajeva te za Srbe.
2. Nadalje Većina partizana koji su upali u Široki nisu bili članovi Komunističke partije kako se navodi u tekstu. Bili su Katolici i Hrvati. Nisu bili politički Jugoslaveni. U rat su krenuli uz obećanje Tita da će im obnoviti Hrvatsku. Splićani, Šibenčani. Primjerice kad su oslobodili Jajce, iste te jedinice, dalmatinske, svjedoče mještani Jajca do kasno u noć pjevale su božićne pjesme. Dokaz je to da su bili katolici. Kršćani. Zočin nad fratrima Širokog, draga vicelažljiva postulatoro počinili su uglavnom katolici. Hrvati. I to je jedina istina. Sve ostalo je laž do laži uvažene vicepostulature koja se do nazad par godina uopće nije osvrtala na žrtve običnih ljudi, civila, majki, djece , djedova, koji su pobijeni u osvetničkim pogonima partizana. Naglašavamo – osvetničkim. Nagledali su se ti partizani ustaških zločina i podrške koju im je davao Fra Rade Glavaš, prvi do Mile Budaka, Drugi do Pavelića. Treći do Hitlera. Dakle pobili su nas Hrvati katolici. I to je točka oko koje trebamo postaviti pitanje “Zašto”?mGdje smo im se zamjerili. Možda da to kažete “Božjem puku” . Onom kojem brišete razum uvjeravajući ga da se Gospa u Međugorju spustila 50.000 puta i da su otmice biskupa i zazidavanja crkava nešto normalno. Pa na temelju suočavanja s istinom i vođeni s Kristom i u Kristu nekada   “Božjem puku” održati kakvu lekciju o lažnoj svetosti lažne ustaške borbe.  Ni danas ne znamo točan ukupan broj civila u Hercegovini koji su pobijeni. Kao da su to manje vrijedni životi.
3. Dalmatinski partizani smatrali su da je Pavelić sluga okuptora, posebno su bili na njega ogorčeni kada je 1943 abolirao dalmatinske četnike i prozvao ih hrvatskim borbenim snagama te mirno promatrao njihove zločine u sklopu SS divizija u Duvnu, Trilju, Aržanu. Nikada niste narodu pojasnili zašto su SS divizije ubile gotovo 3000 Hrvata na  tim područjima. Lagali ste i tada. Tvrdili ste da su ih pobili Srbi.
4. Nikada niste niti jedne mise održali za pobijene fratre Sutjeske. Zašto? Nije li i Sutjeska u proširenoj Hercegovini i kada će oni doći na vaš spisak mučenika?
5. Širokobriješki samostan dalmatinski partizani promatrali su kao huškačko gnijezdo koje podupire ustaše. Krivo su mislili. Al su tako mislili zbog fra Rade. Znali su da je iz tog samostana potiče Fra Rade Glavaš, crni fratar, fratar kojeg je i Zlatko Sivrić, također fratar nazvao čovjekom koji je prešao na stranu Zla. Njihov zločin nad fratrima je neupitan ali je važno da mlade ljude poučite kontekstu u kojem on nastaje. Sve drugo je grijeh protiv Krista i njegovog učenja. Zato  ispravljamo podvale iz teksta. Jer je važno znati povijesni kontekst tog doba zla. I pri tome ne branimo partizanski zločin nego se ustajemo protiv sotonske potrebe da se krivotvori istina.
