LIK TREĆI MANDAT NEMA PRAVO NA NAJVAŽNIJU OVLAST: Zašto ga Ustavni sud ne smjenjuje?

Svojedobno je Paddy Ashdown smijenjivao članove Predsjedništva BIH (Šarovića, Čovića) kada bi ih optužilo Tužiteljstvo BIH, po bilo kojim  osnovama, SDA-ovim ili SDP-ovim, makar one kasnije i padale.

Pojašnjenje iz OHR-a je bilo ovakvo:

Nije poanta u utjecaju na svjedoke, nego pojedini član Predsjedništva nije sposoban vršiti predsjedničku dužnost dok god se mora braniti na sudu.

Razlog za smjenu je prema stavu OHR-a bila  nesposobnost člana predsjedništva da dostojanstveno vrši svoju dužnost. Stav je bio da netko tko je pod optužbom neće biti posvećen mandatu.  No šta kada jedan od tri člana predsjedništva zbog načina na koji je izabran uopće nema pravo na neke od svojih dužnosti?

OHR nikada nije smijenio niti jednog bošnjačkog dužnosnika na ovoj razini. Pa tako ni Komšića. Iako im je jasno da Komšić nema pravo crpljenja sviju predsjedničke ovlasti.

Jasno im je da to svaki od tri člana Predsjedništva mora imati. Jasno im je da je predsjednička prisega pogažena u slučaju Komšić.

OHR se nikada nije upitao sljedeća pitanja:

Kako može na čelu zemlje biti netko tko nije u stanju crpiti najvažniju povjerenu mu dužnost – pravo predsjedničkog veta?

Nas OHR više ničim ne može iznenaditi. Radi se o korumpiranoj i potrošenoj  instituciji danas potpuno pod kontrolom njemačkog i austrijskog posttrećereichovskog neokolonijalizma.

No brine nas nešto drugo – Ustavni sud BIH.

Zašto šute?

Zašto Ustavni sud ne smjenjuje već treći mandat nekog tko nije u stanju izvršavati ustavom dane mu ovlasti?

 Poput veće spomenute ovlasti predsjedničkog veta.

Komšić od oe teme bježi kao đavo od krsta.

U emisiji Nu2 koja je emitirana 2019. na ovo pitanje je doslovce poludio. Javno se deklariravši “nisam ja hrvatski član Predsjedništva” što je morao biti signal Ustavnom sudu da ga se po hitnom postupku proglasi nedostojnim dužnosti i nesposobnim za rad. Naime hrvatski član Predsjedništva koji javno utvrdi kako on to nije, iako je na tom mjetu tada bio već drugi mandat, ne bi se smio smatrati  prisebnim čovjekom i ne bi se smio nalaziti u bilo kojoj važnoj državnoj instituciji. Osim možda u mentalnoj.

Stoga bi nam  Ustavni sud BIH mogao  konačno  odgovoriti na pitanje zašto ne smjenjuju Komšića.

Evo naših pravnih argumenata koja postavljamo pred njih:

1. G. Željko Komšić je treći mandat član Predsjedništva koji je to mjesto uzurpirao putem nametnutog Izbornog zakona, a koji je u BIH nametnuo  neokolonijalni OSCE, ne poštujući pravila u Daytonskom mirovnom sporazumu.

   (Većina tih nameta su do danas pomalo dokidana na Ustavnom sudu, a posljedice su iseljavanje zemlje i punjenje austrijskih i njemačkih gradilišta jeftinom radom snagom te pretvaranje BIH u starački dom i lak teritorijalni plijen.)

2. Izborni zakon ne osigurava Ustavom propisanu normu,  da su biračko tijelo koje popunjava hrvatski klub Doma naroda i biračko tijelo koje bira hrvatskog člana Predsjedništva jedan te isti birački korpus. Ustav tu normu jasno propisuje. Pozivamo Ustavni sud neka obori ovu tezu ako može.

Pojašnjenje:

Ta norma propisana je u dijelu Ustava koji govori o predsjedničkom vetu.

Pretpostavljamo da uvaženi suci Ustavnog suda shvaćaju da neustavni Izborni zakon omogućuje da hrvatski član Predsjedništva može biti izabran tako da nema nikakve dodirne točke s biračkim tijelom koje popunjava hrvatski klub Doma naroda. Pa čak biti izabran i na antihrvatskoj retorici kao što je Komšić izabran zadnji put i kao što planira biti izabran i ovaj put. Kako će taj čovjek onda uživati pravo veta u nadređenom mu klubu Hrvata u Domu naroda ako svoj izborni mandat osvoji na protuhrvatskoj retorici?

