Tako se događa da otac ne može uplatiti novac na račun sina, iako se ne radi o velikim sumama, koje bi mogle naslućivati da se radi o pranju novca ili financiranju terorizma.
U Agenciji za bankarstvo FBiH kazali su za Faktor da je zakonom propisano koji iznos se može tretirati kao “sumnjiv”. To je gotovinska transakcija čija vrijednost iznosi ili prelazi sumu od 30.000 KM. U tom slučaju banke su u skladu sa zakonom dužne obavijestiti Financijsko-obavještajni sektor Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA).
– Ako recimo osoba koja nije pod praćenjem određenih institucija želi uplatiti svom srodniku ili prijatelju nekoliko tisuća KM, to ne bi trebao biti problem – kaže za Faktor Jasmin Mahmuzić, ravnatelj Agencije za bankarstvo FBiH.
Prema njegovim riječima, sve zavisi od politike banke do banke i njihovog osoblja.
– Sve ovisi koje kvalitete je službenik koji na šalteru dočekuje klijenta. Ako je neiskusan i bez potrebnih kvaliteta, prevlada strah i takvi najčešće odbiju klijenta.
Stav Agencije je jasan, novac treba primiti pa i kada se radi o velikim sumama. Banke postupaju u skladu sa svojim internim politikama – ističe Mahmuzić.
Dodaje kako postoji i druga varijanta.
– Banka može tražiti svojevrstan dokaz o porijeklu imovine. Klijent može dokumentirati odakle mu novac ili napisati izjavu o tome. Neovisno koja se varijanta primijeni, klijentu treba omogućiti transakciju, a onda nadležne institucije neka provjeravaju porijeklo novca – podvlači Mahmuzić./HMS/