Redakciji Hrvatskog Medijskog Servisa, obratio se čitatelj iz Mostara. Želio je, uz uvjet da mu ne otkrivamo identitet, putem HMS-a, odgovoriti bivšem (do)gradonačelniku Mostara na njegovu izjavu se nitko od Hrvata nije ispričao za rušenje Starog mosta, te na njegovo osporavanje da je Stari most i hrvatsko naslijeđe. U odgovoru, koncipiranom u 6 točaka, čitatelj HMS-a piše:
1. Safet kaže da se nitko nije ispričao za rušenje Starog mosta. Vjerujem da je u dobra doba u pravu. Ali ima nas dosta kojima je žao da je do tog došlo bez obzira tko ga je srušio.
2. Nisam zapazio da se netko s bošnjačke strane ispričao za brojne zločine i logore. Mene posebno boli zločin u Grabovici.
3. Sto se tiče Mosta i naslijeđa ne sporim da je to dijelom otomansko naslijede. Ali ne može se negirati i hrvatsko naslijede. Siguran sam da su u gradnju mosta vise krvi i znoja uložili Hrvati iz Hercegovine i Dalmacije nego Bošnjaci. Oni su, a posebice Dalmatinci, sa svojim kamenoklesarskim vještinama, znatno doprinijeli ljepoti mosta. Hrvati su bili kmetovi i roblje, pa su naporno radili i drinčili, a Bošnjaci su bili povlaštena skupina.
4. Jedno sjećanje iz razdoblja domovinskog rata. Sutradan nakon oslobođanja Mostara od srpskih postrojbi pošao sam zajedno s jednim prijateljem Bosnjakom na lijevu obalu grada da pregledamo objekte tvornica na području Fabrike duvana, za koje sam bio nadležan. Na mostu nas je zaustavio jedan pripadnih Armije BiH. Poznat mi je ali mu ne znam ime. Bez obzira na naše insistiranje i obrazloženje razloga, nije dao da prođemo. Otišao sam kući, obukao odoru HVO-a, ali opet nije dao. Na kraju smo Neretvu prešli čamcem i uradili što smo naumili. Takav odnos prema Hrvatima mnogi Bošnjaci su nastavili do današnjih dana.
5. U tijeku rata moja obitelj je u više prilika pomogla Bošnjacima, posebice djeci i ženama. Medu njima je bilo i Safetove rodbine. Ne sjećam se da je netko od njih ikada došao i zahvalio.
6. Prije rata, a i poslije rata, radio sam u Mostaru i u Sarajevu. Rat sam proveo u Mostaru. Na svojim dužnostima u tijeku rata i poslije rata, imao sam korektan odnos s pripadnicima svih naroda i građana BiH, naravno štiteći interese i jednakopravnost svog naroda. Time se ponosim. Ostalo mi je zbunjujuće i iznenađujuće da veliki broj Bošnjaka pamti i preuveličava zlo, zaboravlja dobro i ne vidi da im je interes graditi dobre odnose sa svima, a osobito s Hrvatima./HMS/
wpDiscuz
