U izjavi za Fenu Ivanković je rekao da se dugo pripremao za ovaj roman, gotovo osam godina, a pisao ga je dvije godine.
– Meni je važan, jer govori zajedno s pričom o Varešu (a Vareš i Sujeska su jedan kulturno-povijesni i civilizacijski prostor), o nestajanju i nestanku srednjobosanskog hrvatstva, odnosno, na tom primjeru, o nestanku, demografskom umiranju Bosne, pa i širih prostora, u zemljama u kojima smo ratovali za prostor, a sad je taj prostor pust, kuće su zaključane, a naš svijet je negdje drugdje: od Irske i Njemačke do Australije i Kanade. No, nisu to tako široko postavljeno, teme koje me zanimaju. Piščevo je da priča priču, i ja sam ovdje ispričao priču, ili nebrojeno mnogo priča u velikom mozaiku “sutjeških monologa” – podvukao je književnik Željko Ivanković.
Ovo je peti Ivankovićev roman. Autor predgovora Josip Mlakić ovaj roman vidi u prirodnoj cjelini (kao duologiju) s romanom „Rat i sjećanje“ za koji je Ivanković dobio Nagradu Gjalski 2016. godine.
Mlakić je zapisao da su „nakon romana „Rat i sjećanje“ koji je neka vrsta vareško-sarajevske ratne kronike, „Zaključana vrata“ sutješka kronika. Pa, ipak, to nije samo priča o ratu iz devedesetih, to je mnogo šira priča, priča u rasponu od više od 50 godina jednog socio-kulturnog ambijenta gdje se kroz priču o jednoj obitelji daje mnogo širi okvir.