6. Ako Fra Mile smatra da je ustaška vlast bila hrvatska vlast koja je protjerala hrvatskog bana, ubila Stepinčevog brata i dokinula Banovinu neka tako javno kaže. Ako smatra da je protuhrvatska vlast bila ona vlast koja je Hrvatskoj vratila Istru neka tako kaže i usput pojasni kako to da nema masovnog streljanja fratara u Iatri i širom Hrvatske i kako to da upravo fratri Istre najuže surađuju s partizanima na oslobođenju, pripajanju i kasnije teškim diplomatskim borbama u Parizu. Upravo ti isti fratri Istre, uvjeravaju svijet da je Istra neupitno hrvatska i dovršavaju borbu i slobodu koju su Istri dali dalmatinski partizani i krajiški Srbi. Da Srbi, posljednji poginuli u oslobađanju Istre bio je čovjek po imenu Dušan.
7. Doista, čemu okolišanje vicepostulatur? Kako to da fratri u neupitnoj hrvatskoj zemlji Istri nemaju problem suradnje s partizanima dok u Hercegovini dan danas učite djecu da je partizan ništa drugo nego komunist i protukrist? I otkud sada tolika potreba protutitoizma i protupartizanštine kada već 60-ih mnošto vas je u UDBI , imena im damas krijete a  Dobri pastir Titov projekt radi punom parom. Otkd Naših Ognjišta i hvalospjeva u čast Tita?  Hoćete li fotografiju kao dokaz? Otkud izložbe Fra Yu Kult 1990 u Širokom s najvećim “antikristima” u umjetnosti Jugoslavije tog vremena? Hoćete li fotografiju i katalog kao dokaz?
8. Ovdje ćemo, u polemici sa obožavateljem Fra Sotone prvi put spomenuti i slučaj stanovitog I.Kraljevića, žitelja Širokog,  partizanskog vojnika koji srcem ulazi u Široki da oslobodi svoj grad i prvi put nakon godina borbe u partizanima ugleda svoju obitelj. On je rat dočekao kao hercegovski nadničar u pekarnici u Splitu, koji je potom Pavelić dao Ustašama. Potom je vidio kako ustaše po naređenju Talijana vješaju naše ljude po Splitu. I cure Splićanke su vješali.Gdje je trebao ići? I je li on Izdajnik i JugoKomunist zato što je otišao u partizane? Jesu li svi koji su išli u partizane Jugokomunisti? Je li Tuđman Jugokomunist? Je li Antun Branko Šimić Jugokomunist? Zašto ne tražite njegovu zabranu u školama? U koju vojsku su Dalmatinci trebali ići? U  Fra Sotoninu? Iz Širokog je taj naš Kraljević nastavio borbe prema Mostaru, potom je ranjen i odležao u bolnici. Nakon tog dolazi u Široki u svoje selo i ima što vidjeti: Pola sela je pobijeno. To su one žrtve koje ne brojite. Ta to su obični civiličići. Čeljad. Potom naređuje svojoj djeci da slučajno nitko od njih ne uđe u partiju a do kraja života odbija govoriti o ratu. Odbio je i partizansku penziju. Je li ovaj čovjek po tumačenju kuratora Fra Sotone JugoKomunist i agresor na Široki? Izgleda da jeste.

