Iako smo bili u zemljotresima razorenim područjima Turske, držao nas je taj timski duh, privrženost Republici Srpskoj i osjećaj patriotizma.
Iako smo bili 2.500 kilometara udaljeni od kuće, svi naši spasioci su dali sve od sebe i pokazali da je Srpska sa ovim timom spremna da pruži pomoć gdje god se ukaže potreba. Najvažnije je da su se svi momci vratili živi i zdravi i da je, vjerojatno, ovaj tim okosnica buduće cijele specijalizirane jedinice i sustava zaštite i spašavanja u Republici Srpskoj.
Rekao je ovo za “Glas Srpske” Milan Novitović, vršilac dužnosti direktora Republičke uprave civilne zaštite, sumirajući utiske o danima koje je sa ostalim članovima republičkog tima proveo u Turskoj nakon što je tu zemlju pogodio razorni zemljotres.
Prošlo je, kaže, dovoljno vremena od povratka iz Turske da se slegnu dojmovi i analiziraju postupci svakog pojedinca, rad i učinak momčadi, ali i dovoljno vremena da zajedno prođemo kroz naučene lekcije i vidimo što treba poboljšati i kako razmišljati kada su katastrofe u pitanju.
– Svaka sljedeća katastrofa, bilo da je riječ o poplavi ili požaru, bit će većih razmjera s većim posljedicama i jednostavno se moramo pripremiti i mi i građani, ali znamo da ćemo imati kvalitetan prvi odgovor na elementarne nepogode, i također smo svjesni da imamo mnogo prijatelja u okolici iu svijetu da sve to prebrodimo. Imali smo sretnu okolnost da smo 12. veljače pod ruševinama pronašli živu djevojku, koja je svim reprezentativcima dala dodatnu snagu i energiju za dalje – kaže Novitović.
Šta Vam je, kao čovjeku, pa i prvom među jednakima u akciji spašavanja iz Srpske, bilo najteže?
NOVITOVIĆ: Prva scena bila je šok za sve. Gotovo 1.000 srušenih objekata. Kad radite vježbe, radite da su objekti djelomično srušeni, da postoji mogućnost ulaska u njih, da se pomogne preživjelima. U Turskoj smo imali ruševine zgrada koje imaju osam katova, a samo sedam, osam ploča naslaganih iznad zemlje. Cijeli je pod pretvoren u 50 centimetara prostora između dvije ploče. Razmjeri patnje nisu se mogli projicirati u našim umovima. Sve te scene su strašne. Osim toga, mnogi su na ruševinama čekali spasioce i sve službe da izvuku poginule osobe, a do posljednjeg je tinjalo ono zrnce nade da ima preživjelih. Cijeli grad je pretvoren u kolektivni centar. Obitelji su im velike, a imate jednog ili dva preživjela koji spletom okolnosti nisu bili u zgradi, pa gledate i one scene u kojima čekaju vijesti o svojim najmilijima.
Također ste spomenuli, kao i ostali članovi tima, da će lice i ime spašene djevojčice pamtiti do kraja života?
NOVITOVIĆ : Spasioci su prvo izvukli tijelo njezine rođakinje, a kada se začuo njen glas, pojavila se nada. Iskopan je tunel. Zanimljivo je da je ona živjela na drugom katu, a mi smo kopali četiri metra ispod zemlje i onda možete misliti kolika je bila snaga udara. Tada su radili mnogi pripadnici turskog AFAD-a i strojevi. Srećom, bila je i komunikativna i mogla je svojim glasom uputiti spasioce prema sebi. Prvi pogled na nju ostaje zauvijek. Spasili smo je i taj 12. veljače ostat će urezan u živote svih spasitelja.
Zove se Irmak Bajrak. Neki spasioci žale što je nisu uspjeli vidjeti još jednom dok su bili u Turskoj jer je prebačena u drugu bolnicu. Jeste li u kontaktu s nekim od njezine rodbine?
NOVITOVIĆ: Prva dva dana bila je u Kahramanmaraşu na intenzivnoj njezi gdje je ulaz bio zabranjen. Da smo se pojavili u bolnici i tada kao spasioci, svi bi nam izašli u susret, ali morali smo se nadati jer smo htjeli nastaviti normalno raditi na terenu. Nakon nekoliko dana rekli smo da bi bilo dobro da je vidimo, uzmemo neke podatke, uspostavimo kontakt. No, već treći dan prevezena je u bolnicu u Istanbulu. Pokušat ćemo s njom stupiti u kontakt preko Veleposlanstva BiH u Ankari. Predsjednica Srpske je ponudila da će njeno liječenje nastaviti u Srpskoj i da će prevoziti svu djecu u cijeloj regiji Kahramanmaras koja su ovdje povrijeđena. To je ono što će predsjednik Srpske nastaviti da nudi u razgovorima sa rukovodstvom Turske. Nije lako poslati 30 ljudi 25000 kilometara daleko. Ta briga nam je puno značila,
Junak misije svakako je mnogi hvaljeni pas tragač Thor?
NOVITOVIĆ : Tora je bio ravnopravan član ekipe i nije radio samo za nas. Čim bi označila nešto što radimo, ostali bi pitali može li pregledati i njihov dio radnog zadatka. Surađivali smo i bili poštovani od strane AFAD-a kroz sve ostale kolege na terenu i ljude koji su nam se zahvaljivali, kao i ostali timovi.
