“Sama je činjenica da su moja obitelj, znači dvoje djece, roditelji i supruga bili na Pelješcu, a u to je vrijeme na Pelješcu bilo više Bošnjaka odnosno Muslimana (prognanih iz Stoca, Mostara pa i iz Središnje Bosne) nego Hrvata”, kazao je Martinović.
“Gospodine generale, dobrodošli. Čekali smo vas dugo, ali napokon smo se sreli”, rekao je 1995. godine Afif Dudaković, zapovjednik V. korpusa Armije BiH, general- bojniku Marijanu Marekoviću, zapovjedniku I. gardijske brigade HV-a prilikom susreta postrojbi Hrvatske vojske i Armije BiH na Korani kod Tržačkih Raštela.
“Koristim priliku da odam sva priznanja i pohvale HV-u i hrvatskoj državi koja je u ovom trenutku, za nas veoma bitnom, ispunila svoju zadaću. Smatram da smo zauvijek riješili problem četničke ideologije na ovim prostorima”, rekao je tada Dudaković u izjavi za medije.
Ovim kadrovima počinje prilog iz sinoćnjeg Dnevnika RTV Herceg Bosne, piše Hrvatski Medijski Servis.
U prilogu se navodi da je u insertu s početka prikazan vrlo važan povijesni trenutak u kojem Hrvatska vojska, nakon uspješno izvršene VRO Oluja, oslobađa i bihaćku enklavu kojoj je prijetila sudbina slična onoj srebreničkoj.
No, u prilogu Tihomira Šutala navodi se da se ovo danas zaboravlja te da bošnjačka javnost i politika Hrvatsku naziva agresorom dok se hrvatskom narodu u BiH oduzimaju njihova politička prava.
Alija tražio pomoć
Da je Hrvatska bila saveznik BiH te da je Alija Izetbegović tražio pomoć od hrvatske strane svjedoči jedan u nizu od dokumenata iz Ureda predsjednika RH.
“U povodu sastanka najavljenog za 21. i 22. srpnja 1995. godine na Brijunima, želio bih Vam ukazati da je situacija u Republici Bosni i Hercegovini zbog okupacije Srebrenice vrlo teška. Sada je kriza sa Žepom. Strahujemo da može doći do masakra. U takvoj situaciji predlažem da najvažnija, ako ne i jedina točka naših razgovora, budu pitanja vojnog saveza Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine radi zajedničke borbe protiv srpskog agresora”, stoji u prijepisu usmene poruke Alije Izetbegovića koju su Franji Tuđmanu predali službenici Veleposlanstva tadašnje Republike BiH u Zagrebu, a upravo ovaj citat prikazan je u prilogu RTV Herceg Bosne.
Turković: BiH nema boljeg prijatelja od Hrvatske
S druge strane, i sadašnja ministrica vanjskih poslova BiH, Bisera Turković, koja često napada Hrvatsku a ima njeno državljanstvo kao i nekretninu u toj zemlji, kako je objavio američki odvjetnik hrvatskih korijena, bila je veleposlanica BiH u Hrvatskoj 1993 i 1994. godine.
Tada je o Hrvatskoj govorila kao o prijateljskoj zemlji te zahvaljivala na pomoći.
“Kao veleposlanik zemlje koja je u ratu, osobita mi je čast što ću svoju dužnost obnašati u Hrvatskoj koja je, unatoč ratnim neprilikama, pružila utočište tisućama izbjeglica iz BiH”, rekla je Bisera Turković prilikom predaje vjerodajnica prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu.
U videu iz arhive HRT-a, a čiji su fragmenti prikazani za potrebe priloga RTV HB, Turković također naglašava da BiH nema važnijeg susjeda i boljeg prijatelja od Republike Hrvatske.
“Obje zemlje imaju isti cilj da, iako izložene brutalnoj agresiji neviđenih razmjera, što prije uspostave dobrosusjedske odnose”, kazala je tada Turković.
Tuđman je na tom susretu, kako je izvijestio HRT, podsjetio na to da je Hrvatska među prvima priznala BiH i prva poslala veleposlanika u tu zemlju.
