U dobi od 90 godina, 16. siječnja 2023. preminuo je hrvatski umjetnik Miro Glavurtić, koji je u dugom i plodonosnom životu djelovao kao slikar, romanopisac, pjesnik, demonolog te izdavač

Rođen u Škaljarima kraj Kotora u Crnoj Gori 1932. godine, Glavurtić je 1950-ih odselio u Beograd gdje je završio Šumarski fakultet i posvetio se slikarstvu, utemeljujući umjetničku skupinu Mediala – čija je prva izložba održana u Beogradu 1958. godine – a čije je djelovanje kasnije uglavnom opisivao kao kontrarevolucionarno ili antikomunističko.

Ponajviše cijenjen kao likovni umjetnik nadrealističke provenijencije, Glavurtić je i danas zastupljen u Narodnom muzeju, Muzeju savremene umetnosti te Istorijskom muzeju u Beogradu.

Izbijanjem Domovinskog rata Glavurtić odlazi u Zagreb, u njemu uglavnom boraveći do smrti, a gdje je utemeljio i izdavačku kuću Sion, koja je objavila, između ostalog, “Pravovjerje” Gilberta Keitha Chestertona, “Nasljeduj Krista” Tome Kempenca, “Povijest Kristovu” Giovannija Papinija te zbirku “Antikrist: Adventske propovijedi” bl. Johna Henryja Newmana.

Prijateljujući s književnicima poput Danila Kiša i Mirka Kovača, Glavurtić je i sam djelovao kao književnik, objavljujući roman “Psine” (1982.) te pjesničku zbirku “Romski car” (2011.). Međutim, kao pisac je vjerojatno najpoznatiji po svojim studijama “Satana” (1978.) i “Pakao” (1986.), koje predstavljaju rijedak obuhvatan i na hrvatskom jeziku dostupan pregled demonološke tematike.

Nekoć kultna figura beogradske umjetničke scene, Glavurtić se u zagrebačkim kulturnim krugovima nikada nije posve snašao. Nezadovoljan svojim statusom u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, posljednjih je godina simbolizirao alternativni kanon hrvatske likovne umjetnosti.

U isto je, međutim, vrijeme, nikad se ne udaljujući od duhovne tematike, Glavurtić u svojim esejima i rijetkim medijskim istupima sve do smrti podsjećao na element metafizičkog zla, upozoravajući kako se ono u suvremenoj katoličkoj misli prečesto zapostavlja i zanemaruje.

 Ne samo da nije bio Srbin; uostalom, brojni hrvatski književnici i umjetnici, općenito, živjeli su i žive u Beogradu,  već je bio deklarirani rimokatolik i Hrvat, što će potvrditi i isječak iz intervjua koji je dao ondašnjemu uredniku hrvatskoga  književno- kulturnog  dvotjednika ,, Vijenca” , Andriji Tunjiću, 2010. godine

Pročitavši  napise u srpskim medijima, ali i naslov u Jutarnjem listu ,, Preminuo poznati srpski slikar koji je živio u Zagrebu”,  kao Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore  osjećamo se dužni reagirati kako bismo osujetili svaki pokušaj zatiranja istine kad je u pitanju poznati hrvatski slikar iz Boke kotorske Miro Glavurtić, inače rodom Škaljarin

U obvezi smo to učiniti, ne samo zbog njegova slikarskog značaja ( Kiš ga je često uspoređivao s najznamenitijim svjetskim grafičarem Albrechtom Dürerom), već i zbog religioznih tema kojima se bavio,  ali i njegove  provenijencije.

 Ne samo da nije bio Srbin; uostalom, brojni hrvatski književnici i umjetnici, općenito, živjeli su i žive u Beogradu,  već je bio deklarirani rimokatolik i Hrvat, što će potvrditi i isječak iz intervjua koji je dao ondašnjemu uredniku hrvatskoga  književno- kulturnog  dvotjednika ,, Vijenca” , Andriji Tunjiću, 2010. godine:

Kao Milić Stanković, poznatiji kao Milić od Mačve?

Da. On i još neki poslije su počeli veličati to carstvo, što je naravno bila utopija kao i svaka utopija. To je bila, to volim istaknuti i zato sam napisao Romskoga cara, žudnja za izgubljenim imperijem. Hrvatska je živjela u imperiju koji se zvao Austro-Ugarska, ali jer je bila utemeljena na katoličanstvu bila je srušena. Zato su hrvatski politički i intelektualni krugovi bili za Jugoslaviju, zato su radili na tome da se u Beogradu instalira tzv. jugoslavenski Pijemont. No mnogi nisu bili samo za Jugoslaviju nego su bili i prosrpski opredijeljeni, pisali su ćirilicom, nosili šajkače… Ivo Andrić priklonio se srpstvu i iz Beograda pisao Bogdanu Radici: Što čekaš, posrbi se kao što sam se i ja posrbio.

Mislite da se iskreno i do kraja posrbio?

Ne znam je li se posrbio iskreno ili je to bio samo njegov kukavičluk, ali ostao je Ivo, a nije postao Jovo. Ja se nisam posrbio, ja sam podrijetlom Hrvat i uvijek sam se smatrao Hrvatom.

U Beogradu vam to nisu zamjerali ili su vas zato zvali biskup?

Ja sam bio aktivan katolik, a poslije Drugog vatikanskog koncila bio sam aktivan u obrani katoličke tradicije, koja je nakon Koncila osporavana

U nastavku podsjetnik na više nego bogatu biografiju Mira Glavurtića, hrvatskoga umjetnika, kojim se rodna Boka i Hrvati Boke, uz Antuna Šojata, Andriju Maurovića i Vaska Lipovca ( Kotoranina, premda etnički Crnogorca ), može i treba dičiti:

Glavurtić, Miro, hrvatski slikar i književnik (Škaljari kraj Kotora, Crna Gora, 5. IX. 1932). Diplomirao hortikulturu na Šumarskom fakultetu u Beogradu, gdje je djelovao kao samostalan pisac i slikar; od 1992. živi u Hrvatskoj. Jedan od osnivača i teoretičara skupine Mediala (1958). Njegove su slike i crteži kompozicije realnih i nadrealnih elemenata, u kojima se izoštrenim izrazom prikazuju mitske ličnosti i krajolici (Izabela i zvijeri, 1957). U književnom radu iskazuje sklonost asocijativno-nadrealnim vizijama (Satana, 1978; Psine, 1982). Kao neovisan izdavač od 1976. izdao je mnoga djela kršćanskih mistika i katoličke obnove (Opus Dei, 1991). ( izvor : enciklopedija.hr)

Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore