Danas, dva desetljeća, nakon što je Wolfgang Petrisch, nametnuto amandmane na Ustav Federacije BiH čime je izmijenjen Izborni zakon, jasno je, valjda, svakome da je Federacija, od hrvatsko-bošnjačkog entiteta već tada, 2002. (p)ostala samo – bošnjački.Sve ono što se u BiH živi danas na političko-društvenom i pravnom planu posljedica je brutalnog udara Wolfganga Petricha, bivšeg visokog predstavnika, na temelje BiH koji je nametnuo amandmane na Ustav Federacije BiH i Izborni zakon BiH. Petritsch je na samom kraju mandata, nametnuo cijeli set zakona kojima je političko-pravni karakter Federacije BiH kao hrvatsko-bošnjačkog entiteta ne narušen, nego u cijelosti obesmišljen.
Promjene koje su se odnosile na Republiku Srpsku dodatno su potvrdile da je to građanski entitet u kojem vlada demografska većina. Oktroirani Ustav nametnuo je sjedeći u zrakoplovnoj kabini 19. travnja 2002. godine i napustio BiH.
Od tog datuma mogli bismo, bez imalo zadrške računati kraj, ako ne države BiH, onda sigurno njenog „većeg entiteta“ kako se u pojedinim probošnjačkim medijima voli tepati Federaciji BiH.
Ustavni sud BiH, u kojem inače i danas sjede strani sudci što dovoljno govori o suverenosti i državnosti BiH, donio je 2001. godine presudu po apelaciji Alije Izetbegovića, predsjednika SDA i tadašnjeg bošnjačkog člana Predsjedništva BiH po kojoj su svi narodi konstitutivni na cijelom njenom teritoriju. Preciznije, Bošnjaci i Hrvati konstitutivni su u Republici Srpskoj, a Srbi, uz Hrvate i Bošnjake, konstitutivni su na teritoriju Federacije BiH.
Kako je Federacija postala ‘tamnica Hrvata’
U tome, manje-više, ništa posebno ne bi bilo sporno, međutim, problem je način i suština kako se ta odluka Ustavnog suda BiH, interpretirala, realizirala i što je već tada bilo jasno kud taj proces vodi.
Wolfgang Petritsch je, tako, u proljeće 2002. godine u Sarajevu organizirao pregovore o izmjenama Izbornog zakona BiH na kojima su sudjelovali predstavnici gotovo svih političkih stanaka koje su i danas aktivne, uz izuzetak Nove hrvatske inicijative Krešimira Zubaka.
Bariša Čolak (HDZ BiH) koji je tada s Nikom Lozančićem činio pregovarački tim HDZ-a BiH u ime tadašnjeg predsjednika stranke koji je smijenjen, Ante Jelavića, izjavio je da se intenzivno pregovaralo gotovo 15 dana.
“Mi smo bili na tim pregovorima u Sarajevu, intenzivno smo pregovarali danima i noćima, ali nikako se nismo mogli usuglasiti s onim što se predlagalo, a što je kasnije nametnuto i što je nažalost gospodin Zubak prihvatio“, rekao je Čolak za Dnevnik.ba.
Razgovaralo se, dodaje Čolak, o legitimno predstavljanju, načinu popune federalnog Doma naroda, o svim otvorenim pitanjima, ali je činjenica da je rezultat bio porazan i to tako da je prvi članak Ustava Federacije BiH prekršen, a to je onaj koji govori o Federaciji kao zajedničkom entitetu kojeg su stvorili Hrvati i Bošnjaci kao konstitutivni narodi.
Milan Šutalo, glavni urednik Hrvatskog medijskog servisa, podsjeća, da je do tada postojao paritet među Hrvatima i Bošnjacima, u političkom smislu.
“Hrvati i Bošnjaci su do te 2002. godine bili relativno jednakopravni, a postojao je cijeli niz pravnih i političkih mehanizama po kojima je svaki od naroda mogao štiti svoja prava i interese“, rekao je Šutalo.
