Kratki pregled:
- Italija izdaje svoju saveznicu Austrougarsku te uz obećanje da će dobiti veći dio Dalmacije i Istru kreće u rat protiv nje. Raspada se AU monarhija.
- Iz Monarhije ispadaju nove zemlje, Slovačka, Češka, Mađarska, Hrvatska, Slovenija, no te zemlje su bez vojske i lako osvojive.
- Hrvati su dali oko 200.000 života za austrijski rat protiv svijeta.
- Hrvatska i Slovenija proglašavaju državu SHS do Drine koja je trajala samo nekoliko tjedana.
- Svjesni da nemaju vojsku, i da Italija nadire Hrvatski intelektualci predvođeni braćom Radić pozivaju Kralja Aleksandra Karađorđevića da svojom vojskom obrani Dalmaciju.
- Stvara se država SHS, Kraljevina Srbija ujedinjuje se sa Slovenijom, Hrvatskom, BIH.
- Premorena Srpska vojska u kojoj je i kradinal Stepinac, (koji nosi kraljevsku kokardu) ulazi u Dalmaciju i vode se borbe s Talijanima. Dalmacija je obranjena.
- U Splitu pravaški vođa Josip Smodlaka dočekuje pompoznim govorom srpsku vojsku i zahvaljuje im se. Na Rivi se podiže kamena spomen ploča u čast Srba i srpske vojske.
- Aleksandru Karađorđeviću Zapad nudi da uzme teritorij sve do Šibenika i proglasi Veliku Srbiju. On to odbija na nagovor Trumbića a i po vlastitom viđenju. Postaje neprijatelj velikosrbima. Kasnije će ga mrziti svi. I ustaše. i četnici. Dovoljan dokaz da je bio vizonar.
- 9 . siječnja Slavko Kvaternik s hrvatskom vojskom osvaja Međimurje i pripaja ga matici. Pobjedu posvećuje hrvatskom kralju, njegovom veličanstvu Aleksandru Karađorđeviću.
- Stvorena je prva hrvatska moderna država u kojoj Hrvati po prvi put imaju opće pravo glasa, u kojoj se vijori hrvatska zastava a hrvatska himna postaje dio službene himne novostvorene Kraljevine Srba , Hrvata i Slovenaca.
- Svojim sinovima Kralj Aleksandar, posljednji kralj Hrvata, daje imena Petar, Tomislav i Uroš.
- U predstojećim godinama Hrvate i Srbe čekaju mnogi sukobi, te pokušaji Austrije da ih zavadi. Skoro su i uspjeli. Ubijeni su Stjepan Radić i Aleksandar Karađorđević, no na zaprepaštenje Austrije 1939. godine rađa se novi hrvatskosrpski dogovor. Stvara se Banska Hrvatska. Ustaše po naređenju Austrije automatski kreću u rušenje Banovine Hrvatske. Maček 1939 uzvikuje : Živjela Banovina, živio naš kralj hrvatski Aleksandar!
- Već za dvije godine ustaše kao dio okupacijske austrijsko njemačke vojske, ugasit će Banovinu, Zatvoriti Mačeka, proglasiti marionetsku državu na kojoj će krenuti u krava istrebljenja Srba i Hrvata koji nisu mislili kao oni. Prije tog ubit će Karađorđevića.
- Do dan danas većina Hrvata ne razumije da oni nisu bili hrvatska vojska. Jer Hrvatska vojska ne ostavlja svoje Vukovare i ne bježi u Austriju.
- Ustaše će 8.5. 1945 pred naletom hrvatskih partizana i Franje Tuđmana, vrhovnog zapovjednika hrvatske vojske u godinama koje dolaze, pobjeći u Austriju. Tim činom javno su se deklarirali kao nehrvatska vojska. Svi osim Petra Rajkovačića. Čije ime prosječnom ustaši ne govori ništa. Bijaše to vođa obrane Odžaka. Čovjek koji je svojom smrću dokazao što bi bilo da ustaška vojska nije dezertirala i sa sobom povukla u dezerterstvo tisuć domobrana i civila Hrvata. U Odžaku je ostavio život, ali u Odžaku Tito nije mogao provoditi masovne egzekucije i odmazde. Smrt Petra Rajkovčića, jedinična je mjera njihovog izdajstva.