Stopama pobijenih. piše dalje:To je bio uvod za sva iduća događanja, za druge nepravedno ubijene franjevce u Mostaru, Čitluku, Ljubuškom i mnogim drugim mjestima, sveukupno njih 66, kao i za ubijene članove puka Božjega. Samo za nekoliko dana koliko je jugokomunistima trebalo da pregaze Široki Brijegu napravili su tu 330 što većih i manjih stratišta i grobišta. U Drugom svjetskom ratu i poraću tako je iz općine Široki Brijeg ubijeno 2.189 osoba, a iz Županije zapadnohercegovačke 7.128. U čast svima njima danas je na Širokom Brijegu služena sv. misa zadušnica.

Dakle imamo konačno nekakav podatak o broju koji prelazi broj pobijenih u Srebrenici. Kaže se hvala Poskoče što si nas natjerao da to konačno pobrojimo. I dalje ne znamo koliko je pobijeno civila baš 1945 , bilo bi dobro znati koliko je civila ubijeno u samom Širokom 1945 a znamo da je Hercegovina ispražnjena tih dana, da je otišla na Bleiburg i da su gore predani protuzakonito iz ruku Engleza u ruke Tita , sve u zamjenu za nepripajanje Koruške. One pokrajine Austrije kojoj je Engleska spasila teritorij (prema ugovoru iz 1882 između Kralja i Habsburške monarhije) dajući Hrvate kao žrtvu, da bi potom Austrija zabranila nam čak i misu. No ne čujemo nešto napade na Austriju. Samo mi o tome pišemjo. Jer di  će Fra na svog.

I dalje pored ovog užasnog broja pobijenih govori se gotovo samo o franjevcima. Kao da se radi oa nadljudima i kao da je njihova žrtva iznad naše. Pitamo Fra Sotonine pristalice: Zašto je život 7000 nefratara manje vrijedan od života 65 Franjevaca i Rade Glavaša, antifratra i pustipratra? I sjećamo se Fra Miletove rečenice iz Ljubuškog kad je otkopavao jame streljanih civila: “Našli smo danas jednu predivnu krunicu oko vrata jedne muške žrtve, ali ona nažalost nije franjevačka”. Shvaćamo li o kakvom posh egoističnom i protuljudskom poremećaju se ovdje u ovog čovjeka radi? Kako netko može reći ovu rečenicu?

U Srebrenici je ubijeno i nešto imama, muslimanskih svećenika. Zamislimo što bi bio od presude za Srebrenicu i medijske generalno snage Srebrenice da se o tom zločinu govori samo kroz fokus i broj pobijenih imama? Da je 8000 mrtvih svedeno na 65 imama?

Zašto naši fratri misle i tvrde i tako djeluju da je život ubijenog fratra vrijedniji od života ubijenog djeteta? Treba li Crkva izbaciti Blagdan nevine dječice jer eto nisu bili čak ni ministranti kamo li fratri? Zašto nemamo dane pobijene djece Širokog? Dane pobijenih baka i majki? Gdje je udruga “Stopama pobijenih nefranjevaca”?

Zašto , ako je toliki broj, se ovaj zločin tumači kao zločin protiv vjere ako je na prostoru ZHŽ-a zapravo bio  genocid i ako su ubijani masovno  i muslimani pripadnici  TrećeReichovske ideologije?

I ponovno se vraćamo na taj đavolji broj 66. Fra Sotonlije , daj shvatite jednom – Rade Glavaš nije ubijen u Hercegovini. Nije ubijen zato što je bio fratar nego zato jer je bio dio nacističke vlade NDH. Znaš one vlade, o kojoj ,samo stone nikad osude napisale niti izrekle  nisu. Niti su s oltara pojasnile ljudima šta radili “naši” Miloši Iliji Jakovljeviću u Jasenovcu, i ne samo njemu, nego tisućama drugim, niti što  je bilo u Prebilovcima, koje su sve zlo Ustaše činile širom domovine “Božjeg puka” radeći prljavi posao za Talijane i Njemce. Pobivši, ako ćemo o krvnim zrnciam preko 10.000 hrvatskih civila. Božjeg puka. Prije tog pokolja nije bilo uzroka pokolju. Taj masovni pokolj koji kreće potaknut austijskom i talijanskom željom da se ovdje zauvijek hrvatsko pleme raskrvi sa srpskim kako bi lakše kontrlirali Balkan prvi je masovni koljački obred između nas i Srba. On  nije imao masovan uzrok prije tog. On nastaje s njemačkim zlom uvezenim na ove prostore. Do tada srpski i hrvatski narod živjeli su u miru a između nas bila je pozitivna kulttura sjećanja,. Da ona nije postojala nikada ne bi bilo moguće nakon Radića i Aleksandra , nakon dva atentata, postići povijesni dogovor iz 1939. Onaj isti koji je Fra Rade popljuvao kao izdaju da bi potom stao na čelo države s najvećim izdajnicima nacije. Ustašama.

