Na svečanoj sjednici Skupštine Zeničko-dobojskog kantona održanoj 29. 8. 2019. godine, bivši komandant Trećeg korpusa Armije Bosne i Hercegovine Sakib Mahmuljin, u to vrijeme optuženik na Sudu BiH, dobio je, među ostalima, Plaketu Počasnog građanina Zeničko-dobojskog kantona.

Predsjedavajući Skupštine u to vrijeme, SDA-ov Ćazim Huskić, u obrazloženju koje je predložila “grupa građana i odbornika ZDK”, naveo je da je Mahmuljin “svojim vojničkim ponašanjem i nesebičnim zalaganjem pozitivno uticao na razvijanje međuljudskih odnosa na načelima solidarnosti, humanosti i tolerancije među ljudima različitih nacija, vjera i kultura”.

Plaketu je Mahmuljinu uručio tadašnji premijer ZDK, a današnji gradonačelnik Visokog, Mirza Ganić. Među laureatima se našao i opsjenar iz Visokog Semir Osmanagić, koji je u obrazloženju okarakterisan kao “istaknuti naučnik i biznismen.”

Skoro 24 godine ranije je odred “El-Mudžahidin”, sastavljen od boraca iz zemalja s muslimanskom većinom, u mjestu Vozuća kod Zavidovića, na prostoru koji će postati dio ZDK, počinio zvjerske zločine nad zarobljenicima Vojske Republike Srpske i civilima srpske nacionalnosti s tog prostora. Odred je bio pod komandnom odgovornošću Mahmuljinovog Trećeg korpusa.

Iako se Mahmuljinu tada sudilo za ove zločine, Skupštini ZDK nije smetalo da mu odluči dodijeliti plaketu, uz cinično obrazloženje.

U aprilu ove godine Sud BiH je donio drugostepenu presudu kojom je Mahmuljin osuđen na ukupno osam godina zatvora.

U presudi je navedeno da je “Mahmuljin propustio da preduzme nužne i razumne mjere da spriječi ubistva i nečovječna postupanja nad ratnim zarobljenicima, sanitetskim osobljem i civilima jer je znao ili imao razloga da zna da se njemu podređeni pripadnici Odreda ‘El-Mudžahidin’ spremaju da počine krivična djela.”

“Utvrđeno je da se prilikom operacije ‘Proljeće 95-II’, koju su u drugoj polovini jula izvodile jedinice Trećeg korpusa, među kojima je bio i Odred ‘El-Mudžahidin’, predao određeni broj pripadnika Vojske Republike Srspke, koji su bili u logoru Odreda ‘13. kilometar’ u blizini Kamenice (općina Zavidovići), jedan zarobljenik je ubijen i odsječena mu je glava, dok su drugima nanošene tjelesne i duševne povrede.

Pored toga, utvrđeno je da su, u okviru operacije ‘Farz’, u septembru 1995. pripadnici Odreda u blizini sela Kesten oteli 63 zarobljena vojnika i tri civila od Petog bataljona 328. brdske brigade ABiH i odveli ih u logor ‘13. kilometar’, gdje su vatrenim i hladnim oružjem ubili 52 zarobljenika, od kojih je deset pronađeno i identifikovano, dok se ostali vode kao nestali.

Ostali zarobljenici i civili, kako se navodi u presudi, udarani su palicama, šipkama, šlaufima, pesnicama, te izlagani elektrošokovima, navodi se u izvještaju BIRN-a poslije donošenja presude.

I prije nego se Mahmuljin trebao javiti Sudu BiH radi odsluženja kazne, u medijima su se pojavile glasine da je osuđenik “otišao u Tursku na liječenje”. 23. 11. 2022. on je u Sudu BiH trebao primiti akt kojim se upućuje na odsluženje kazne, ali se tamo nije pojavio. Šest dana kasnije za njim je raspisana međunarodna Interpolova potjernica.

Osim gole vijesti o potjernici u medijima, još uvijek nema ozbiljnijih komentara kolumnista i analitičara, a u bošnjačkom dijelu javnosti odjekuje šutnja o ovom slučaju. Oni koji do u dan znaju dužine presuda zločincima VRS-a i HVO-a, ne oglašavaju se. Samoproglašeni legalisti ne žele da izjednačavaju strane.

Tek poneki jurišnik na društvenim mrežama istupi dajući podršku komandantu. “Sud BiH je u kandžama BIA-e”, poručuju takvi.

Skupština Zeničko-dobojskog kantona od izricanja presude do danas nije povukla priznanje Mahmuljinu. Isti oni koji su dodijelili plaketu Mahmuljinu ili opravdavaju njegov bijeg, ne propuštaju priliku da spočitaju Draganu Čoviću i drugim HDZ-ovcima fotografisanje sa zločincem Dariom Kordićem.

U novoj vlasti ZDK neće učestvovati SDA, pa evo prilike novim (i starim!) akterima da se na simboličkom nivou ograde od odluka svojih prethodnika i povuku priznanje čovjeku koji nije ništa učinio da spriječi svirepe zločine ili kazni počinioce, zbog čega je u konačnici i osuđen.

Harun Dinarević, Prometej.ba