Ako izborni zakon omogućuje da se hrvatski član predsjedništva izabere doslovce na antihrvatskoj histeriji  onda je taj zakon duboko protuustavan. Takav član Predsjedništva neće uživati moć isticanja veta u slučaju ugroze hrvatskog nacionalnog interesa u FBIH jer je sam njegov izbor ugroza hrvatskog nacionalnog interesa u FBIH.

Pozivamo Ustavni sud neka ovo demantira ako može.

1. Poštovani suci, prema Ustavu Komšić ima nekoliko važnih ovlasti.  Jedna od njih je predsjednički veto.  I ona je najvažnija i daleko najmoćnija od svih ovlasti koje članovi ove institucije imaju. Ta ovlast dana mu je da je istakne svaki put kada procjeni da je na teritoriju FBIH ugrožen kakav interes? Vitalni nacionalni interes hrvatskog naroda.

   Dakle Ustavni sud BIH, dosadašnjim nesmjenjivanjem Komšića smatra kako  će on u slučaju ugroze štititi hrvatski nacionalni vitalni interes  prema postojećem Ustavu, isticanjem veta, iako je izabran protivno tom interesu i iako ga hrvatski klub doma naroda FBIH ne priznaje kao predsjednika i uskraćuje mu pravo veta? Je li netko ovdje nekog pravi idiotom? Izgleda da da.

Komšić formalno pravno ima ovlast zaustaviti preglasavanje srpskog i bošnjačkog člana Predsjedništva ako procijeni da je ta odluka suprotna interesu hrvatskog naroda. Praktično on tu ovlast ne uživa. I to je razlog zašto smatramo da Ustavni sud ne radi svoj posao. Ne smjenjuje nekog tko nije u stanju provoditi danu mu dužnost sukladno prisezi koju je dao:

“Ovim se zaklinjem da ću savjesno obavljati datu mi dužnost, poštovati Ustav Bosne i Hercegovine, provoditi Opći okvirni sporazum za mir i njegove anekse u cijelosti, štititi i unapređivati ljudska prava i osnovne slobode, te brinuti o interesima i ravnopravnosti svih naroda i građana”

Iako u prisezi stoji što stoji, Ustav BIH Komšiću daje isticanje mogućnosti veta samo onda kada smatra da je  povrijeđen vitalni nacionalni interes hrvatskog naroda. On taj veto šalje u nadređeni mu parlament. U svoju biračku bazu! Kao što srpski šalje u srpsku a bošnjački u bošnjačku.Ustav BIH jasno vidi da je biračka baza Željka Komšića ona koja je izabrala hrvatski klub Doma naroda. Kako većina u tom klubu nije izabrana od istog biračkog tijela koje je nametnulo Komšića jasno je da on nema ustavni kapacitet za koji je prisegnuo da ga ima i da će ga provoditi.

• Kakva smisla sad ovo ima reći će slučajni čitatelj iz OHR-a recimo nekakav Christian Schmidt, čovjek koji vjerojatno nikada nije pročitao ovaj dio ustava?
• Kakva smisla ima da jedan grandiozni Željko Komšić, kojeg su bolan birali SVI građani BIH, od Vardara pa do Triglava, od Munchena do Malmoa, za svoj uvaženi veto mora privolu dobiti od 7%- Manjine , odnosno od hrvatskog kluba Doma naroda?
• I zašto Ustav predviđa, da on koji predstavlja sve bolan napredno  u ovoj zemlji pa čak i obitelj Abu Mealija i Abu Hamze, ima pravo uložiti samo hrvatski nacionalni veto u cilju zaštite Hrvata?
• On , Zlatni Ljiljo naš, koji je osvojio više bošnjačkih glasova od Šefika mora ići u hrvatski klub naroda po potvrdu za svoju najvažniju ovlast???

Poštovani suci Ustavnog suda, jako dobro znate da je predsjednički veto  jako precizno osmišljen i obrazložen. Iz tog članka Ustava jasno je određeno kome pripada pravo izbora hrvatskog člana predsjedništva a kome je to pravo poklonjeno. I to neustavnim zakonom koji su donijeli OSCE i OHR, što je samo po sebi protuustavno.