Paritet, konsenzus, rotacija: Sve poništeno 2002. godine
Federacija BiH funkcionirala je do tada na načelima pariteta, konsenzusa i rotacije. I jedni i drugi imali su podjednak broj ministara i zamjenika, nijednu odluku Vlada FBiH nije mogla donijeti bez suglasnosti obiju strana, a nijedan ministar nije mogao ni o čemu odlučivati bez suglasnosti svog kolege zamjenika. Proračunska sredstava dijelila su se u omjeru 1:3 (Hrvati:Bošnjaci), a Hercegovačko-neretvanska i Srednjobosanska županija, koje su i danas kamen spoticanja u odnosima, bile su jednako uređene, paritetne po svim principima i osnovama.
Međutim, Petrischev nametnuti Ustav Federacije BiH je, prema Čolaku, u potpunosti promijenio strukturu i suštinu tog entiteta do neprepoznatljivosti, do potpune obespravljenosti Hrvata i to ne samo u Federaciji nego i u Republici Srpskoj.
Federalni Dom naroda: Ozakonjeno preglasavanje
Petritscheva „reforma“ kojom se provela odluka Ustavnog suda po Izetbegovićevoj apelaciji omogućila je izborni inženjering i potpunu kontrolu bošnjačkih stranaka nad Domom naroda Federacije BiH.
Uz dotadašnje Klubove Hrvata i Bošnjaka koji su brojali po 30 izaslanika, uvedeni su Klub Srba i Klub Ostalih. Broj izaslanika se s 30 smanjio na 17, a odlučivanje natpolovičnom većinom kako je bilo prije, svelo se na ono jednotrećinsko.
Bošnjacima je tako omogućeno da:
•Nametnu šest Hrvata izaslanika bošnjačkim glasovima iz pet većinskih bošnjačkih županija
•Biraju više od dvije trećine izaslanika u Klubovima Bošnjaka, Srba i Ostalih
•Da kontroliraju cijeli saziv Doma naroda jer od ukupno 58 izaslanika njih 41 je izabran s bošnjačkih područja
Budući da se odlučivanje natpolovičnom većinom ukinulo, pa je i danas na snazi ono jednotrećinsko, Bošnjaci mogu sa svojim 41 izaslanikom od ukupno 58 izglasati svaki zakon čak i kada bi Hrvati mogli samostalno izabrati svojih 17 izaslanika što nikad do sad, zbog brojčane nadmoći Bošnjaka i nametnutog Izbornog zakona, nije bio slučaj.
Uz „reformu“ Doma naroda, „reformirane su i Vlade Federacije BiH i Republike Srpske koje i danas formiraju prema ovom zakonu. Iako je sporazum, kako se to tvrdilo, zamišljen da svim narodima osigura ravnopravnost i u Federaciji i Republici Srpskoj. U toj su ‘raspodjeli’ Hrvati najgore prošli.
Omjer ministarskih pozicija u Vladi FBiH i RS-a:
• Hrvati su dobili su 8 ministarskih pozicija: 5 u Federaciji i 3 u RS-u
• Bošnjaci 13 od kojih 8 u Federaciji, 5 u RS-u
• Srbi 11 8 u RS-u i 3 u Federaciji.
• Premijerske pozicije u entitetima dobili su Srbi i Bošnjaci
• Hrvati nijednu ni u jednom entitetu.
Čolak podsjeća kako je Petrischevim amandmanima ustavi promijenjena sama srž Federacije BiH i da su Hrvati postali ‘manjina’ i u RS-u i Federaciji BiH.
“I danas, toliko godina kasnije, ako bismo i došli do nekih izmjena Izbornog zakona, značilo bi da možemo birati predstavnike u Dom naroda i Predsjedništvo BiH, ali ostale bi dvije vlade koje imaju većine Bošnjaka i Srba, dakle, bez Hrvata. Čak i na državnoj razini, u Zastupničkom domu, mi kao narod statiramo jer nemamo mehanizme zaštite kako to imaju Srbi i Bošnjaci“, dodaje Čolak.
Austrijski diplomat, ističe Šutalo, nametnuo je stupidno, apsurdno pravilo, prema kojem je jedna trećina više od dvije trećine, koje, ne postoji nigdje u svijetu.