Grijeh neoprostivi, grijeh protiv dara Duha Svetoga, o sotonisti  jeste raditi protiv razuma. Uporno tvrdeći da je vaš uzor Fra Sotona Rade , nekakva žrtva mučeništva i kandidat za blaženištvo, vi sebi polako , utabanjujete neumitni put u pakao. Ovo pišemo kao zadnje upozorenje. Mi “Božji puk” kojeg su neki bolji svećenici , eto baš fratri, učili da razilikuje dobro od zla.

Vaš  66-i “mučenik” nije bio mučen nego je bio mučitelj tuđe djece majki i sinova.  I bio je nikakav fratar. Nije ubijen kao fratar nego kao ministar Zla. Doglavnik. Nisu ga spaljivali niti polako rezali ko što su to činili njegovi. Streljan je po kratkom postupku nakon suđenja. Što je za  Zlo poput njega bio milosrdan čin. A tekst koji je napisao pred smrt, čisti je supstrat sotonizma. Njegova rečenica da samo “Hrvatski Poglavnik ima pravo oduzimati živote hrvatskom čovjeku” Fra Milenko luciasti i svi iz sljedbe Milenkove , sotonska je rečenica.

I nismo mi prvi koji ga tako zovemo. Kad ga sotonom pridjevujemo pozivamo se na fratarski narativ. Zvao ga je tako i Fra Zlatko Sivrić, fratar koji je riskirao svoj život da bi od streljanja spasio svoje sumještane Srbe. Takvog ne stavljaš kao 66-og na listu potencijalnih blaženika. Niti ga unosiš u naše crkve. A unijeli ste ga.  Ubojicu ste nam stavili u kuću Kristovu. Streljanog po pravdi po kojoj bi ga svaka vlast streljala, makar ona bila čisto hrvatska i demokratska, da je takva srećom ušla u Zagreb 1945.

Uostalom vlast koja je te godine streljala Glavaša bila je Tuđmanova vlast. A Tuđman ti je usred Širokog postavljen Fra Mile. Nisi protestirao? Usput ga stavljaš cijelom našem narodu pa i Crkvi Vatikanskoj tako što si ga ukoričio u sve naše Crkve. Sotonu si nam u Crkve stavio a sebe vicepostulatorom proglasio. Ako je i od tebe, previše je.

Molitveni program

Molitveni program započeo je u 16.00 molitvom kraj ratnog skloništa gdje su članovi Frame Široki Brijeg zapalili 12 svijeća u znak sjećanja na 12 fratara koji su ubijeni i spaljeni u ovom skloništu. Nakon molitve procesija se uputila prema samostanskoj crkvi. Molitvu na grobnici s posmrtnim ostatcima 24-ice pronađenih pobijenih franjevaca predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, a imena pobijenih čitali su trećari.

Svečanu sv. misu zadušnicu predslavio je provincijal fra Jozo, uz sumisništvo generalnog vikara hercegovačkih biskupija don Nikole Menala, vicepostulatora fra Miljenka Stojića, svih gvardijana i velik broj drugih hercegovačkih franjevaca i svećenika. Pjevanje na sv. misi predvodio je Veliki župni zbor. Molitvu vjernika čitali su gvardijani pojedinih samostana.

I gvardijan širokobriješkog samostana fra Ivan Marić uputio je prigodne riječi.