Poštovani suci Ustavnog suda,  mehanizam predsjedničkog veta, koji imate detaljno opisan u Ustavu snažno dokazuje što su srpski,hrvatski i bošnjački članovi Predsjedništva.

Srpski član uživa entitetski veto jer ga bira cijela RS, pa on svoj veto šalje u Skupštinu RS-a, ne samo pripadnicima srpskog naroda u toj skupštini. No kako je Republika srpska definirana kao  građanski entitet srpskog naroda , u svom početnom obliku u Daytonu taj veto je u suštini također nacionalni.

Hrvatski i bošnjački članovi Predsjedništva biraju se u konsocijacijskoj Federaciji. Entitetu Hrvata i Bošnjaka. U kojem izvorno federiraju ta dva naroda osnivača. Tako Hrvat i Bošnjak iz Predsjedništva ne šalju veto u građanski  nego nego u hrvatski odnosno bošnjački klub Doma naroda. Jasno je da se radi o nacionalnom vetu. Inače bi , da se radi o entitetskom taj veto isticali u građanskom donjem domu.

Ustav je ukratko predvidio hrvatski odnosno bošnjački narod kao izbornu jedinicu u FBIH za popunu onih dijela federalnih i državnih institucija koji predstavljaju narode – Domova naroda i Predsjedništva.

I svako drugačije tumačenje tog Ustava je krivo.

Ovo uostalom stoji u presudi Ustavnog suda BIH u slučaju Ljubić i svako tumačenje te presude na drugi način je pogrešno.

Jesu li prema Ustavu BIH Parlamentu RS i klubovi  Hrvata i Bošnjaka u FBIH nadležni za smjenu pojedinih Predsjedništva?

BIH ima dvije specifičnosti po pitanju članova predsjedništva.

1. Član predsjedništva bira se u jednom krugu izbora, dakle može postati predsjednik i s manje od 50% glasova svog biračkog tijela. Tako je Džaferović postao bošnjački član Predsjedništva s manje od 15% glasova ukupnog bošnjačkgo biračkog tijela.
2. Nije li stoga logično da je Ustav predvidio da tako izabrani član Predsjedništva za najvažniju ovlast odgovara nadređenom parlamentu. Te da ga isti može i smijeniti i proglasiti nečasnim ili neustavnim za obavljanje dužnosti?

Pitamo Ustavni sud BIH – što se događa s mandatom pojedinog člana predsjedništva u situaciji kada mu nadređeni parlament trajno i do kraja mandata uskrati pravo veta?

Zaboravimo Komšića, zamislimo da 2/3 poslanika u NSRS uskrati pravo veta Dodiku.

Što je to nego razlog za njegovu smjenu?

Zaključak

Ustav BIH je odredio, da izborni zakon u BIH mora biti takav da osigura da hrvatski član Predsjedništva bude izabran većinskom voljom hrvatskog naroda u FBIH.

Svi koji iti malo poznaju ustavno pravo to će vam reći. Jedini koji to shvaćaju ali provode teror nad Ustavom su pravnici u Sarajevu i korumpirani dio Međunarodne zajednice u BIH. Uglavno iz Austrije ili Njemačke.

Bilo kojem pravniku svijeta dajte Ustav BIH i recite mu da na osnovu njega sačini Izborni zakon, i svi će vam odgovoriti isto:

