Hrvatska eurozastupnica Željana Zovko organizirala je u Europskom parlamentu konferenciju o zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu Alojziju Stepincu, što je izazvalo veliku buru u pojedinim zemljama regije, posebno u Srbiji. Ovih je dana pozvala i na otvaranje arhiva UDBA-e i KOS-a u zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije.
O tome, kao i o stanju na europskom jugoistoku, posebno u Bosni i Hercegovini, kojoj je Europska unija krajem prošle godine dodijelila status kandidata, Zovko je razgovarala s novinarima Euroactiva.
Iza njihove sugovornice je dug staž u politici i diplomaciji. Bila je, među ostalim, veleposlanica BiH u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji, kao i stalna predstavnica pri UNESCO-u, Svjetskoj turističkoj organizaciji i nizu drugih međunarodnih agencija. Od 2012. do 2015. godine bila je međunarodna tajnica HDZ-a BiH i savjetnica za vanjsku politiku predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.
Zagovornica preventivne diplomacije
U Europski parlament je izabrana na listi HDZ-a, čija je članica, odnosno Europske pučke stranke (EPP) u sklopu koje djeluje i HDZ. Potpredsjednica je Vanjskopolitičkog odbora Europskog parlamenta.
U svom parlamentarnom radu bavi se ponajprije pitanjima vezanima uz BiH i ostale zemlje europskog jugoistoka, ali i problemima s kojima se suočavaju zemlje ništa manje turbulentnog Zakavkazja. U fokusu su joj i odnosi sa zemljama Afrike i Latinske Amerike te sa SAD.
Zovko je zagovornica preventivne diplomacije i inicijator izvještaja o njoj.
Zašto ste odlučili organizirati konferenciju o kardinalu Alojziju Stepincu u Europskom parlamentu?
– Ja sam 2019. godine bila jedna od inicijatorica i potpisnica rezolucije o osudi svih totalitarizama u Europi, a to uključuje kako osudu fašizma i nacizma, tako i komunizma. Uz to, 2021. godine zatražila sam, u okviru izvještaja o organiziranom kriminalu na Zapadnom Balkanu, da se otvore arhivi UDBA-e i KOS-a jer smatram da te mreže postoje i danas i da su dosta povezane, a stoje i iza organiziranog kriminala u regiji koja je ionako pod velikim utjecajem trećih zemalja.
Konferencija je organizirana i u sklopu svega onoga što radim u okviru grupe za međureligijski dijalog, a i zato što je pitanje blaženog Alojzija Stepinca bilo ispolitizirano. Htjela sam da se naučnim pristupom obradi ta tema i da se točno vidi što je to što se taono koristi za uništavanje ugleda nekoga tko je, po meni, svetac.
I brojna djela govore o tome što je bl. Stepinac sve uradio kao kardinal kako bi spasio brojne Srbe, Židove i ostale od fašista i onog što su činili. Ta količina hrabrosti koju je on imao je nezapamćena. Za svakog onog tko ne poznaje katoličku vjeru kao univerzalnu, neupitno je da je hrabro to što je on činio.
Osobno, iza mene stoji priča koju sam kao dijete često slušala. Ja sam iz Mostara i često sam još kao dijete slušala kakvu je sudbinu nakon Drugog svjetskog rata doživio tadašnji mostarsko-duvanjski biskup Petar Čule, protiv kojeg su nove komunističke vlasti organizirale namješteni sudski postupak. I bl. Stepinac je prošao kroz isti takav proces.
To su bili postupci ne samo protiv Stepinca i Čula, nego protiv svih biskupa koji se nisu htjeli odvojiti od Svete Stolice i podrediti vlasti u Beogradu. Nešto slično se danas odvija u Kini.
Stepinac je, dakle, žrtva totalitarizma i već i zbog toga je svetac. Ni NDH nije uspjela kontrolirati Katoličku crkvu na način na koji je to nakon Drugog svjetskog rata pokušavala komunistička Jugoslavija, budući da Ante Pavelić nikada nije uspostavio nadzor nad Crkvom.
Takav pristup komunističkih vlasti Katoličkoj crkvi pokazuje nerazumijevanje načina na koji ona funkcionira kao univerzalna organizacija na koju se ne može utjecati kroz različite ideologije i centre moći. Biskupi su odgovorni jedino Svetoj Stolici. Katolička crkva tako oduvijek funkcionirala, a funkcionira i danas.
“U EP ima mjesta za sva mišljenja”
Kako komentirate reakcije iz regije na konferenciju o kardinalu Stepincu? U Srbiji, ali i drugim zemljama, upozoravaju da je, kako napominju, riječ o kontroverznoj osobi kojoj nije mjesto u Europskom parlamentu?