”Razlozi dolaska su mnogostruki, od onih povijesnih, strašnih i poraznih po ljudski rod, do crkvenih, obiteljskih i osobnih. Ovaj današnji spomen na ubijene fratre Hercegovačke franjevačke provincije godinu za godinom donosi mnoga duhovna dobra i za našu Crkvu, Provinciju, naš narod i obitelji. To postaje naše blago. Posljednjih dana i zgrada franjevačke gimnazije je progovorila i evo čitavo stoljeće govori, priča neobičnu priču, za koju je došlo vrijeme da stanemo i poslušamo ju. Zadnjih dana njezina praznina je to glasnija, odjekuje čitavom Hercegovinom. Penjem se kuda si i ti brate ubijeni hodio, na nastavu, učiti ili predavati. Sjetno i teška daha. Osjećam garež, kao i na mjestu vašeg ubojstva. Iz svega glasa bih vapio da tako svi osjete sveto strahopoštovanje prema hramu koji je Hercegovinu vinuo u nezaustavljiv napredak. Da shvatimo i prihvatimo ozbiljnost darovanog trenutka. Od gledanja nema napretka. U ovom trenutku su nam potrebna naša djela. Da nijedna priča ne ostane neispričana, nijedan glas ostaje nečujan.”

Na kraju se još zahvalio Vicepostulaturi ”Fra Leo Petrović i 65 subraće”, na čelu s fra Miljenkom Stojićem, na organizaciji Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca, kao i svima onima koji su u tome sudjelovali.

Bolje bi bilo da nije. I dobro bi bilo da se Franjevački red što prije odredi po pitanju “Fra” Radoslava Glavaša.  Čovjeka koji i nije bio fratar, jer je prisegnuvši na ustašku zakletvu to prestao biti. A ona jasno dokida Boga  i sakrament svećenstva i stavlja Pavelića na mjesto Boga, kojem se Radoslav zakleo na potpunu odanost i službu. Pa i život svoj da je spreman za njega dati. Odrekao se time Krista.

Potom je kormilario ministarstvom, suprotno odluci Fra Lea Petrovića i Stepinca i iz tog ministarstva masovno ubijao. Masovno je tjerao na tisuće vojnika da polažu ustašku zakletvu. Koja je po svemu sotonizam.

To bi jedan Fra Vicepostulator morao uzeti u obzir kada predlaže nečije mučeništvo i blaženstvo. To bi morali znati i Trećari i Framaši i svaki novak fratrić kojem Milenko još nije saprao mozak. I Vatikan bi morao znati što radi njegovo svećenstvo. Izgleda da oni baš i ne mare za Hercegovinu i njen kler. Kao da su od nas odavno digli ruke. Još od vremena kad su provincijali otimali biskupe i prijetili im smrću ako ne blagoslove ilegana im  zdanja.

Sotona je, to je i Krist govorio, spremna mijenjati oblike. Uporno inzistiranje Fra Milenka Stojića da na pijedestal žrtve koju su podnijeli 65 fratara i  tisuća nevino pobijenih Hrvata Hercegovine postavi i Radu ludog i crnog, Glavaša, čovjeka zbog čijeg smo ludila platili ogroman neoprostiv ceh, nije ništa drugo nego grijeh protiv razuma. Grijeh Protiv Duha Svetog. Neoprostiv Grijeh koji je sigurna karta za Podzemlje.

A budući da nitko od naših franjevaca o tome ne želi javno mi ih evo pitamo:

• Je li vaša šutnja o Milenkovom činu znak odobravanja?
• Smatrate li da je Rade Glavaš bio mučenik i ubijen iz mržnje prema vjeri?
• Jeste li pročitali njegov zadnji tekst i tekst njegove presude?
• Smatrate li da je njegova presuda nepravedna? I da je ubijen na pravdi Boga?
• Hoćete li pisati Turudiću da poništi tu presudu?
• I što će vam reći Vatikan na sve ovo? Zašto ne odgovorite narodu koji je razlog što vaš zahtjev za beatifikacijom ne prolazi i kako uzrok nije ni u Periću niti u Papi Franji nego u vašem Fra Radi?

 

Pitamo se prati li Vatikan rad svojih franšiza i je li im u redu  da u 21 stoljeću neki lik usred Hercegovine pokušava nacistu proglasiti blaženikom?

