10 zanimljivosti o svetom “Anti” koje (možda) niste znali

1. Samo ga Hrvati zovu krivim imenom

Redovničko ime uzeo je po sv. Antunu Pustinjaku. Kako nitko Antuna Pustinjaka ne zove Ante Pusto tako nema smisla niti Antuna Padovanskog zvati “Naš Ante”. Stoga sveti Ante ne postoji. Postoji samo u glavama neukih kršćana svijeta i naravno kod Hrvata. Jedinog naroda koji je preimenovao najpopularnijeg sveca svijeta. Zanimjivo u Hrvatskoj se početkom prošlog stoljeća slavio Sveti Antun. On je odjednom nestao a fratri su počeli slaviti svetog Antu. 1963 krenuli su i svetog Josipa. Jer je najednom ime “Josip” predstavljalo moć i vlast.

2. “Vaš Ante” ga nije volio, nit njega nit crkvu njegovu

Progoni katoličke Crkve u doba platformaškog režima Ante Pavlića suborca “Vražje diviziju” nisu bili mali. Ubijen je Stepinčev brat. Prijetio je biskupima i svećenicima koji bi sabotirali njegov pokret. 6 slovenskih svećenika dao je ubiti u Jasenovcu.  Na Sutjesci ih je poubijao osam, uz pomoć “Vražje divizije” te mnoštvo jedva punoljetnih katolkinja Dalmacije koji su spas našli u partizanima. (Ne u komunistima nego u partizanima). Streljani su na pravdi Boga i kao mučenici. Na hrvatskoj dolini suza. Iako ih je streljala “Vražja divizija” do danas nije poznato da Fra Poglavnik sa Širokog, predlaže i njihovu beatifikaciju i mučeništvo. U Duvnu je Pavelić spalio dva katolička sela. Uz pomoć SS divizije Prinz Eugen.

Da je živio u doba Pavelića Sveti Antun Padovanski tražio bi od Pavelića da si odsječe nogu. No ne bi mu je zaliječio onako kako ju je zaliječio jednom mladiću koji si je to učinio nakon što je svecu priznao na ispovjedi da je udario majku. Ako bi Antun nakon rata sreo “Vašeg Antu” u Padovi, sv Antun bi mu pomogao drugačije od tadašnjeg Vatikana. Pokazao bi mu hostiju a Pavelić bi kleknuo i obratio se. Baš kako je to , u jednom čudu, pred sv. Antunom učinio magarac. Kako je Pavelić bio magarac a ne čovjek, vjerujemo da bi učinio isto.

5. Nije se rodio u Padovi niti je bio Talijan

Rodio se u Lisabonu (Portugal), 1195. godine. Zvao se Fernando de Bulloes y Taveira de Azevedo. S 25 godina, kada je postao franjevac, odabrao je ime Antun.

6. Roditelji su mu bili tajkuni

Kao i mnoge askete tog vremena i sveti Antun dolazi iz bogate i učene obitelji. Samo su rijetki tada imali privilegij čitanja i više spoznaje

2. Bio je augustinac prije nego je postao franjevac

S 15 godina pristupio je regularnim kanonicima svetog Augustina. Deset godina kasnije pristupio je Redu manje braće – franjevcima.

3. Mogao je biti mučenik i ubijen od strane džihada

Odlučio je pristupiti franjevcima kako bi propovijedao Saracenima, muslimanima u Maroku i bio je spreman umrijeti za Kristovu ljubav. Otišao je u Maroko, no ozbiljna bolest ga je natjerala na povratak. Na povratku more ga nosi na Siciliju. Božja volja što bi se reklo.

4. Bio je veliki propovjednik

Imao je jasan i snažan glas, upečatljivo držanje tijela, golemo pamćenje i veliko znanje, dar prorokovanja i poseban dar činjenja čuda.

5. Prema viđenju nosi Dijete Isusa u rukama

Bio je svjedok pojave Djeteta Isusa kojeg je držao u rukama, a Crkva ga upravo tako prikazuje na slikama i kipovima. U Bijakovićima nije viđan.