– Na to mogu reći samo da je vrijeme da i oni otvore svoju medijsku i intelektualnu scenu da bi se mogla čuti različita mišljenja i kako bi se u tim društvima dogodila katarza. U Europskom parlamentu ima mjesta za sva mišljenja i za sve argumente i kontraargumente.
Na konferenciju o Stepincu dovela sam, na primjer, britanskog povjesničara Robina Harris, bivšeg savjetnika premijerke Margaret Thatcher koji je napisao knjigu o Stepincu, kao i povijesničarku Gitman (Esther), Židovku iz Sarajeva, koju je, kao i njenu majku, spasio Stepinac, tako što im je pomogao da se ne vrate na teritorij na kojem su bile izložene pravoj pogibelji.
Ponavljam, ima dosta dokumenata i informacija o tome da je Stepinac spašavao Srbe, Židove i ostale na području NDH. Stoga bih voljela da mi neko kaže tko je i što u tim okolnostima mogao učiniti više od onoga što je on učinio?!
Uostalom, Europski parlament je platforma za izražavanje različitih mišljenja i za argumentiranu raspravu. Ono za što se mi u Europskom parlamentu borimo je osuda autoritarnih i totalitarnih režima, gdje imate samo jednu službenu demagogiju, gdje nemate slobodu medija i mogućnost izražavanja drukčijeg mišljenja i gdje se širi strah i neznanje. Zato je Europski parlament pravo mjesto za organiziranje i konferencije o kardinalu bl. Stepincu.
Zbog čega tražite otvaranje arhiva UDBA-e i KOS-a? I zašto mislite da je utjecaj bivših pripadnika UDBA-e i KOS-a u državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije i dalje jak?
– Njihov je utjecaj jak u svim područjima. I u komunizmu je postojala elita koja je bila dobro povezana, a te su mreže opstale i nakon pada komunizma i raspada bivše države. Stoga je utjecaj pripadnika UDBA-e i KOS-a i njihovih potomaka i danas jak. No, nema tu više neke ideologije, danas su to uglavnom materijalni interesi i pokušaj ovladavanja resursima. Držanjem zatvorenih arhiva oni štite svoje interese, ponavljam, danas prije svega materijalne.
Paralela s tim je ono što se događa u Kini. U jednopartijskom sistemu uvijek postoji lov na vještice, a organizirani kriminal je ključ poslušnih državnika.
Zapad je isto doživio svoju katarzu. Stoga bez te katarze nećemo moći doći do nekog većeg stupnja zadovoljstva u društvu. Nema tu nikakve teorije zavjere. Otvaranje arhiva pomoglo bi svima, bez obzira na nacionalnost i religiju. Jednostavno, potrebno je znati tko je bio u mreži UDBA-e i KOS-a, a tko je bio predmetom njihova progona. To je potrebno zbog budućnosti ovdašnjih društava.
Ruski utjecaj na Balkanu
Zašto mislite da su ostaci mreža UDBA-e i KOS-a povezani s Rusijom i širenjem ruskog utjecaja na Zapadnom Balkanu?
– Apsolutno su povezani s Rusijom. I sam Vladimir Putin, koji dolazi iz tog miljea, odnosno iz KGB-a, i nema nikakve veze s religijom, koristi stare metode širenja utjecaja i strahova te eliminiranja bilo kakve oporbe.
Ta matrica se širi na Zapadnom Balkanu, kao što se širi i kult velikog vođe. Zato je Zapadni Balkan tako i prijemčiv za utjecaje koji dolaze sa strane, posebno iz Rusije.
Kako, inače, procjenjujete aktualni ruski utjecaj na Zapadnom Balkanu, posebno u Srbiji, ali i u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini?
– Srbija je uvijek igrala na kartu da je glavna stabilizirajuća sila na Zapadnom Balkanu, kao i da dobiva najviše i najbolje i od Zapada i od Istoka, što je zapravo naslijeđe Josipa Broza Tita i politike nesvrstavanja. Isto danas radi i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Međutim, Vučić je shvatio da se malo zaigrao i mislim da će se više okretati Zapadu, posebno EU.
Mislite li da će Srbija uvesti sankcije Rusiji?
– Morat će. Nikada Rusija nikome nije pomogla, dok je EU najveći ulagač i financijer na Zapadnom Balkanu, pa tako i u Srbiji.
Ovo je vrijeme velikih odluka i ne možete stajati po strani. Nije se dogodilo ono što su mnogi u Srbiji očekivali, da će Ukrajina brzo pasti. Zato će morati mijenjati svoj odnos i prema Rusiji i prema EU. Vjerujem da će se prikloniti EU.
