Kada će general Sakib Mahmuljin, nekadašnji zapovjednik Trećeg korpusa Armije RBiH, koji je pravomoćno osuđen zbog ratnih zločina nad Srbima na području Vozuće i Zavidovića, konačno biti poslan na izdržavanje kazne je pitanje na koje iz Suda BiH još ne odgovaraju, ali potvrđuju da mu curi vrijeme da dostavi dodatnu dokumentaciju o liječenju u Turskoj.
Dok iz Republike Srpske prst upiru u bh. pravosuđe, optužujući ga da je krivo za to što Mahmuljin nije iza rešetaka, iz Suda BiH tvrde da konstantno poduzimaju zakonom propisane radnje koje se odnose na upućivanje ovog osuđenika na izdržavanje kazne. Prema posljednjim informacijama, baziranim na obavijesti koju je Sudu BiH dostavila Mahmuljinova odvjetnica, on je na liječenju u Turskoj, ali zasad nije poznato kada će se vratiti. Sud BiH je, podsjetimo, 18. kolovoza 2022. donio naredbu za vještačenje medicinske dokumentacije Mahmuljina, kojom je od vještaka tražen nalaz i mišljenje može li se ovaj osuđenik liječiti u BiH, kao i može li putovati. Prošla su dva mjeseca, ali se, suštinski, ništa nije promijenilo.
“U međuvremenu je u nekoliko navrata vještaku dostavljana dodatna medicinska dokumentacija. Sud BiH je 3. listopada zaprimio nalaz vještaka kojim je osuđeni Mahmuljin obavezan dostaviti određenu dodatnu medicinsku dokumentaciju u roku od 30 dana, kako bi se vještak dodatno očitovao”, navode iz Suda BiH za “Nezavisne novine“.
Milorad Kojić, ravnatelj Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih osoba RS, kaže da je očigledno da Sud BiH vrlo svjesno oteže s ovim procesom.
“Navodni neovisni vještak, kojeg su oni angažirali, sada je odredio rok od 30 dana za dostavljanje dokumentacije, što je potpuno apsurdno, posebno s aspekta roka. On ne treba dostavljati medicinsku dokumentaciju o svom trenutnom zdravstvenom stanju, već o stanju zbog kojeg se, navodno, morao liječiti u Turskoj jer nije mogao ovdje. Sve to ukazuje na tendencije koje idu ka tome da Mahmuljin neće ići na izdržavanje kazne, te da je to klasičan bijeg, kao i da će vjerojatno ostatak života provesti tamo”, kaže Kojić za “Nezavisne novine”.
Ogorčen je i Radan Ostojić, predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske (BORS), koji kaže da je sasvim jasno da postoji sprega između pravosuđa, politike i onih koji su ratovali na strani Armije RBiH.
“Presuđeni ratni zločinac Mahmuljin je trebao odmah ići na izdržavanje kazne, a umjesto toga otišao je na ljetovanje u Tursku. Namjerno sam rekao ljetovanje, ne znam kako drugačije to protumačiti. Mi kao nevladina organizacija tu ne možemo ništa promijeniti, osim apelirati na to da se institucije Republike Srpske ozbiljno pozabave tim problemom, jer sve ovo što se događa u pravosuđu ide na štetu Srba”, rekao je Ostojić za “Nezavisne novine”.
Podsjećamo, Sud BiH je krajem travnja ove godine Mahmuljinu izrekao pravomoćnu zatvorsku kaznu od osam godina zločina nad zarobljenim srpskim civilima, sanitetskim osobljem i vojnicima. Drugostupanjska presuda donesena je šest godina od početka sudskog procesa.
Također, treba naglasiti da iako su policijski djelatnici SIPA-e tek 2015. uhitili generala Sakiba Mahmuljina, tada osumnjičenog da je u svojstvu zapovjednika 3. korpusa Armije RBiH, postupao protivno odredbama međunarodnog humanitarnog prava i Ženevskih konvencija, Slobodna Dalmacija je još prije 21 godinu pisala o stravičnim zločinima u zoni odgovornosti Trećeg korpusa Armije BiH, na čijem je čelu u to vrijeme bio upravo general Mahmuljin.
Naime, tek kada su istražitelji Haaškoga suda završili svoju trogodišnju istragu o zbivanjima na planini Ozrenu od svibnja do rujna 1995. godine, bosanskohercegovačka javnost je doznala pojedinosti jedne od najkrvavijih i najmonstruoznijih ratnih priča.
Tijekom višemjesečnih napora Armije BiH za oslobađanjem Vozuče, uspostavljanje kontrole nad Ozrenom i komunikaciju Zenica-Tuzla, pripadnici Odreda “El Mudžahid”, koji je djelovao u sklopu Trećeg korpusa Armije BiH, počinili su masakr nad ranjenim i zarobljenim vojnicima Vojske Republike Srpske. Mudžahedini, pristigli iz arapskih i islamskih zemalja, okupljeni pod zastavom na kojoj je pisalo “Naš put je džihad”, stacionirani u naselje Podbrežje kod Zenice, brutalno su likvidirali i pogubili pedesetak srpskih vojnika odsijecajući im glave sjekirama i sabljama.
Ritualno klanje zarobljenika zabilježeno je na videokasetama odreda “El Mudžhaid” koje su distribuirane donatorima u islamskim zemljama. Pokolj je čudom preživjelo osam zarobljenih srpskih vojnika čija su svjedočenja tada pokrenula istragu usmjerenu prema generalima Seadu Deliću i Sakibu Mahmuljinu, koji je bio ovlašten za vezu s mudžahedinima.
Komisija za traženje nestalih Republike Srpske nakon daytonskog sporazuma tragala je za 463 osobe nestale na području Vozuće u jesen 1995. godine. Kući se iz zarobljeništva vratilo 157 srpskih vojnika.
U ekshumaciji na lokaciji Stog 1997. godine pronađeno je 21 tijelo, od toga 17 bez glave. Na susjednoj lokaciji od 17 tijela, 14 je bilo bez glave. Na koti Paljenik u ljeto 1997. godine pronađeno je još 12 tijela vojnika Srbačke brigade. Srpska komisija je na prostoru Vozuće pronašla 11 lokacija s izmještenim grobnicama. U njima je, tvrde Srbi, još 137 tijela koja su otkopana i premještena kada je počela istraga.
Nalazi Dokumentacionog centra za ratne zločine u Banjoj Luci upućeni su u Haag. Haaški istražitelji su dugotrajnom istragom potvrdili istinitost i originalnost prikupljenih dokaza. Njihov dosje jasno utvrđuje odgovornost odreda “El Mudžahid” za počinjene ratne zločine, ali se bavi i širim djelovanjem islamskih dragovoljaca u sklopu Trećeg korpusa Armije BH./Slobodna Dalmacija/HMS/