6. Ljiljani ne postoje u Islamu kao dio tradicije te vjere. Postoji samo ljiljan svetog Antuna, koji će postati simbol križarske vojske

Korijeni običaja da se ljiljani blagoslivljaju na blagdan sv. Antuna dosežu do 18. stoljeća nakon francuske revolucije. Franjevci su bili iseljeni s Korzike i njihova crkva ostala je napuštena. Ljudi su ipak posjećivali tu crkvu na blagdan sv. Antuna i jedne godine, iako je prošlo čak nekoliko mjeseci nakon Antunovog blagdana, jedan vjernik naišao je u crkvu i našao ljiljane još uvijek svježe. Običaj blagoslova ljiljana odobren je od pape Leona XIII. Veći dio Hercegovine koji je u doba pobune knea Nelipića digao ustanak protiv ugarskih okupatora (Zagrepčani i danas te agresore smatraju hrvatskim kraljevima) na svojoj zastavio nosio je simbol ljiljana. Ljiljan se u Bosnu širi iz Hercegovine putem utjecaja Šubića i Anžuvinaca. I izvorno je francuski znak.

6. Njegovo najpoznatije čudo omogućilo je da se čovjeku povrati odsječena noga

U Padovi je mladić imena Leonard u navali bijesa udario nogom vlastitu majku. Žalostan, priznao je svoj grijeh svetom Antunu koji mu je rekao: „Noga onoga koji udara svoju vlastitu majku, zaslužuje biti odsječena.“ Leonard je otrčao do kuće i odsjekao si nogu. Kada je saznao za to, sveti Antun je uzeo odsječenu nogu od mladića i čudesno ju spojio s tijelom.

7. Njegov najfascinantnija propovjed, koju je održao,  nije izgovorena ljudima koji ga nisu htjeli slušati nego  zapravo ribama

Propovijed ribama

Kako je bilo rečeno u doba sv. Antuna haralo je manihejsko krivovjerje pod raznim imenima, koje je već sv. Augustin sjajno pobijao. U toj nevolji podiže Bog u Crkvi svojoj sv. Franju i sv. Dominika i njihovim redovima jake stupove; oni su krivovjerce snažno pobijali učenošću, propovijedanjem i molitvom. Tu se osobito isticao sv. Antun. Osobito je od toga krivovjerja bio zaražen grad Rimini. Revni biskupi ovoga grada molili su u pape revnih misionara. Kad je u tom poslu tamo prispio sv. Antun, pobojaše se krivovjerci i nagovoriše puk, neka ga ne slušaju. I doista kod propovijedi sv. Antuna nije bilo drugih do nekoliko žena i staraca. Uza sve to svom revnošću je propovijedao naš svetac, tako te kad to začuše odmetnici, odluče da ga pogube. Čuvši za to sv. Antun povuče se u samoću, molio je i postio, ne bi li Bog omekšao srce zavedenog puka. Okrijepljen molitvom i postom ode na obalu, te vikne ribama iz sveg glasa: Dođite, nerazumne ribe, da čujete riječ Gospodina, koji vas je stvorio, na sramotu ljudima, koji zatvaraju uši i srce glasu Božjem i ostaju u bludnji. Mnogo se bilo sabralo i ljudi, što iz radoznalosti, što da se narugaju. A gle! Istom što je svetac progovorio, uzdrma se more i silan broj riba svake vrsti i veličine dopliva k obali i uzdiže po koji put glavu, poreda se mirno u polukrugu sve dalje i dalje, pa pozorno i mirno slušaše riječ sv. Antuna. Svijet je bio kao zapanjen i gledao, što će se sada zbiti. Na to prozbori svetac: Hvalite, ribe, Gospodina, slavite svoga stvoritelja, zahvaljujte mu, što vam je za stan dao neizmjernu vodu s mnogim zakloništima protiv nepogoda, što vam je dao jasnu i prozirnu vodu, da vidite svoje putove te izbjegnete neprijateljima svojim. Taj Bog blagoslovio vas je kod stvorenja i pripravio vam izobilja hrane, nadario vas plodonošću za umnožavanje vašega potomstva. Hvalite Bogu nad tolikim izvrsnostima i slobodi, koju vam je poklonio. Vas je stvoritelj od svakog gospodstva živih, u općem potopu vas je uzdržao na životu. Vašom pomoću je Bog svome proroku Joni dao trodnevni boravak i iscijelio slijepoga Tobiju. Vi ste dale Gospodinu porez za njega i njegove učenike. Vi ste hrana pokornicima, koji se uzdržavaju od mesa. Vašeg mesa htjede Gospodin jesti, da tako neoborivo dokaže istinitost svoje ljudske naravi i svoga uskrsnuća. Da, sam je Gospodin hodao po vašoj vodi povrh vaših glava; on je od ribara učinio svoje apostole i ribare ljudi; s toga vas je toliko ugnao u njihove mreže

