Iz tiska je izašla knjiga “Srce zemlje” Glorije Lujanović u sunakladništvu Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru i Naklade OceanMore.
Knjiga sadrži i fotografije, a u tekstu i poeziji autorica piše o ratnoj sudbini Hrvata Srednje Bosne te svom vlastitom putu istraživanja i suočavanja s konceptom ratne traume, objavilo je mostarsko Kazalište.
Josip Mlakić o knjizi piše kako knjigu možemo promatrati ”i kao osobni, intimni proces Glorije Lujanović, kao neku vrstu beskompromisnog i samonametnutog iskupljenja prema onima koji su propatili (i još uvijek pate) više od same autorice i njezine obitelji”.
”Rečenica kojom Gloria Lujanović započinje svoju potresnu knjigu ‘Srce zemlje’ (”U mojoj se obitelji vrijeme dijelilo na prije i poslije rata”), ponajbolji je opis jednog mentaliteta karakterističnog za Bosnu i Hercegovinu u cjelini, što autorica naglašava već u sljedećoj rečenici. Tom rečenicom, koja je istovremeno i duboka i površna, Gloria Lujanović daje širu sliku jedne epohe pomoću koje je djelomično moguće detektirati i uzroke današnjeg, gotovo predapokaliptičnog stanja u svijetu. (…)
Ivan Lovrenović pak piše kako ”na dva različita autorska načina – ispovjednom prozom u prvom dijelu i zbirkom pjesama u drugom, a sve pod jednim naslovom – Gloria Lujanović u ovoj knjizi sabire i sažimlje svoj iskaz o stradanju svoje zemlje, svoje Lašvanske doline”.
”Čekalo se to! Čekalo se da književnost progovori o tom martiriju, o tom mračnom i tegobnom zbivanju u srcu zemlje, o zbivanju o kojemu sve do Glorije Lujanović nismo znali ništa, tako što smo znali i previše: jednostrana i plošna publicistika, hrvatska s jedne, bošnjačka s druge strane, zatrpavala nas je brdima činjenica i „činjenica“, uz dijametralne, uzajamno isključujuće interpretacije. S knjigom Glorije Lujanović dobivamo uvid u taj mučni kompleks onako kako to umije i može samo književnost kada je ispisuje iskreno srce i jak dar. Lašva, Bikoši, Prahulje, Guča Gora, Maljine, Vitez, Travnik, Novi Travnik, Bukovica, Vilenica, Galica, Mosor, Kraban… – tačke su i imena kojima Lujanovićka ispisuje jednu novu, poetsku geografiju, tragičnu i nježnu, neutješnu i oslobađajuću u isti mah. A velepjesma Srce zemlje sa svojim završetkom (ja te ne bih mogla braniti / ja bih te morala / ponovo roditi) nešto je zapanjujuće novo, što se u ovome jeziku još nije pomislilo, ni čulo ni izreklo”, napisao je Lovrenović.
wpDiscuz
