Čovjek koji uporno odbija donijeti državi BIH rješenje o imenovanju na mjesto Visokog Predstavnika koje je nužno kako bi njegova diplomatska putovnica u BIH bila pravno valjana, a sukob s Dodikom i Srbima, suosnivačima naše domovine, završen u maniri diktatora, iako je tu tek dragi gost, poručio je Dodiku tko su za njega, i za sve nas autoriteti koje bi on poštovao da je Dodik u jednoj od tih pozicija moći.
Za Schmidta su autoriteti sultani i da je Dodik sultan Schmidt bi prihvatio njegove stavove.
Sultani međutim nisu birani od naroda. Nego su bili dinastijski, režimski vladari koji bi na vlast često dolazili spletkama i ubojstvom vlastite braće.
Iza njih nije stajao lojalni nego potlačeni narod.Vlast je održavana plaćenom i dobro osposobljenom vojskom a bogatstvo se osiguravalo robovima, prodajom robova, pljačkom osvojenih zemalja.
Nije nam poznato da je Dodik uletio tenkom u Reiffeisen Banku ili Njemačku banku ali se još sjećamo da je to uradio OHR nama opljačkavši jedinu hrvatsku banku u BIH i protjeravši našeg legitimno i legalno izabranog predsjenika. Izlgeda da je Schmidt ljut na Dodika i na Srbe zašto se ne ponašaju kao Hrvati i mirno sačekaju što su o njima i nama odlučili sultani iz Beča.
Važno je znati da je turski sultan El Fatih mačem udario po vratu kralja našeg Stjepana Tomaševića, ujedno srpskog despota koji se bio oženio srpskom princezom pa je tako stekao i pravo na srpsku krunu. Od tog udarca našem kralju je prerezan vrat i glava se počela kotrljati u smjeru vode, na što je sultan odredio da se glavu odnese iznad vodopada na mjesto s kojeg se Jajce ne vidi.
Važno je napomenuti da su oduševljeni vojnic sultan El Fatih na to viknuli “Tekbir”. Isto to danas viču pripadnici Armije BIH nakon presude za Križančevo selo. Danas selo polumjeseca i zvijezde.
Bitno je da naša malena djeca koja pohađaju vrtić El Fatih ne znaju sve ove detalje jer će im to stvoriti traume. Schmidt bi, kad je već besposlen, mogao provjeriti kod teta u vrtiću uče li djecu da je sultan odsjekao glavu državi BIH, da je državu boljelo, točnije kraljevinu, da je mala kraljevina plakala i da su djeca plakala i stala bježati, posebno kad je sultan El Fatih oderao kožu kralju našem Tomaševiću i od nje dao napraviti doboše. K0ji nisu bili igračke nego krvavi kožni doboši kojima je plašio tek friško porobljeni narod.
Drugi uzor Schmidtu je kineski car. Taj je bio optužebn za ritualna ubojstva i genocide.
Treći je austrijski car. To je onaj koji je Zrinjskom i Frankopanu dao odsjeći ruku a potom i glavu. I to u Bečkom novom Mestu , udaljenom znatno od Beča a uz rečenicu da “hrvatska krv ne smrdi po Shenbrunu”. Važno je znati da je austrijski car bio oduševljen osmanskim tehnikama mučenja te je Austrija prva zemlja Europe koja je uvela tursku tehnniku nabijanja na kolac žrtve na onaj andrićevski način, da kolac prođe kroz tijelo čovjeka a ovaj jadnik, na njemu umire satima.
Bilo je nekoliko pokušaja osvete Austrijskom caru zbog ubojstva Zrinskih i Frankapana. Što Hrvata što Srba.
Austrijski režim u Hrvatsk0j tako je zabranio da naša djeca uče tko je bio Luka Jukić.
Luka Jukić je bio mladi hrvatski revolucionar, koji je pokušao atentat na austrijskog protiv hrvatske volje nametnutog komesara za Hrvatsku Slavka Cuvaja 1912. godine. Atentat nije uspio, a Luka Jukić i školski drugovi su pohapšeni, osuđeni i zatvoreni u Lepoglavi . Jukić je nakon atentata figurirao kao nacionalni junak. Danas ne znamo ima li ulice u Hrvatskoj.
Luka Jukić je rođen u Donjem Svilaju kod Odžaka. Jukić je bio pripadnik tvz. napredne ili radikalne nacionalne omladine Hrvata i Srba u Austro-Ugarskoj. Oni su zagovarali hrvatsko-srpsku slogu i stajalište da su Hrvati i Srbi jedan narod,[1] odnosno da su podjednako i Hrvati i Jugoslaveni, da su nastrojeni antiaustrougarski, te da svoju šansu za samostalnošću vide u oslobađanju svih južnih Slavena.[2] Luka Jukić je sudjelovao u uređivanju brošure Đački pokret čiji je glavni urednik bio August Cesarec.
Austrija je u bratimljenu Zagreba i Beograda vidjela veliku opasnost po sebe , strah od skorog upada Hrvata i Srba u Beč i spaljivanja Beča.. Uložila je ogromne napore u to da ova dva naroda posvađa na dulji rok.
Prvi su napori u Prvom svjetskom ratu. Tada u Mačvi šalje Hrvate u pokolj protiv Srba. Kako bi se prolila krv. Drugi napori su u drugom svjetskom ratu s dovođenjem svoje gerile na vlast u Hrvatsku (Pristaše njemačkog režima okupljene oko Pavelića) te uvođenje protusrpskih zakona pisanih u Beču.
Luki Jukiću , hrvatskom junaku nije uspjelo što Gavrilu Principu .Koji je prijateljevao s mnogim Hrvatima u doba najhumanijeg i najljepšeg atentata u povijesti. Onog u Sarajevu, kada je najbolji sin svih naših naroda dokrajčio okot jedne trule tiranske sile. Svoj atentat jednom prilikom je nazvao i osvetom za ubojstvo Zrinskog i Frankopana. Bratstvo Srba i Hrvata iz današnje perspektive nama je neshvatljivo no to su bila vremena kada Austrija j još nije uvela niti gram mržnje među naše narode.
Gavrilova kletva “Gospoda će nas bečka sanjati” i dalje plaši taj grad.
Inače jeste li znali da je na prostoru hrvatskih porobljenih općina na tlu FBIH, broj krštenih Hrvata s imenom Gavrilo u stalnom porastu?
Ovakvim izjavama Schmidt samo šteti ugledu OHR-a koji je rastao posljednjih godina. Naročito u vrijeme Inzka kad su mnogi građani BIH sanjali da budu jednog dana kao on.
Spavš na konferencijama a lova kapi.