7. Poznaju ga kao najčudesnijeg sveca

Glas da čini nevjerojatne stvari nikada nije utihnuo, a čak je i u današnje vrijeme poznat kao najveći čudotvorac svih vremena. Ljudi mu se obraćaju za doslovce sve. Od tog da im vrati izgubljenu ljubav do tog da pronađu smartphon.

8. Poznat je kao „Svetac cijelog svijeta“

Leon XII. ga je nazvao „Svecem cijelog svijeta“ zato što se na svim dijelovima svijeta može pronaći njegova slika i pobožnost. Zaštitnik je siromaha, putnika, zidara, pekara i pošte.

9. Utječu mu se u molbi za dobroga muža ili ženu

Neke osobe okreću njegovu sliku naopačke moleći ga za dobrog muža ili ženu (i ne okreću je sve do uslišanja molitve), no to je praznovjerje i nekršćanski običaj.

10. Njegova je kanonizacija bila najbrža u povijesti

Papa Grgur IX. kanonizirao ga je za manje od godinu dana nakon njegove smrti u Pentecostesu, 30. svibnja 1232.godine.

11. Iako je bio Franjevac nije sudjelovao u Inkviziciji.

Iste godine kada je proglašen svecem Crkva čini najveću pogrešku u svojoj povijesti – Osniva nasilnu Inkviziciju koja je uzela mnoge nedužne živote. Sa živim sv. Antunom taj proces tako teško da bi išao. On se protiv krivovjerja borio rječju i Kristovim evanđeljem  a ne nasilnim iskorjenjivanjem onih koji drugačije vjeruju.

Zapravo jako je koincidentno da Crkva upravo Franjine i Antunove sljedbenike, tj njihov red , uz Dominikanski koristi za ulazak u narod i za iskorjenjivanje hereze. Iz čega se da zaključiti da je tadašnj Papa iskoristio popularnost Sv. Franje i Sv. Antuna kako bi u njihove redove ubacio svoje ljude.

Tako će samo 60-a godina od smrti Svetog Ante, u Bosnu doći nasilan franjevački red. Na poziv srpskog kralja Dragutina Nemanjića koji bijaše katoličke vjere i napisa pismo Papi da u svojoj kraljevini potrebuje svećeničko pojačanje budući da se broj heretika povećao. Franjevci će se potom brzo infiltrirati  i u vlast i u narod a trgovini utjecajem ostali su vješti do današnjih dana.

Malo je porazno u svemu tome, što naš narod i dalje vjeruje da su oni služili njemu a ne vlastima što je naravno laž.

Papinsku krunu izdali su i prije nego je pala kraljevina Bosna, potom će pasti i kneževina Hum. Vjerno su dojavljivali Osmanlijama tko je među nama potencijalni hajduk i takvima slali Osmanlije u kuće, a istaknuli su se i u gušenju hercegovačkog ustanka izdavši Papinskog viteza i vojvodu Don Ivana Musića.

Tek su dva franjevca te povijesne godine ostala vjerna ideji svetog Antuna i svetog Franje te su se ustala boriti za sirotinju. Za naše pradjedove.

Bili su to fra Stjepan Krešić i fra Bono Šarić Drežnjak

Slavna su to dva franjevačka sina kojima se, danas, na dan ovog velikog sveca, klanjamo i slavimo njihova slavna imena skupa s imenom Antunovim.

Njihov uspjeh da dignu , preko 1000 katolika na ustanak protiv Osmanlija, unatoč višestoljetnoj doktrini trpljenja i sabura, koju su nametali ahdnamaši kako Bosne tako i Huma, taj dakle prkos , dišpet i u konačnici pobjeda nad Turcima ravni su čudu sv. Antuna i njegovom govoru pred ribama.

12. Nije napravio apartmane na Hvaru, nije trgovao sportskom obućom i nije sudjelovao u otmici rimskih biskupa

Stoga čudi da ga Crkva Cimska, slavi kao i Rimska