I sve to uz šutnju o našem Maksimilijanu Kolbeu. Fra Zlatku Sivriću. Fratru koji je prije Kolbea došao pred nacistički nož, ušao u tamnicu, stao pred pušku tamničara, i baš kao Mojsije pozvao narod, kršćanski, srpski ali kršćanski , da krene za njim,  spreman položiti život za svoje utamničene suseljane pravoslavce, uzjahao je konja, a čuvaru zatvora poručio – u mene ćeš prvog morati pucati ako ti se puca. Te tu tužnu kolonu vratio kućama. To je epic sjećanje kojim se franjevci trebaju ponositi a ne bijendim životom bijednog Fra Rade. Sivrić je preživio jsamo zahvaljujući činjenici da je mladić koji je čuvao zatvorenike bio ustaša koji ga je poznavao a ne SS vojnik koji bi ga na licu mjesta ubio.

Zlatko Sivrić nažalost nije bio iz Prebilovaca kraj Međugorja. Da je bio plač majke kojoj pred njenim očima vojnici Rade Glavaša ubijaju tek rođeno dijete, a potom i tu majku i to dijete bacaju u jamu, možda se ne bi čuo.

Neka je vječni mir našim pobijenim nevinim franjevcima njih ukupno 65 i neka im je nebesko i ovozemaljsko crkveno blaženstvo. Neka je vječna sućut svim obiteljima koje su nekog izgubile u tom prokletom ratu.

Ali mi sućut ne šaljemo obitelji Rade Glavaša, pljujemo na svako slovo u kojem se njega naziva mučenikom i žrtvom. I pozivamo ih na fratarsku svijest i učenje o razlikovanju dobra i zla. Zlo se oplakivati ne smije. Nije na nama da sudimo ali imamo pravo ograđivanja od onog što smatramo Zlim. Ne oplakujemo ubojice.

Posebno pozivamo mlade novake franjevačke da izuče uopće o čemu govorimo. Tko je bio Rade Fra Glavaš rođen pod imenom Andrija a tko Zlatko Sivrić, I da konačno sami svrgnu ovu vlastitu kvarnu fratrizansku elitu koja je zabrazdila u duplo zlo. Ne samo da su za blaženika predložili slugu Zlog, direktnog slugu Hitlera, koji je do kraja ispoljavao svoj sotonski bijes, nego su prije par godina počinili još gore skrnavljene Kristove riječi.

Otišli su se pokloniti u Fojnicu gdje je isto tako jedan Fra Sotona, Majdandžić, uzdigao spomenik Fra Anđelu Zvizdoviću. Protukršćaninu. Čovjeku koji je učinio protukristovski čin kada je klekao pred đavolja u pustinji i pristao na sve njegove darove. Klekao je pred ubojicu kršćanstva. Pred onog koji je najavio iskorijenjivanje njegovog naroda. Pred onog kojeg Fra Sotona Majdandžić i danas slavi.

Taj Anđeo koji je postao tim činom pali Anđeo Zvizović. Ljuštura koja je milost tražila za sebe, i svoju sektu, ponudivši kao žrtvu narod, kojeg će držati pokornog i u ropsvu. Izdao je u tom trenu i kralja i kraljicu i njihovu papinsku krunu Izdao je  i Papu i svaku Krisotvu riječ.  Oni su mu digli spomenik, toj paradigmi protukšrćanstva. A naš provincijal bio je gore.

Sve ovo su lako provjerljive teze ako ćete ih guglati. Za one željne spoznaje guglajte i ime Fra Nikole Modruškog, velikog fratra filozofa 15-og stoljeća , rodom iz Kotora, i ključnog krivca za pad Bobovca i Jajca.

Bilo bi dobro i da proguglate ime Fra Bone Drežnjaka. Bio je desna ruka Don Ivana Musića tijekom protuosmanskog ustanka, Mislite li da je slučajno da je njegovo ime danas u fratarskim krugovima gotovo zabranjeno, prezreno ime, i da taj možda naš najveći sin uopće nema niti jedne ulice na prostoru za koji je krvario. Prostoru od Livna do Ljubuškog.