Miješanje strane ambasade u BIH u rad pravosuđa je direktno kršenje suvereniteta naše zemlje te kršenje Bečke konvencije. Srbi su ulobili Murpheyve prste u podizanju optužnice protiv Dodika. I Srbi su na nogama. No postoji raniji dokument koji dokazuje Murpheyevo uvjerenje da je BH Tužiteljstvo njegova privatna prćija.
Svaki drugi ambasador zbog ovog dokumenta koj objavljujemo, primjerice ambasador Srbije ili Albanije bio bi protjeran iz naše zemlje nakon ovog. Predstavnici svakog naroda nakon ovog bi ustali protiv njega. Ali Hrvati “ustaše” ne ustaju. Ne ustaju čak ni kada ih mediji nazivaju “ustaškim političarima” . Naši političari ustaju se radi gluposti. Radi tetovaže. Pri tome čovjeku srede otkat. I onda podviju repove. Nakon objave ovog dokumenta neće se ustati. Jer niti su ustaše niti su predstavnici niti su naši političari. Pitamo se što su?
Dokument je iz 2007 i u njemu se vidi kako je Murphey uspostavio blizak kontakt s osobom bliskom državnom tužitelju. Potom navodi da mu je izrazio zabrinutost za sudbinu Selme Cikotića s obzirom da se podižu optužnice za zločine u Bugojnu. To je direktan dokaz pritiska na neovisnost sudstva. Tužitelji bivaju informirani da jedna jaka svjetska sila, žali ako će biti optužen Cikotić. U zemlji kakva je BIH to je doslovce znak Tužiteljima da možda ne bi bilo dobro za njihovu karijeru da se Cikotić optuži.
I što se događa? Nakon ovog pisma nema uopće nikakve optužnice za Bugojno. Ono što je Murphey napisao State Departmentu to isto zna i tužitelj : “Cikotić je važan saveznik NATO-u i bila bi šteta da ga izgubimo”.
Nakon ovog pisma koje je Murphey poslao vladi svoje zemlje, što se događa? Nema optužnice ni za Mlaću ni za bilo kog u Bugojnu jer je Tužitelj možda procijenio da bi podizanje optužnica protiv njih u najmanju ruku uključilo minimalno svjedočenjs za Cikotića. Dovoljno je bilo da Selmo obavijesti sunaređivače da je on zaštićen od progona i da se oni u ispitivanjima pozovu na njega, i time su zaštićeni i oni.
Murphey je na ovaj način direktno radio protiv Daytonskog sporazuma u kojem su cijeli Aneksi posvećeni progonu ratnih zločinaca.
Dakle ovdje imamo materijala i za OHR koji bi po saznanju za ovaj dokument sam se morao pozabaviti Murpheyem jer lik krši svoje ovlasti i što je najgore udara na Dayton.
Kolika je Murpheva moć u našoj zemlji najbolje govori podatak da se nakon objave ovog dokumenta na Wikileaksu najnormalnije slikavao s Cikotićem , kao da ništa nije izišlo u javnost. Cikotić je nakon ovog dva puta imenovan za ministra.
Kako bi ga se zaštitilo od kaznenog progona za serijska ubojstva, namještene su mu optužnice za korupciju, čisto da Tužiteljstvo nečim pokaže da ono eto “nije pod utjecajem Murpheya”.
Zašto se Murphey nakon objave ovog pisma posve normalno sastaje s Cikotićem?
Tako što zna da niti jedan medij u BIH ne smije objaviti ovu objavu s Wikileaksa. Zato što je svjestan da on predstavlja režim u BIH. Sudsku, izvršnu i zakonodavnu vlast. Čak i lokalnu. On naime sebi daje za pravo da određuje kako će se zvati tvrtke u BIH, gdje će imati sjedište i kojom rutom kroz Bugojno će prolaziti plinovod. Sigurno ne onom koja bi udarila na skrivene jame MlaćeSelme.
Da je BIH država i da OHR doista radi svoj posao Murphey bi nakon objave ovog dokumenta pakovao kofere. No ništa od tog se neće dogoditi. A prvo što se neće dogoditi je da će neka TV objaviti ovaj faksimil.
Donosimo i njegov prijevod kako bi žrtve Bugojna, obitelji nestalih, mogle imati uvid u isti i eventualno prekinuti odmore te protiv Murpheya pokrenuti proteste sa zahtjevom da ovaj bahati jazavac konačno napusti našu zemlju:
Rujna 19-og, 2007. državni BH tužitelj potvrdio je optužnice protiv dvije osobe, nakon završetka istražnih radnjih oko ratnih zločina Armije BIH počijnenih u Bugojnu i okolici između 1992 do 1995. Bugojno je bio prostor žestokih borbi između ABIH i HVO i trenutni ministar Cikotić bio je zapovjednik ABIH jedinica stacioniran u ovom području u to vrijeme. Cimotić nije spomenut u optužnici, ali hrvatske ratni veterani i njihova udruženja, ponavljaju optužbe za ratne zločine upravo protiv Cikotića. Kontakt u uredu državnog tužitelja kazao nam je da je Cikotićeva odgovornost i sudjelovanje u ratnom zločinu moguće,ali naglasio je da je rano za donijeti zaključak o tome. Unatoč tome tisak koji prati događaje oko Bugojna, ponovno okrepljuje i naglašava anti Cikotić kampanju koju vode hrvatski ratni veterani. Selmo Cikotić je vrijedan i dokazan US saveznik i snažan zagovornik reformi u obrambenoj politici. Iako čist oko nedjela u prošlosti, čal i ako bi Cikotić bio optužen ili prisiljen podnijeti ostavku zbog tog, to bi bio veliki udarac i korak nazad našim interesima.
Što je ovo ako nije pritisak na sud BIH te potom pritisak na State Department da uloži dodatne napore da se slučaj Bugojno stavi ad acta samo zato što bi , prema Murpheyu, NATO put BIH stao, ako Cikotić bude prisiljen dati ostavku?
Što je ovo nego direktan napad na Dayton i brutalno miješanje u suverenitet BIH i gaženje Bečke konvencije?
A sada poslušajmo pravdanje istog ovog ambasadora kako on eto nema veze s pritiscima na sud. Je li mu vjerujete?
I još jedno pitanje medijima u BIH te hrvatskim urednicima: Zar ste toliko uplašeni da ovo ne smijete objaviti?