Iako izmjenama Izbornog BiH i Ustava FBiH koje je nametnuo, Christian Schmidt nije spriječio da zastupnici izabrani bošnjačkim glasovima u skupštine Sarajevske, Tuzlanske, Zeničko-dobojske, Goraždanske i Unskosanske županije se, uglavnom, samoizaberu u Hrvatski klub Federalnog doma naroda, ako se izjasne kao Hrvati, visoki predstavnik onemogućio je da tako izabarnih šest izaslanika mogu biti iskorišteni kao alat za majorizaciju Hrvata, odnosno formiranje izvršne vlasti u FBiH bez onih za koje je na izborima glasala većina hrvatskih birača. Kako je to postigao? Pa podigao je ljestvicu u Klubu Hrvata, jednako kao i u Klubu Bošnjaka i Srba potrebnu za kandidiranje predsjednika i potpredsjednika FBiH, koji onda imenuju federalnog premijera sa 6 na 11, piše Hrvatski Medijski Servis.
Iako sarajevski političari i mediji uporno spinuju kako je Schmidt pogodovao HDZ-u, istina je sasvim drugačija. Visoki je predstavnik svojom odlukom, provodeći prije svega novi pristup američke administracije, zaštitio većinsku izbornu volju Hrvata u FBiH. Bošnjačke stranke nakon njegovih intervencija ubuduće više neće moći “dobaciti” do 11 izaslanika u Hrvatskom klubu, pa je, vrlo vjerojatno, da će većina ih odustati od kandidiranja Hrvata za skupštine većinski bošnjačkih županija kako bi bili izabrani u Hrvatski klub federalnog Doma naroda.
Stoga će, sasvim izvjesno već na sljedećim izborima, pasti cijena tzv. halal Hrvatima, kako u hrvatskoj javnosti nazivaju sunarodnjake-članove bošnjačkih stranaka koji pristaju biti sredstvo u ostvarenju ciljeva bošnjačke politike da ovladaju hrvatsko-bošnjačkom federacijom.
U sarajevskoj javnosti Shmidtova se odluka pokušava predstaviti kako sužavanje prostora navodno multietničkim strankama, a pogodovanje nacionalnim. Građanske, multietničke stranke, zapravo su najobičniji mit, koji se u sarajevskoj javnosti održava već 30 godina. Takvih stranaka u BiH zapravo nema. Jer je podrška nebošnjačka strankama koje sebe nazivaju multietničkim poput SDP BiH, Naše stranke ili DF-a zanemariva, na razini statističke greške. To što oni u vodstvu, širem ili užem, imaju ponekog nebošnjaka služi samo kao krinka njihovog predominantno jednonacionalnog bošnjačkog članstva i biračkog tijela.
Te stranke, zapravo, nikada nisu ni pokušavale približiti se Hrvatima i Srbima i artikulirati njihove interese, već su na pojedince iz tog naroda gledali kao na istrument za ostvarenje bošnjačke političke agende – pretvaranje najprije FBiH, a kasnije i BiH u državu kojom bi, kroz građanski princip jedan čovjek- jedan glas, upravljali Bošnjaci, pri čemu bi u vlasti mogao biti i poneki nebošnjak koji bi pristao služiti interesima te politike.
Da su bošnjačke stranke Hrvate, pojedince, promatrali samo kao alatku za ostvarenje svojih političkih ciljeva najzornije ilustrira podatak da u Zastupničkom (građanskom) domu Parlamenta FBiH bošnjačke stranke među 78 zastupnika imaju samo troje Hrvata- dvoje je iz SDP BiH i jedan iz SDA.
S druge strane, bošnjačke su stranke, skoro bez izuzetka, stavljajući ih visoko na izborne liste samo u Skupštinu Zeničko-dobojske županije, koja broji 30 zastupnika “progurale” čak šest Hrvata. Iz samo jednog razloga, kako bi iz Skupštine ove županije izabrali oboje izaslanika u Hrvatski klub Federalnog doma naroda i tako došli do magičnog broja 6, potrebnog za majorizaciju hrvatskog naroda. Zato ih je i šokirala Schmidtova intervencija, odnosno podizanje ljestvice sa 6 na 11. Tom su intervencijom njihovi snovi, preko noći, pali u vodu.
Iz istog razloga je u skupštine ostalih većinski bošnjačkih županija biran bar jedan, ponegdje i dva Hrvata s listi bošnjačkih stranaka i naravno dominantno bošnjačkim glasovima. A ako se Hrvata nije moglo pronaći da ga se stavi na listu, onda bi se izabrani zastupnik ili zastupnica proglasio Hrvatom ili Hrvaticom, kao primjerice Berina Fejzić, Edimova iz Goražda.
Naime, iz tih županija po protuustavnim izbornim pravilima, koje Schmidt nije izmijenio i u Hrvatski klub bira se najmanje jedan Hrvat, ako je takav izabran u županijsku skupštinu. Tako je i na ovim izborima iz pet većinski bošnjačkih županija izabrano pet Hrvata u Hrvati klub Doma naroda Parlamenta FBiH, koji su ušli u županijske parlamente zahvaljujući bošnjačkim glasovima, suprotno presudi Ustavnog suda BiH koja nalaže da izaslanici u Klubu Hrvata, kao i u klubovima Bošnjaka i Srba, moraju biti izabrani od naroda kojeg, po Ustavu, predstavlja taj klub.
No, nakon što je gotovo dostižan cilj- 6 izaslanika u Klubu Hrvata, Schmidtovom intervencijom preko noći postao nedostižan (11), a Hrvati postali nezaobilazan faktor u formiranju vlasti u FBiH, splasnuo je entuzijazam bošnjačkih stranaka da na svoje liste za županijske skupštine ubuduće stavljaju Hrvata. Za njihovu političku agendu, naprosto, su postali beskorisni. Zato će fokus sarajevskih stranaka već na sljedećim parlamentarnim izborima biti Klub Bošnjaka i Klub Srba, gdje bošnjačke stranke, zbog neizmjenjenih izbornih pravila mogu osigurati većinu, a time dva od tri člana Predsjedništva FBiH./R. I./HMS/
wpDiscuz