1. Ustav predviđa da hrvatskog člana Predsjedništva izabiru većinski Hrvati u FBIH  bošnjačkog većinski Bošnjaci u FBIH uz sve ostale glasove te da srpskog biraju svi građani Srpske. Hrvatski član može biti većinski izabran glasovima Bošnjaka ali ako mu hrvatski klub Doma naroda uskrati najvažniju predsjedničku ovlast mandat mu prestaje. Time se sprječava zloporaba i preglasavanje u FBIH a FBIH i dalje ostaje jedna izborna jedinica.
2. Ustav predviđa da hrvatski klub Doma naroda FBIH izabiru Hrvati, srpski Srbi, klub Ostalih manjine a ne da im predstavnike u ovaj klub izabiru Bošnjaci. Trenutno Židovima, Romima i Srbima predstavnike biraju Bošnjaci, dok ih Hrvatima nastoje uzeti što više.
3. Ustav nigdje odredio etničku pripadnost kao preduvjet za kandidaturu. To pravilo uveo je CIK. Pravilo da se moraš izjasniti koje si nacije ako želiš na neko mjesto, kao i pravilo da moraš donijeti potvrdu o prebivalištu kako bi se kandidirao za mjesto. Nigdje to Ustav ne traži od građana BIH . Sve tužbe koje su presudili međunarodni sudovi odnose se upravo na ta pravila CIK-a i izborni zakon. Sve tužbe su prema presudama europskih sudova uskladive s postojećim ustavnim modelom.
4. Etnička pripadnost predstavnika u tijelima predstavljanja nebitna je u suvremenim demokracijama. I diskriminatorna je. Imena poput Hrvat, Srbin, Bošnjak, ili hrvatski član, srpski član, bošnjački član, ne označavaju nužno etničku pripadnost izabranih kandidata. Označavaju od kojeg naroda  je taj predstavnik izabran u tijela koja predstavljaju jedan od tri naroda osnivača BIH.

U 3 mandata Komšić nikada nije uložio predsjednički veto dok bošnjački i srpski član Predsjedništva jesu.

Što mislite zašto poštovani suci Ustavnog suda BIH?

Stoga na vas apeliramo da radite svoj posao očuvanja Ustava BIH, ustavnog poretka, da prestanete služiti stranim centrima moći i da donesete jednoglasnu odluku u kojoj će jasno stajati da je Željko Komšić neustavan član Predsjedništva BIH.

Vaše obrazloženje moralo bi izgledati nekako ovako:

Željko Komšić, hrvatski član Predsjedništva, jednoglasno je, odlukom Ustavnog suda BIH, smijenjen s funkcije člana Predsjedništva, a nakon apelacije predsjedavajućeg Doma naroda FBIH,  jer je nedvojbeno utvrđeno, da dotični  nije sposoban vršiti predsjedničku dužnost, pošto mu je hrvatski klub Doma naroda FBIH, natpolovičnom većinom,  u izglasanoj Deklaraciji trajno  i  do kraja mandata permanentno oduzeo ustavom dodijeljenu mu moć korištenja predsjedničkog veta.

Član Predsjedništva BIH kojem je uskraćena dana mu predsjednička ovlast, a koju mu oduzima tijelo jedino nadređeno mu  za tu  istu predsjedničku ovlast proglašava se nesposobnim za vršenje svoje dužnosti i njegov mandat momentalno prestaje.

Imajući u vidu da je uloga Ustavnog suda BIH zaštita ustavnosti svih njenih institucija Ustavni sud postupio je po ovoj odluci na sljedeći način:

1. Ustavni sud utvrdio je , da je g. Komšić izabran direktnim putem na demokratskim izborima prema tada važećem Izbornom zakonu, te ni po čemu ne dovodi u pitanje legalitet njegovog izbora.
2. Ustavnom sudu BIH sporan je njegov mandat koji g. Željko Komšić očito ne može provoditi onako kako je obećao u prisezi koju je dao prilikom preuzimanja dužnosti.
3. Nakon što je Ustavni sud nedvojbeno utvrdio kako je g. Komšiću nadređeno tijelo, po pitanju njegovog funkcionalnog obavljanja dužnosti, uskratilo pravo na puninu vršenja svoje dužnosti, i to trajno i do kraja mandata, sud je presudio da više ne postoji jamstvo niti mehanizam prema kojem hrvatski član predsjedništva može časno i u punini svojih preuzetih obveza vršiti svoje preuzete dužnosti, te ga vodeći se načelom ustavnosti izabranih dužnosnika, jednoglasno smjenjuje s dužnosti.

Ustavni sud trenutno je u situaciji da bošnjački politički vrh ismijava njegove presude i uvjetuje dogovor oko njih, gašenjem ustavne uloge Doma naroda. Dakle direktno se obrušavaju na Ustav BIH.

Ovdje smo detaljno opisali kako Ustavni sud BIH može samoinicijativno , u skladu sa svojim odlukama, presjeći Gordijev čvor i pokrenuti BIH društvo ka pomirbi i reintegraciji.

Poštovani suci , dokrajčite Komšića, ili uživjate u kaosu kojeg spremaju Njemci, Turci, Arapi, Amerikanci, tko sve ne, samo ne Bosanci i Hercegovci.

Nama je toga dosta.

Svako dobro.