“Mir u susjednoj državi od životne je važnosti zbog hrvatskog naroda koji tamo živi, ali i zbog povijesnih, geopolitičkih i strateških razloga. Nažalost, u općem ratnom sučeljavanju dolazi do nemilih pojava; sukoba između Hrvata i Muslimana. Stoga, i Vlada BiH i svi dobronamjerni ljudi u toj Republici moraju učiniti sve kako bi se riješili ti nesporazumi i uspostavila puna suradnja između Muslimana i Hrvata radi otpora srpskoj agresiji”, kazao je Tuđman na svečanosti na kojoj mu je Turković 1993. godine predala vjerodajnice.
“Vrijeme je da Hrvatska iziđe s podacima”
Republika Hrvatska, u jeku sukoba i napada na Hrvate središnje Bosne od strane Armije BiH, primala je bošnjačke izbjeglice na jadransku obalu, liječila ranjenike i to su sve povijesne činjenice koje se danas zaboravljaju, kazao je za RTV HB Lazar Martinović, predsjednik Udruge nositelja ratnih odličja HVO HB te pozvao Republiku Hrvatsku da iziđe s točnim i egzaktnim podacima.
“Sama je činjenica da su moja obitelj, znači dvoje djece, roditelji i supruga bili na Pelješcu, a u to je vrijeme na Pelješcu bilo više Bošnjaka odnosno Muslimana (prognanih iz Stoca, Mostara pa i iz Središnje Bosne) nego Hrvata”, kazao je Martinović.
Martinović je kazao da hrvatski predsjednik Zoran Milanović govori dio istine te je otkrio što bi se moralo uraditi da se dozna cijela istina.
“Za potpunu istinu i za ono što se stvarno dogodilo; mislim da je vrijeme da RH sa svojim institucijama iziđe s podacima. Znači, u svakom hotelu ima popis imena i prezimena, imaju matični brojevi svih osoba koje su bile smještene diljem Dalmacije – čak od Rijeke i Istre do Dubrovnika, a koje su prognane od JNA i paravojnih srpskih postrojbi”, kazao je Martinović.
Martinović dodaje da ti popisi dosita postoje i da se precizno može ustvrditi koja je potpora Hrvatske (Muslimanima odnosno današnjim Bošnjacima,) bila kroz logistički dio te da je vrijeme da se iziđe i s podacima kada se govori o vojnoj pomoći.
“Ja vam tvrdim da je RH naoružanje; rakete streljivo i ostalo čak do Goražda dobacivala”, kazao je Martinović.
Činjenice na našoj strani
General Ilija Nakić, čija je postrojba odlikovana od strane hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, kazao je za RTV HB da se povijest danas želi iskriviti te da se uloga Hrvata i HVO-a želi umanjiti, ali da su povijesne činjenice na našoj strani.
“U samom početku agresije na BiH cjelokupni protok ljudi, logistike i svega što je išlo, išlo je preko RH i prostora Hercegovine koji je bio pod nadzorom HVO-a i cjelokupnog prostora Središnje Bosne. I ne samo to, sigurno smo pomogli u smještaju svih prognanih i izbjeglih na prostoru koje je kontrolirao HVO, ali naravno i na prostoru RH. Prema tome, ako to nije jedna dovoljna činjenica da se prepozna što je to hrvatski narod u cjelini uradio za Bošnjake, ja ne znam što bi drugo trebalo biti”, rekao je Nakić.
On je dodao da je na prostoru koje je kontrolirao VRS prognano preko 530 tisuća Hrvata i Bošnjaka. Na prostoru koji je nadzirala Armija BiH preko 500 tisuća je prognanih Hrvata i Srba dok je na prostoru koji je kontrolirao HVO prognanih oko sto tisuća Bošnjaka i Srba.
U prilogu RTV HB se zaključuje da je za sve činjenice i navedenu pomoć Hrvata Bošnjacima u Domovinskom ratu danas nagrada iskrivljivanje istine, a zahvalnost oduzimanje prava koja Hrvatima kao konstitutivnom narodu pripadaju.
wpDiscuz