Poslušnik Srbije i Rusije
Međutim, i BiH je dobila kritike od EU zbog toga što nije u cijelosti implementirala sankcije Rusiji?
– Problem je RS koja igra ulogu poslušnika Srbije i Rusije i zapravo je marioneta. No, i ona će se morati prilagoditi.
Važno je reći da međunarodna zajednica shvatila da su Dejtonski mirovni sporazum i konstitutivnost sva tri naroda u BiH neupitni. To je važna poruka i za RS jer onda nemaju razloga priklanjati se Rusiji i tražiti rusku zaštitu. Jedino EU u BiH može donijeti balans i poštivanje Dejtona, a ne Rusija.
Zato RS nema razloga da se ne prikloni EU. Isto vrijedi i za BiH u cjelini u kojoj je za takve odluke potreban konsenzus sva tri naroda.
Bez prilagođavanja vanjskoj i sigurnosnoj politici EU i uvođenja sankcija Rusiji, BiH će se naći u problemima. Već sada BiH ne koristi IPA fondove, a oni su u ovom trenutku ključni za približavanje BiH EU. Sve drugo je pogubno za građane BiH, pa tako i za građane RS, koja je dio BiH, a ne samostalna država.
BiH je krajem prošle godine konačno dobila status kandidata za članstvo u EU. Ipak, ocjene Europske komisije pokazuju da je jako slabo pripremljena za izazove koje nosi članstvo u Uniji. Kako će se dalje odvijati put BiH prema EU?
– O datumima je teško govoriti, to uvijek dolazi na kraju. Mogu reći da je 2006. godine BiH imala možda i najveće šanse u regiji za ulazak u EU jer je imala odlične rezultate. No, sada smo u 2023. godini i BiH je na začelju. Jedva je nedavno dobila kandidatski status i to ponajviše zbog onoga što se događa u Ukrajini i Moldaviji. Zato BiH mora iskoristiti ovaj trenutak i ubrzati reforme i svoj put prema članstvu u EU.
Kada govorimo o entitetima, problem nije samo u RS, nego i u Federaciji BiH koja je u političkoj blokadi jer najveća stranka kod Bošnjaka, koja je kontrolirala cijelu državu, ne može prihvatiti činjenicu da je sada u opoziciji. Ne žele izgubiti resurse koje su dosad kontrolirali. Zato će tu međunarodna zajednica morati djelovati i stabilizirati situaciju kako bi konačno i FBiH dobila vladu. Tada bi se i pripreme za članstvo u EU mogle ubrzati, budući da je na nivou države vlast uspostavljena.
Za BiH će biti važno da uhvati ritam prilagodbe EU kakav sada imaju Ukrajina i Moldavija te zemlje Zapadnog Balkana. U ovom trenutku nema previše novaca, a novac je jako bitan za prilagodbe.
U BiH su još uvijek jaki interesi trećih zemalja, iako se sada, nakon što je postala kandidat, smanjuju. EU ne želi propale države na svojim granicama i spremna je pomoći BiH, no potrebno je da i sama BiH bude spremna na promjene.
Početak pregovora BiH o ulasku u EU
Je li realno da BiH počne pregovore o ulasku u EU, recimo, u lipnju?
– BiH je zemlja svega mogućeg i nemogućeg, tako da je tamo sve realno. Bila sam svjedokom situacija koje su izgledale nemoguće i nerješive, a onda je preko noći došlo do kompromisa.
Vidimo da se i budžet na nivou države usvojio u rekordnom roku, dok se ranije nije donosio i po tri godine. Ako postoji interes sva tri naroda, onda je u BiH sve izvedivo, a članstvo u EU je u interesu sva tri naroda.
No, dok oko članstva BiH u EU postoji konsenzus, oko članstva u NATO-u tog konsenzusa nema. Hoće li i kada BiH pristupiti NATO-u?
– BiH je, kroz sudjelovanje mirovnih misija i prilagodbu standardima NATO-a, zapravo već uključena u NATO. Uostalom, NATO već jest u BiH i vrši se koordinacija oko bitnih pitanja.
Osobno, ne vjerujem da će u BiH u bliskoj budućnosti doći do konsenzusa oko članstva u NATO-u. Kada nema konsenzusa u samoj zemlji po tom pitanju, teško je očekivati pozivnicu za NATO.
No, BiH nesumnjivo ide prema NATO-u. Članica je i Partnerstva za mir. Postoje, uostalom, i članice EU koje nisu u NATO-u pa im to nije problem.
wpDiscuz
