Hoće – neće! Ukratko bi mogao biti opis nagađanja hoće li Christian Schmidt koji sjedi u zgradi OHR-a i u javnosti je predstavljen kao visoki predstavnik sukladno svojim bonnskim ovlastima nametnuti izmjene izbornog zakona.
Piše: Miroslav Vasilj, Pogled.ba
Tako se Schmidt ni kriv ni dužan od potpuno nebitne persone prometnuo u figuru koja se nešto pita, a olinjali, nepotrebni i kompromitirani OHR u instituciju koja ipak nešto znači u BiH. I dok su se u političkom Sarajevu digli znani i neznani od analitičara, političara, kroničara, intelektualaca, dužnosnika, znanstvenika, umjetnika, profesionalnih antifašista, predstavnika nevladinih organizacija, novinara… s upozorenjem Nijemcu da pazi što radi, dotle su oči političkog Mostara uperene u Schmidta s pozivom da sukladno daytonskom sporazumu učini nešto i spriječi ponovnu otimačinu, uzurpaciju i prijevaru u institucijama BiH.
No Nijemac mudro šuti. Političke predstavnike Bošnjaka i Hrvata poziva na konzultacije. Fotografira se s njima. Iz zgrade OHR-a savjetnici puštaju spinove i probne balone o kao mogućim rješenjima – te odnosit će se samo na integritet izbornog procesa, te neće samo na to nego i na izbor izaslanika u Dom naroda federalnog parlamenta, te će se odnositi na funkcionalnost Federacije, te će odluka biti na tragu odluke Ustavnog suda, te će biti nametnuta do prvog kolovoza, te neće. I sve tako. Javnost se zabavlja. A Schmidt postaje sve važniji.
Indikativna je jučerašnja informacija gdje je jedna sarajevska TV kuća donijela gotovo cjelovit nacrt odluke odluku OHR-a o izmjenama izbornog zakona. Ukoliko se zaista misli ozbiljno pitanje je bi li se baš na takav način takva informacija pustila u javnost. BiH dotle tone u još dublje nepovjerenje. Još dublje poniženje. Još dublju krizu. A rješenje ukoliko se želi je vrlo jasno. Pod jedan nametnuti odredbe izbornog integriteta kako bi se spriječila daljnja pljačka na izborima. Pod dva onemogućiti novu zlouporabu, otimačinu i uzurpaciju izaslaničkih mjesta u Klubu Hrvata, Srba i Ostalih u Domu naroda od strane unitarističko-hegemonističke politike. I pod tri iako to nije na dnevnom redu omogućiti Hrvatima da kao Bošnjaci i Srbi imaju pravo na izbor člana Predsjedništva BiH.
Naravno Schmidt zna da je to jedino ispravno i pravedno rješenje. No pitanje je ima li hrabrosti u svom mandatu povući potez ili će pak i on kao njegovi prethodnici Carlos Westendorp, Carl Bildt, Wolfgang Petritsch… u mirovini „žaliti“ za propuštenim. To jeste je li dobio zeleno svijetlo od velikih igrača Amerikanaca i Europljana da napokon nešto učini.
No pričekajmo. Uskoro ćemo vidjeti hoće li OHR koji sustavno osuđuje separatističku politiku napokon početi osuđivati i unitarističko-hegemonističku politiku koja je jednako zlo ako ne i veće. To jeste radi li se ovdje sustavno na zadržavanju kontroliranog kaosa ili se promjenama izbornog zakona ipak žele izgrađivati normalni politički odnosi između Hrvata i Bošnjaka te samim time spasiti ono što se od BiH još spasiti može./HMS/
wpDiscuz