“Više je nego očito da je on radio po imputima, svojih međunarodnih sponzora, kako bi se Hrvate, koji su označeni kao nacionalisti, istisnulo iz vlasti u hrvatsko-bošnjačkoj Federaciji BiH. Da je tomu tako dovoljno svjedoči činjenica kako je američki veleposlanik u BiH, u vrijeme Petrischewog mandata bio Thomas Muller, poznat po tome što je kardinalu Puljiću rekao: ‘Ili se asimilirajte ili iselite’“, podsjetio je Šutalo.
Prije nametnutog Ustava, formirala se zajednička lista iz klubova Hrvata i Bošnjaka koji bi predlagali svoje kandidate za predsjednika Federacije BiH, a izabrani bi se birao natpolovičnom većinom glasova. Petritsch je to promijenio, pa se tako, od 2002. godine, predsjednik Federacije BiH bira jednom trećinom glasova što je dovoljno da bošnjačke stranke predlože nekog od ‘Hrvata’ izabranih bošnjačkim glasovima.
A potom predsjednik FBiH, koji je od tih godina, dobio i svoja dva zamjenika, odobrava saziv Vlade Federacije.
Prije se Vlada FBiH sastojala od premijera, zamjenika premijera i ministara od kojih je svaki imao zamjenika. Nijedan od zamjenika, uključujući i zamjenika premijera, nije mogao biti iz istog konstitutivnog naroda.
Najmanje jednu trećinu ministarskih pozicija imali su Hrvati.
Što se načina odlučivanja tiče, Ustav FBiH je propisivao da se odluke Vlade FBiH koje se tiču vitalnih nacionalnih interesa donose konsenuzsom.
Na što se može pozvati jedna trećina ministara osim premijera i njegovog zamjenika. Ovaj zaštitni mehanizam iz Ustava je Petrisch izbrisao i poništio.
Čolak podsjeća da je, tako, i formirana tzv. Alijansa za promjene, kada je grubo narušena izborna volja Hrvata u BiH, a kada su SDP Zlatka Lagumdžije i NHI Krešimira Zubaka formirale vlast bez legitimno izabranih hrvatskih predstavnika i na federalnoj i državnoj razini.
“HDZ BiH je tada, na čelu s predsjednikom Jelavićem, imao gotovo 90 posto podrške biračkog tijela, ali vlast su formirale stranke oko NHI-ja gospodina Zubaka. Iako mi tada nismo ni išli u proces izbora izaslanika ni na jednoj razini vlasti jer je izborna volja Hrvata u BiH pogažena“, dodao je Čolak.
Zoran Krešić, novinar Večernjeg lista, smatra da su amandmani bili pokušaj međunarodne zajednice da na krilima Barryjevih izbornih manipulacija stvore temelj za pretvaranje FBiH, a zatim i BiH u zamišljenu državu-ideal većinske demokracije.
Petrischevi amandmani su ‘pali’ na potvrdi u federalnom Parlamentu jer su protiv njih tada glasovali zastupnici HDZ-a BiH i SDA, pa tako nametnuto rješenje Izbornog zakona BiH, nikada nije, ustvari, dobilo potvrdu bh. izabranih dužnosnika.
Berryevi amandmani i Jelavićeva apelacija: Ustavni sud nenadležan za Ustav BiH
Podsjetimo, prije Petritschevih amandmana iz travnja 2002. godine, Robert Barry, tadašnji šef misije OESS-a u BiH, pokušao je nametnuti amandmane na Izborni zakon BiH prema kojima bi svaki konstitutivni narod birao sve izaslanike u Dom naroda i to prema formuli ‘svi svima’, što je impliciralo da brojčano nadmoćni Bošnjaci mogu izabrati i svoje izaslanike, ali i one hrvatske i srpske što se kasnije omogućilo Petrischevim amandmanima.
Ante Jelavić, bivši hrvatski član Predsjedništva BiH i utemeljitelj Hrvatskog narodnog sabora BiH koji je smijenjen odlukom visokog predstavnika, 2001. godine podnio je zahtjev za ocjenom ustavnosti nametnutih amandmana želeći dokazati da su protuustavni i po Hrvate štetni.
