Nemala je lepeza uvreda i laži kojima stranački, medijski i drugi aktivistički botovi te nevladine organizacije svakodnevno časte Hrvate u BiH, ne samo unutar države nego nerijetko i izvan granica, nastojeći tako hraniti stereotipe koji se onda kao alibi koriste kako bi se prikrilo nasilje koje se nad ovim narodom svakodnevno izvodi.
Piše: Zoran Krešić, Večernji list BiH
Po uzoru na velikosrpsku jugoslavensku doktrinu, po kojoj je svakome Hrvatu bilo važno na leđa uprtiti teret ustaštva, tako se i u BiH nakon posljednjeg rata programirano nastoji Hrvatima implantirati osjećaj krivnje zbog kojega bi se trebali ispričavati na svakome koraku.
Izolirani incidenti
Riječ je o metodama specijalnoga rata koji je poznat u svijetu, a u BiH ga manje-više neuvijeno uglavnom promovira političko Sarajevo koje je sebe postavilo na pijedestal moralne superiornosti predstavljajući se kao strana koja u posljednjem ratu nije činila masovne zločine, nego tek “izolirane” incidente.
Koja se predstavlja kao sredina koja je otvorena za druge i drugačije. Kako bi se istaknula upravo ta iskrivljena stvarnost, Hrvate se naziva UZP-ovcima po politički motiviranoj presudi koja je izrečena pred Haaškim sudom na temelju neobranjivog i imaginarnog sustava zapovjedne odgovornosti. A deseci su suprotnih primjera – Grabovica, Uzdol, Doljani…, dakle, 100-tinjak kilometara od Sarajeva do Mostara doslovno je etnički očišćeno od Hrvata cijelim tokom rijeke Neretve. Bez presude za UZP ili sustavne zločine i progone. Ta ista sarajevska politika i sredina sebe predstavlja kozmopolitskom, građanskom, proeuropskom, čak iako je riječ o apsolutnoj politici dominacije i majorizacije. Druge dvije strane predstavlja zatucanima, neciviliziranima.
U jačanju toga dojma modus operandi je stalno isticanje u prvi plan vodećih predstavnika drugih dvaju naroda, a u posljednje vrijeme posebno je to vidljivo u slučaju hrvatskih dužnosnika. Njihovo ocrnjivanje ima isključivo i jedino za cilj diskreditirati prijedloge koji su apsolutno sukladni svim europskim standardima. Tako je, primjerice, sve hrvatske prijedloge o izbornoj reformi prihvatila Venecijanska komisija, bilo da je u pitanju izbor članova Predsjedništva ili pak Doma naroda.
Unatoč svemu tome, bošnjački političari i medijsko Sarajevo takvo što karakteriziraju politikom aparthejda. A sve to doslovno je sadržano u načinu funkcioniranja, primjerice, belgijskog društva, u upravljanju razlikama nacionalno složenih društava.
Društvene mreže prednjače
Nerijetko takve etikete Hrvatima lijepe i takvoj politici skloni europski političari te NVO mafija čiji jedan dio istupa prije kao lobističke zaklade, a ne kao objektivni akteri. Dio pokušaja narušavanja prava Hrvata su i pokušaji da se negira identitet ovoga naroda. Nerijetko ih se samo naziva bosanskim katolicima ili pak, što je postalo iznimno “popularno”, na društvenim mrežama te u pogrdnim komentarima Hrvate se naziva kamenjarskim Srbima./HMS/
wpDiscuz