Spasilačka misija u Turskoj, osim izazova, bila je i svojevrsna provjera spremnosti naših pripadnika CZ u vanrednim situacijama? Je li i to pokazatelj da Srpska, u slučaju elementarnih nepogoda, može za vrlo kratko vrijeme formirati iskusan i dobar tim?
NOVITOVIĆ: U priču o obuci tima za spašavanje iz ruševina ozbiljno smo ušli prije tri godine. Prema standardima postoje tri vrste timova – laki, srednji i teški. Turska je tražila srednje i teške timove, a s obzirom na udaljenost od 2500 kilometara rekli smo da imamo laki tim na raspolaganju, ali to uključuje četiri kamiona, osam kontejnera, šest kombija i džipova. Od Banje Luke do Kahramanmarasa putovali bi tri do četiri dana. I istina je da smo pitali kolege iz Turske prihvaćaju li nestandardni način pomoći, da prvo usmjeravamo ljude da rade s tamošnjim ekipama, a da će oprema stići kasnije. Prihvaćen je kao takav. Treba li sve ovo uliti sigurnost građanima Srpske? Da, jamči da ćemo imati adekvatan prvi odgovor, ali i da ćemo imati dovoljan broj prijatelja kako u okruženju tako i šire koji će u slučaju potrebe i ako ne možemo sami odgovoriti, doći u Republiku Srpsku. Uvijek sam govorio da ne postoji država dovoljno razvijena da samostalno odgovori u ovakvim ili još gorim situacijama. Ali traženje i prihvaćanje međunarodne pomoći je organiziran proces i nije stihijski, a Republička uprava civilne zaštite ima kapacitet da sa svojim jedinicama organizira prvi odgovor, te da kvalitetno prihvati pomoć koja nam se nudi.
Otvorena je i tema da BiH neće imati pravo na povrat velikog dijela sredstava jer pomoć nije koordinirana u okviru Mehanizma civilne zaštite EU? Što kažete na to?
NOVITOVIĆ: Pristupili smo tome, dobili smo uvjeravanja od Johana Satlera i drugih da entitetske uprave i Brčko distrikt zadržavaju autonomiju u ovom odgovoru, u organizaciji i djelovanju, a da je za koordinaciju zadužena kontakt točka na razini BiH. Od listopada sam poslao dva pisma na adresu Ministarstva sigurnosti i jedan direktno Satleru u Delegaciji EU u BiH, gdje smo upozoravali na neke stvari i tražili prije toga da sjednemo i definiramo punu koordinaciju. Vijeće ministara BiH nikada ne može zaposliti člana republičke, federalne uprave ili Brčko Distrikta bez suglasnosti nadležnih vlada entiteta. Na teren me mogu uputiti samo predsjednik Vlade i predsjednica Republike. Republička uprava nema trećeg zapovjednika. AFAD nam je godinama partnerska organizacija i tako smo s njima sve dogovorili. Postoji stavka da ako idete preko europskog mehanizma, vraća vam se 70 posto nastalih troškova. Da, ali da smo išli tim mehanizmom, oni bi u Tursku stigli peti ili šesti dan. Rekli smo da je važnije biti efikasan i biti prvi dan na terenu. Turski AFAD ima bazu u Kahramanmarasu i mi smo bili drugi tim u toj bazi nakon tima iz Ruske Federacije. Govori o nama. Svi su nam pokazali da su nam zahvalni, a mi smo spremni da naše troškove snosi republički proračun.
Također se pokazalo da su spasioci, osim što su sposobni i hrabri, i humani jer su spremni odreći se dijela svojih prihoda za dobrobit stanovništva Turske i Sirije? Govorimo li o redovnim dnevnicama ili o onih nagrada od 5.000 KM?
NOVITOVIĆ : Još u Turskoj smo razgovarali o tome kada nismo uspjeli uspostaviti kontakt s djevojkom. O nagradi koju dodjeljuje predsjednica Republike tada nije bilo riječi. Svima i jednom spasiocu srce je bilo puno kad je spašena i razgovarali smo kako se financijski organizirati i dati dio dnevnica, jer tada nije bilo pojma o nagradi, ajmo se odvojiti, pronaći dijete i neka nam bude gost u Srpskoj. Novac je za nju, a ako je istina da je izgubila sve od uže obitelji, bit će joj jako teško. Želimo i pomoći ćemo joj koliko možemo, kroz nekakav fond, jer će interes javnosti za žrtve biti sve manji. O svemu tome detaljnije ćemo razgovarati kada s njom stupimo u kontakt i vidimo koji su joj prioriteti. Nikada je nećemo zaboraviti i nikada je nećemo ostaviti bez naše brige.
Planovi
Kakvi su planovi Republičke uprave civilne zaštite kada je u pitanju modernizacija opreme i obuka specijalizovanih jedinica?
NOVITOVIĆ : Uspjeli smo analizirati situaciju i odrediti prioritete. Trebaju nam tri lake ekipe – po jedna u Banja Luci, Bijeljini i Istočnom Sarajevu. Partnere ćemo morati tražiti među vatrogasnim postrojbama i pripadnicima gorskih službi spašavanja. Razgovaramo s kolegama iz Hrvatske koji su već proveli obuku spašavanja iz ruševina. U Turskoj su bili u punom kapacitetu i školski su primjer kako se izlazi i radi na terenu.