Ustavni sud BiH tada je Jelavićevu apelaciju odbio, a demonstracija bošnjačke i strane političke moći je to brojčano i dokazala. Bošnjački i strani sudci odbili su uopće ‘suditi’ u ovom predmetu i to tako da su preglasali svoje kolege sudce, Hrvate i Srbe, u omjeru 5:4. Tek godinama kasnije, 2015. godine, kada je Božo Ljubić, aktualni predsjednik Glavnog vijeća HNS-a BiH podnio apelaciju po posve istom zahtjevu – način izbora izaslanika u federalni Dom naroda, istovjetnu ovoj Jelavićevoj, Ustavni je sud presudio da je potrebno otkloniti diskriminaciju u vrijednosti glasa.
Ta presuda ni do danas nije zaživjela u političkoj stvarnosti, a zadnji Opći izbori održani su prema Izbornom zakonu koji je neustavan i nevažeći. Bošnjačka politička elita predvođena SDA ne odustaje od toga se i Opći izbori 2022. godine ponovno održe iako su njegove odredbe neustavne, nevažeće i pravnim rječnikom „stavljene izvan snage“.
Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke, ističe, kako je to ustvari tzv. građanski, a u biti, radikalno bošnjački koncept, je projekt međunarodne zajednice.
“Sudeći po ponašanju pojedinih dužnosnika međunarodne zajednice sve više sam dojma kako i oni sve više postaju svjesni toga. No, umjesto da stvari vrate na tvorničke postavke, oni jednostavno peru ruke od svega lošeg što su napravili“, rekao je Raguž za Dnevnik.ba.
Cilj je bio od Federacije napraviti bošnjački, građanski entitet, dodaje Raguž, a Petrischevi amandmani su bili samo kulminacija procesa promjene naravi Federacije kao zajedničko hrvatsko-bošnjačkog entiteta.
“2022. godina – godina konačnog obračuna s Hrvatima”
“Sjetite se kako je sve počelo 1999. nasilnim ukidanjem Erotela i s dugim cijevima otimanja odašiljača te televizije, koja su platiti hrvatski građani, od strane SFOR-a. Sljedeća je bila Hercegovačka banka, pa Barryjevi amandmani. Tek nakon stupa Petrich na scenu. Taj proces traje do dan danas i bošnjačka politička scena je namirisala izbore 2022. kao konačnu godinu potpune realizacije tog procesa“, rekao je.
Krešić, također, navodi da su Petritschevih amandmanima omogućeno, da tri i pol brojniji Bošnjaci preko mehanizma trećine bošnjačkih Hrvata u Doma naroda mogu izabrati cjelokupnu izvršnu vlast ovome narodu za Hrvate se izgubio smisao Federacije BiH.
“Samo je bilo pitanje dana kada će se doći do toga da uz Edima Fejzića, Anela Šahinovića … Bošnjaci pronađu još četiri Hrvatine koji će kao mini sejde bajramovići poslužiti većinskom nacionalizmu u pravcu stvaranja države Bošnjaka“, rekao je Krešić.
Ima li rješenja bh. gordijskog čvora? Ima, ako je elitama, ponajprije, bošnjačkoj stalo da ga iznađe. A nije joj stalo. Zašto i bi? Međunarodna zajednica je učinila sve da stvori državu u kojoj će vladati principi većine, u kojoj neće, kako Bakir Izetbegović tvrdi, biti ‘terora manjine nad većinom’. Netko bi uništavanje BiH i njenu podjelu na srpski i bošnjački dio trebao zaustaviti, ali za takvo nešto, čini se, međunarodni predstavnici nemaju ni interesa, ni volje ni snage. Bošnjački su nacionalisti već najavljivali 2022. godinu kao godinu završnog obračuna s Hrvatima. Međutim, obračun s jednim narodom, u državi kakva je BiH, obračun je i sa samom državom. O tome bi patriote trebale povesti računa osim ako se ne uzdaju u Christiana Schmidta, novog visokog predstavnika, da će ovo protuustavno naslijeđe jednog od svojih prethodnika, potvrditi.
Ovo pitanje iz nadnaslova nije retoričko, naprotiv. Dvadeset godina je otkako je Federacija bošnjački entitet. I zaista:kome čestitati?
wpDiscuz
