Po prvi put je netko iznio tezu da deseci tisuća ljudi, Hrvata i Hrvatica koji su ubijeni nevini nisu imali nikakve dodirne točke s ustaškim pokretom. (Protuhrvatska teroristička organizacija osnovana u Italiji i Austriji ciljem uništenja Banovine Hrvatske i izazivanja sukoba sa Srbima kako bi se trajno na Balkanu onemogućila snažna slavenska država – geopolitički interesi Austrije i Italije imali su za cilj potpunu okupaciju ovih prostora)
Budući da je Fra Luka prvi intelektualac s ovih prostora koji je javno objavio podatak da tisuće nevinih koji su pobijeni nemadoše veze s ustaštvom, to je dokaz da on zna s kim imadoše vezu?
Znači li to i da tisuće pobijenih Srba i Crnogoraca na Bleiburgu nemadoše nikakve veze s četnicima?
Znači li to i da tisuće pobijenih Muslimana Bošnjaka na Bleiburgu nemadoše nikakve veze s Handžar divizijom?
Inače ako se poredi Sutjeska koja je u RH postala nešto kao stid, iako bi trebala biti mjesto najvećeg hrvatskog nacionalnog ponosa, mrski komunisti svakoj žrtvi Sutjeske dali su snažan pečat i pietet. Svaka žrtva je poimenice popisana, svakoj se nešto zna o životu a mjesto smrti hrvatskih samuraja popraćeno je impozantnim spomenikom.
Ako se porede spomenici Domovinskog rata, naše “Velike Hrvatske” sa spomenicima koje je svojoj vojsci radio mrski nam “antiHrvat” Tito, ispada da je Tito više cijenio svog vojnika. Spomenici domovinskog rata djeluju kao karikature na mrske partizanske spomenike. Možda su ih zato Hrvatine i porušile. Svjesne da ne mogu napraviti bolje. Možda otcijepe i Istru. Svjesni da ne mogu negirati da su ju partizani pripojili Hrvatskoj. A možda otcijepe i Međimurje.
No kad smo kod imena žrtava Bleiburga, i njihove pripadnosti pitamo se: Kako je moguće da samoprozvana “Domovinska Hrvatska” nije u stanju od 1991 do danas načiniti popis žrtava Bleiburga, imena, porijeklo, sudbine.
Evo mi ćem ispričati jednu sudbinu o jednom Jozi s Bleiburga, koji je bio iz Duvna. A priča je objavljena u političkom listu Zatvorenik koji je izlazio tamo nekad jednom.
Uglavnom priča ide ovako: Jozo bio na Bleiburgu, bio je domobran, dobar čovjek, eto sam Bog ga spasio, prošao četverored, prošao “Križni put”. (Križni put je inače samo Isusov, i čudi nas da svećenici pristaju na ovu sintagmu. Ugl list Zatvorenik, koji je tiskala hrvatska politička emigracija, u svom tekstu, prateći Džozin put, s Bleiburga na ovamo, u zadnjem pasusu opisuje kako je Jozo nakon Bleiburga u Duvnu postao direktor Polivinila.
E sad ti budi pametan.
Dakle ovo ne piše nekakva komunistička omladina nego desničarsko glasilo kojem se omakla istina.
Kako je moguće da je preživjela žrtva Bleiburga, Jozo, u Titovoj Jugoslaviji nakon perioda rekuperacije, preživjevši sve postao direrktor?
Znamo da će oni naći odgovor i na ovo. Te vrbovala ga UDBA te ovo te ono. Ali ne.
Jozo u toj svojoj priči s kraja 90-ih u Zatvoreniku svjedoči svoj život kao Hrvatina.
wpDiscuz