Koristan je Kremlju, ali i iritira elite. Krajnje je ambiciozan i provokativan. Šef ruske plaćeničke paravojne skupine Wagner, koja se nemilosrdno bori u Ukrajini, pokazuje sve veće političke ambicije stvarajući si pritom velike neprijatelje.
Jevgenij Prigožin, koji je dugo živio povučeno, istupio je u javnost prošle jeseni priznavši da je vođa Wagnera. Hvalio se vojnim uspjesima i preuzeo odgovornost za svoje farme trolova i manipuliranje javnim mnijenjem. Istodobno je bučno stupio na rusku političku scenu.
Šef Wagnera objavio: Osvojili smo selo kod Bahmuta
Lukašenko nakon razgovora s Putinom poručio: Reći ću vam jednu tajnu…
Nikada, po zapadnim analitičarima s kojima je AFP razgovarao, nije neki neslužbeni akter imao toliku važnost u međunarodnom djelovanju Rusije. No njegova pozicija je krhka.
„U isto vrijeme ga se hvali i demonizira, a njegove veze s predsjednikom Vladimirom Putinom predmet su svih mogućih fantazija”, istaknula je Tatjana Stanovaja, stručnjakinja za Rusiju pri američkoj Zakladi Carnegie za međunarodni mir.
Svaki njegov uspjeh najavljuje mu sjajnu budućnost, svaki neuspjeh neminovni pad, ali „zasada ništa od otoga nije posve realistično”, rekla je.
Sve kod tog poslovnog čovjeka izaziva podjele. Njegov impresivni fizički izgled, njegove crne oči i ćelava glava, njegova kriminalna prošlost – proveo je devet godina u zatvoru zbog krađe i prijevare – i njegovi verbalni ispadi.
„On je ono što se naziva ‘nasilnim poduzetnikom’, osoba koja potječe iz kriminalnog miljea i koja se oduvijek borila za svoje interese verbalnim i fizičkim nasiljem”, rekao je Maxime Audinet iz Instituta za strateška istraživanja vojne škole u Parizu (IRSEM).
Poslije Putina
A njegovi su interesi nedvojbeno zakoračili u političku sferu.
”On se nastoji pozicionirati na nacionalističko-populističkom spektru, koji razdiru žestoki obračuni od smrti Vladimira Žirinovskog, povijesnog vođe ultranacionalističke Liberalno-demokratske stranke (LDPR), koji je umro u travnju 2022.”, rekao je Maxime Audinet.
“Taj dio ruskog političkog spektra potencijalno jako obećava kad Putina više ne bude”.
Prigožin je zanijekao da želi osnovati pokret, ali zauzima mjesto koje ne odgovara nužno njegovu stvarnom utjecaju jer ima tek neizravni pristup gazdi u Kremlju, s kojim nije izravno surađivao i komu nikada nije bio prijatelj.
“Možda mu je Putin dao otvorene ruke u njegovoj domeni odgovornosti… ali izvan toga, nema političku zaštitu”, rekla je Stanovaja.
„Ne pripada prvom krugu Putinova režima”, složio se Maxime Audinet.
„No moguće je da mu njegov sve gori glas udari u glavu. Unatoč njegovu neslužbenom statusu, bivši gangster iz Lenjingrada postao je nezaobilazan akter”, dodao je.
Wagner je zaista postigao stvarne vojne uspjehe u Ukrajini i napreduje u Africi: skupina se pozicionirala u Srednjoafričkoj Republici i u Maliju premda službeno Bamako to ne priznaje.
Wagnera ima i u Mozambiku i u Burkini Faso.
„Sustavna” svađa s vojskom
Prigožin neizbježno stječe puno neprijatelja. Dopušta si, naime, da često kritizira vojsku, glavni stožer i ministra obrane Sergeja Šojgua. Ovaj tjedan je tako pozvao Ruse da pritisnu vojsku da mu da streljivo za njegove ljude.
„Granate, ima ih. Ali politikanti, bitange, smeća moraju potpisati” pošiljke, rekao je.
Peter Rough s Hudsonova instituta u Washingtonu rekao je da „Prigožin omogućuje Putinu da preko treće strane izrazi nezadovoljstvo” vojskom, koja se muči u Ukrajini već godinu dana. Po njemu, Prigožin nesumnjivo dobiva financijsku potporu ruske države.
No „njegov sukob s ministarstvom obrane je sustavan. Od države dobiva goleme iznose, na štetu vojske”, istaknuo je ruski istraživački novinar portala Dossier Center, Denis Korotkov.
„Nema prijatelja i gotovo nema saveznika u vojsci”, rekao je, ocijenivši da njegova izjava od srijede pokazuje da „ne postoji izravna komunikacijska linija s Putinom ili je ona prekinuta”.
Regrutirajući nekoliko tjedana plaćenike u zatvorima, privukao je osude pravosuđa. I počinje biti pod povećalom obavještajnih službi.
Prigožin se sve usudi. „No njegovi odnosi s državnom su neformalni i prema tome krhki i mogli bi se prekinuti bez prethodnog upozorenja”, smatra Stanovaja.
Peter Rough se slaže: „Ono što vrijedi danas ne mora sutra. Nije moguće predvidjeti ishod borbi za vlast u Rusiji.”