Trećeg studenog 1918. godine Austro-Ugarska je potpisala kapitulaciju, čime je izašla iz Prvog svjetskog rata. Bilo je to konačno priznanje poraza što su vodeći političari Monarhije u raspadu dugo odbijali priznati.
Kapitulacija je potpisana s predstavnicima talijanske vojske u vili kod Padove nazvanoj Villa Giusti. U toj je vili talijanski kralj imao privremenu rezidenciju kad se vratio s austrijsko-talijanskog bojišta. Sve do danas u toj vili očuvano je stanje pokućstva kakvo je bilo u trenutku potpisivanja kapitulacije 1918. godine.
U ime Austro-Ugarske kapitulaciju je potpisao general Viktor Weber pl. von Webenau, a u ime Kraljevine Italije kapitulaciju je primio general Pietro Badoglio (budući maršal i talijanski premijer). Primirje je službeno stupilo na snagu sljedećeg dana.
Veliki gubitci i početak talijanske okupacije
To je značio i kraj rata za brojne hrvatske vojnike iz Hrvatske i BiH koji su ratovali na najtežim bojištima Prvog svjetskog rata od Soče (protiv Italije) do Galicije (protiv Rusije). Ukupni hrvatski gubitci u Prvom svjetskom ratu su iznosili oko 190.000 ljudi, dok se navode i podatci o 137.000 vojnih i 109.000 civilnih žrtava.
Uprkos dogovorenom primirju talijanska vojska iskoristila je kaotičnu situaciju u Monarhiji te odmah počela s okupacijom hrvatskih i slovenskih krajeva koji su joj trebali pripasti prema famoznom Londonskom ugovoru.
Tako su već sljedećeg dana okupirani Rijeka, Zadar, Vis, Hvar, Korčula, Mljet i Lastovo i veći dio Istre. Idućih dana Talijani prodiru u Sloveniju te duž dalmatinske obale sve do Boke Kotorske.
Video: The Collapse of Austria-Hungary: Every Day
Raskid državnopravnih veza s Austro-Ugarskom Monarhijom
Inače, kraj Prvog svjetskog rata Hrvatski sabor je na zasjedanju 29. listopada 1918. godine donio povijesnu oluku o raskidanju svih državnopravnih veza s Austro-Ugarskom Monarhijom. Sjednicu Sabora tog dana vodio je dr. Bogdan Medaković, a prisustvovao joj je i ban Antun pl. Mihalovich.
Nakon kratke rsprave donesena je jednoglana odluka da se: “raskidaju sve državnopravne veze hrvatskih zemalja sa Austrijom i Ugarskom. Dalmacija, Hrvatska i Slavonija s Rijekom proglašuju se nezavisnom državom prema Austriji i Ugarskoj koja s ostalim južnoslavenskim zemljama dotada pod vlašću Austro-Ugarske Monarhije stupa u zajedničku državu Slovenaca, Hrvata i Srba”.
Ovim zaključcima prestali su državnopravni odnosi između Hrvatske i Ugarske uspostavljeni još 1102. godine, kao i državnopravni odnosi s Austrijom uspostavljeni 1527. godine.
Spremnost pristupanja Kraljevini SHS
Nadalje, naglašava se spremnost pristupanja u zajedničku državu s kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom. Sastavljena je i pokrajinska vlada za Hrvatsku i Slavoniju na čelu s dotadašnjim banom Antunom Mihalovichem koji se stavio na raspolaganje Narodnom vijeću.
Ove zaključke prihvaćaju i ostali južnoslavenski poltičari iz Monarhije te se 29. listopada uzima kao datum osnutka Države Slovenaca, Hrvata i Srba.
Novoosnovana država obuhvaćala je Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Istru, Rijeku, Trst, slovenske zemlje (Korušku, Kranjsku, Štajersku, Gorišku i Gradišku), Bosnu i Hercegovinu te Vojvodinu (Baranja, Banat i Bačka).
Kao najviša vlast ističe se Predsjednišvo Narodnog vijeća u Zagrebu kojem su podređene pokrajinske vlade u Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Splitu i Novom Sadu. (Izvor: Povijest.hr)
wpDiscuz
