Do 1993. omjer Hrvata i Muslimana u istočnom dijelu grada bio je 1:4, a nakon 1993. 1:19.
Ovo je podatak koji se gotovo ne zna,
Zapadni Mostar:
Sad je 1:6 u korist Hrvata, a bio je 1:4.
Tijekom najgore godine 1993 u Zapadnom Mostaru živjelo je preko 1000 Bošnjaka.
Statisika je neumoljiva.
I ona je najbolji dokaz kakva se silna propaganda provodi u BIH.
Isto je i sa zločinima. Infanticid u Vitezu, genocid u Grabovici i potpuno brisanje te činjenice. Simbol stradanja Viteza su Ahmići. Simbol stradanja Mostara je Stari Most. Zločin Armije BIH na ljuljačkama, masovno ubojstvo djece u Vitezu te prvi genocid rata u Grabovici u Herceogvini od strane iste Alijine Armije sve manje se spominju.
I onda se čudimo što Schmidt pojma nema što se događalo i događa u BIH. I što mu kultura sjećanja počinje s Ahmićima a završava s Dreteljom.
A sada se okrenimo krivcu, onome koji je nas je izdao:
HRT je danas posvetio gotovo 20 minuta priloga nogometnom turniru u Konavlima. (Inače Konavle su teritorij Humske zemlje koji je Tvrtko prodao Dubrovčanima, jednako kao i car Dušan Pelješac, koji je bio također dio Hercegovine, iliti Kneževine Humske”. Ni te informacije nikada nećete čuti na HRT. Kao niti ime Augustine Grebenar i Mladenke Zadro koje nikada spomenio nije.
HRT nikada neće informirati javnost u RH da su muslimani i Arapi u Vitezu počinili gori zločin od Ahmića
Da su muslimani i Arapi u Mostaru počinili gori zločin od Srebrenice.
HRT nikada neće informiati javnost da je koeficijent etničkog čišćenja u Istočnom Mostaru daleko veći nego u Zapadnom. Još kad se doda statistika Srba u priču, efektnost etničkog čišćenja na većinski bošnjačkom području postaje “zadivljujuća”.
HRT nas je izdala.
To je TV države dide tvog? I Blage Zadre tvog?
Malo morgen. To nije država. To je nešto što treba što prije rušiti.
Država koja svoju mrtvu djecu podvodi pod viši interes sporog koračanja Šefika Džaferovića po svetoj zemlji vukovarskoj, takva država neće postojati.