Šef kluba Socijaldemokratske partije BiH (SDP) u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Saša Magazinović na svom Facebooku objavio je koliko strani suci sudjeluju u donošenju odluka Ustavnog suda.
“Mnogo se govori o Ustavnom sudu BiH i stranim sucima. Često se iz dijela političkih struktura može čuti kako nam “stranci” sude i odlučuju. Poziva se na izmjene zakona kojim će se “izbaciti strane suce”… Međutim, brojevi pokazuju nešto sasvim drugo, strani suci su sudjelovali u donošenju manje od 3 posto odluka”, napisao je Magazinović.
U posljednjih 13 godina, dodao je, Ustavni sud je donio gotovo 75.000 odluka, a strani suci su sudjelovali u donošenju tek nešto više od 2.000 odluka. Sve ostale su donijele domaće sudije. Većinu jednoglasno.
“Problem s neimenovanjem domaćih sudija će rezultirati sa mnogo više odluka u čijem donošenju će sudjelovati strani suci i to je posljedica aktivnosti upravo onih kojima, zamislite, smeta prisustvo stranih sudaca. Zapravo, oni koji pokušavaju blokirati rad Ustavnog suda će učiniti da strani suci sudjeluju u donošenju više odluka”, naveo je Magazinović.
Idemo sad logički. Kakvog smisla ima braniti kvantitativnom logikom tzv. “neuplitanje” stranih sudaca u politički i društveni život BIH ako znamo da su ti isti suci bili prevaga kod ključnih nasrtaja na Ustav BIH?
Ustavni sud BIH ima zadatak štititi ustavni poredak BIH a ne ga puzajućim nasiljem mijenjati.
Navest ćemo dva primjera.
Prvi primjer je presuda u tužbi Izetbegović protiv države BIH, tzv konstitutivnost svih na cijelom teritoriju BIH.
Presuda je donešena tako da su strani i muslimanski suci preglasali dva naroda u Ustavnom sudu BIH te donijeli nelogičnu presudu putem koje je opet OHR protuustavno , mimo ovlasti koje ima, nametnuo izmjene ustava RS-a i FBIH na način da su one potpuno popljuvale daytonski ustav.
Što to znači? Preglasavanjem Srba i Hrvata, strani suci su izmjenili samu jezgru međunarodnog mirovnog sporazuma, kršeći tako i ustav koji su morali štititi i međunarodno pravo, i sam Dayton i svako razumsko zaključivnje.
Konstitutivnost naroda nije vezana za teritorij, nego je definicija koja naglašava koji narodi su osnivači BIH.
U Daytonu jasno stoji da BIH nastavlja postojanje sa svojom izmijenjenim strukturama. Bošnjaci i Hrvati nisu stvarali Srpsku kao što ni Srbi nisu FBiH. Ako je u Daytonu dogovoreno da na jednom dijelu teritorija postoji konfederalna jedinica koja se zove Republika Srpska koja ima svoj ustav, koji jamči puna građnska i ljudska prava svakom njenom stanovniku, dok na drugom dijelu teritorija postoji bošnjačko-hrvatska konsocijacija koja jamči puna građanska prava svakom njenom stanovniku, tko je OHR i tko je Ustavni sud BIH da taj ugovor, koji je uvjet mira mijenja?
Nadalje OHR nije uveo promjene kojima bi Srbima u FBIH omogućio legitimne ministre u Vladi FBIH niti Bošnjacima i Hrvatima legitimne ministre u Vladi RS-a. Da je OHR to učinio izbio bi novi rat. Jer bi to značilo poništavanje Daytona u potpunosti.
Uzmimo drugi primjer. Ustavni sud BIH je nekim čudom, ni sami ne znamo kojim, ispravno donio presudu da Domovi naroda moraju predstavljati stvarne kolektive u BIH i da pripadnici jednog kolektiva nemaju pravo birati predstavnike u Dom naroda pripadnicima drugog naiconalnog kolektiva. I to na svim razinama. Kako je hrvatski nacionalni klub u Domu naroda FBIH nadređen hrvatskom članu Predsjedništva Komšiću, to znači da i sam Komšić ne može obavljati svoju funkciju ako ne uživa veto u tom klubu. OHR to zna pa nije reagirao. Niti je nametnuo izmjene izbornog zakona koje bi to uvažile.
Nadalje, strani suci kao i muslimanski nakon te presude nisu donijeli zaključak da su sve izmjene ustava, i zakona prije tog neustavne, a koje su ranije donošene putem neustavnog Doma naroda, Pa i Parlamenta BIH, koji je od Barryevih amandmana na ovamo bio na snazi.
Presuda Ljubić ključni je dokaz koliko je djelovanje OHR-a i OSCE-a u BIH bilo protuustavno i kako taj ured , u “dobroj volji da stvori građansko društvo” , protivno ustavu, dodatno komplicira odnose u BIH.
Stoga je upitnik koji je Saša Magazinović poslao u BIH javnost a tiče se stranih ustavnih sudaca, besprizoran kmek za nastavkom kolonijalne uprave nad BIH.
Saša Magazinović kao sarajevski Srbin pozvan je poručiti Bošnjacima sljedeće: Austrijanci i Ameri su tu danas, sutra, a Srbi i Hrvati su vam tu zauvijek. Je li došlo vrijeme da prestanete svoj politički praksikum provoditi tako što ćete zazivati strane moćnike da djeluju protiv vaših komšija i susjeda, i pokušate s vašom braćom, dogovoriti bolje sutra?
Kada bi to izgovorio Magazinović bi vjerojatno postao bivši političar iz Sarajeva. Stoga ćemo čekati neko novo vrijeme i neke odvažnije ljude. Neko vrijeme u kojem će u BIH biti ukupno 1.5 milijuna stanovnika. Tada neki možda i progledaju što je cilj Austrije i EU na ovim prostorima.
wpDiscuz
