OVOG vikenda počelo je ljetno računanje vremena, koje će trajati sve do 29. listopada. Vrijeme se tako u noći sa subote na nedjelju s dva sata pomaknulo na tri sata ujutro. U suradnji s Yugopapirom donosimo tekst iz ožujka 1983. godine, kada je u bivšoj Jugoslaviji uvedeno ljetno računanje vremena.
Ožujak 1983: 27. ožujka u 2 sata ujutro na svim satovima u Jugoslaviji kazaljke će biti pomaknute na 3 i tako ćemo se, poslije trinaest godina kolebanja, rasprava, potezanja argumenata “za” i “protiv” priključiti onim europskim zemljama koje odavno imaju ljetno i zimsko vrijeme. “Ukradeni” sat vratit će se na svoje mesto 25. rujna u trećem jutarnjem satu.
Što se ovim pomicanjem vremena dobiva?
Prije svega – duži dan. Pomicanje sata u biti znači pomicanje aktivnosti u svijetli dio dana – obdanicu. Pomicanjem se dan praktički produžava. Na taj način, očekuje se, ostvarit će se znatna ušteda energije. S druge strane, željeznica, avio i ostali međunarodni prijevoznici neće morati praviti dva reda vožnje, jedan po našoj, a drugi po europskoj satnici, što nije bilo ni jednostavno ni jeftino.
Međutim, ovih dana čule su se mnoge sumnje u pozitivne efekte ovakvog poteza. S raznih strana izražena je i bojazan da će pomicanje vremena izazvati brojne probleme.
“Pomicanje kazaljki na satovima nije čisto tehničko pitanje i to ne bi trebalo tako shvatiti”, rečeno je na razgovoru predstavnika mnogih kolektiva i ustanova iz svih republika i pokrajina u Saveznoj konferenciji SSRNJ. Objašnjeno je tom prilikom da će ovo pomicanje tražiti i pomicanje radnog vremena u mnogim kolektivima, točnije rad u obdanici (od izlaska do zalaska sunca), što se ne može učiniti preko noći. Iskrsnut će, upozoreno je, mnogi ekonomski, sociološki, pa i psihološki problemi…
Problemi (ne) postoje
Još ranije, dok je Zakon o računanju vremena bio u pripremi, isticalo se da OOUR-i ne bi trebalo mijenjati radno vrijeme, upravo zbog toga da ne bi došlo do kaosa u usklađivanju satnice proizvodnih RO i pratećih društvenih djelatnosti. Sada Sindikat Jugoslavije predlaže pomicanje vremena samo u proizvodnim organizacijama. To ustvari znači da oni koji su dosad radili od šest sati i dalje ustaju u isto vrijeme jer 7 sati za njih bi i dalje praktički ostalo 6 sati.
“Ako se tako ne postupi, doći će do pomutnje, naročito u onim RO u kojima se radi u dvije i tri smjene. Iskrsnut će problemi s prijevozom tih radnika, problemi roditelja koji vode mališane u jaslice i vrtić i razni drugi”, rečeno je na jednom od sastanaka.
“Organizacijski ne može biti ozbiljnijih problema u gradskom prometu”, rekao je ovih dana Aleksandar Jakovjević, direktor Gradskog prometa u Beogradu. “I dalje ćemo operirati sa satnicama, smjenama, šihtama i špicevima u okviru ova naša 24 sata.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
“Spokojno očekujemo pomicanje kazaljki jer se nadamo da će vremenski odnosi ostati netaknuti”, izjavio je Budimir Jovanović, direktor “Lastinog” prigradskog prometa u Beogradu. “Nevolja će možda biti s prilagođavanjem organizma vozača i drugih na ključnim prometnim zadacima ako naprimjer rano ustaju, a kasno legnu. To trebaju ispitati stručnjaci. Nama ostaje da održimo red vožnje kakav imamo jer će cifre ostati nepromijenjene.”
Osim ova dva kolektiva u kojima se koliko-toliko razmišljalo o mogućim posljedicama, u ostalim RO u SR Srbiji nije gotovo ništa učinjeno da se predstojeća promjena u vremenu spremno dočeka. Svi se ponašaju kao da očekuju savjete “sa strane”.
“Nikakve pripreme u organizacijama udruženog rada, koliko znamo, nisu u Srbiji obavljene”, priopćili su predstavnici Privredne komore Srbije.
Slovenci na vrijeme
Ista situacija je manje-više i u ostalim republikama i pokrajinama, osim Slovenije, naravno. Slovenci su, naime, pripremili Nacrt društvenog dogovora koji bi trebao osigurati da radno vrijeme u svim kolektivima počinje jedan sat kasnije, što bi značilo da, osim mehaničkog pomicanja na satovima, sve ostalo ostaje nepromijenjeno.
Argumenti za ovaj prijedlog jesu: u situaciji kada smo i inače zemlja s ranim početkom prve radne smjene, pomicanje satova za sat unaprijed značilo bi radno vrijeme izvan onih sati u kojima je čovjek upravo najsposobniji raditi.
Ranoranioci bi, moglo bi se zaključiti iz ovoga, na poslu više drijemali nego radili. U RO s dvije smjene radno vrijeme druge završavalo bi u 23 sata umjesto u 22. Tu bi se javili problemi plaćanja jednog, prekovremenog noćnog sata muškarcima, za žene u drugoj smjeni bila bi potrebna posebna dozvola za sat noćnog rada, a za mlađe od 18 godina u tom satu je zabranjen rad.
Slovenci su održali i javnu raspravu o ovom Nacrtu i tako se pripremili za promjenu vremena.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Iz BiH stiže vijest da Republički komitet za rad i zapošljavanje smatra da bi u onim radnim organizacijama i zajednicama kod kojih je utvrđen početak radnog vremena u šest sati ili ranije trebalo utvrditi nešto kasniji početak radnog vremena, poslije prelaska na novo radno vrijeme u tijeku obdanice.
Posebno bi trebalo da se radno vrijeme u oblasti prometa, predškolskog obrazovanja i u drugim organizacijama i organima koji pružaju neposredne usluge radnim ljudima i građanima prilagodi početku novog radnog vremena. Izvršno vijeće BiH donijelo je i odluku prema kojoj radno vrijeme za republičke organe uprave u tijeku cijele godine, od 28. ožujka, počinje u osam sati.
Ostali, kao što smo rekli, dosad se nisu javili. Očigledno je da za “hvatanje koraka” s Europom nismo dovoljno pripremljeni.
Dileme su brojne usprkos Zakonu. Kako drukčije objasniti da još ne znamo sinkronizirano novo radno vrijeme velikih sistema – pošta, željeznice, općinskih službi, obrazovnih ustanova i drugih.
Kao i u mnogim ranijim sličnim prilikama, pričekat ćemo da vidimo kako će se ova promjena vremena odraziti u raznim oblastima privrede i izvanprivrednih djelatnosti, pa ćemo se već prema potrebi “prestrojavati u hodu”.
Napisao: M. Janković (RTV revija, 1983.)