Ruski napad na Ukrajinu šokirao je Europu i cijeli svijet i sigurno je najopasniji događaj po svjetski mir još od završetka Drugog svjetskog rata. Iz dana u dan rat je sve razorniji, sve je više poginulih i ranjenih ukrajinskih civila, ukrajinskih i ruskih vojnika, više od dva milijuna ljudi izbjeglo je iz Ukrajine, a štete od razaranja gradova i sela već se procjenjuju na stotinjak milijardi dolara.
Možemo li se u dogledno vrijeme nadati primirju i nekom trajnijem diplomatskom rješenju? Jer sada se čini da slijede samo gori dani. O svemu tome razgovarali smo sa stručnjakom za međunarodne odnose dr. sc. Goranom Bandovom, pravnikom i politologom, redovitim sveučilišnim profesorom međunarodnih odnosa i diplomacije, rukovoditeljem Središnjeg sveučilišnog ureda za međunarodne odnose i održivi razvoj Sveučilišta u Zagrebu. Bandov je i vanjski član Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora.
“Neupitno da će mnogi Rusi patiti pod sankcijama, kao što će i mnogi Europljani imati ekonomske izazove. Ipak, ne smijemo nikad smetnuti s uma da su građani Ukrajine neupitno najveće žrtve ovog rata i da je njima daleko najteže” – Goran Bandov (FOTO: HINA)
Čini se da Rusija pomalo popušta u pregovaračkim zahtjevima prema Ukrajini, ali svaki novi dan rata nosi gora razaranja, veće opasnosti i ogroman broj izbjeglica. Na riječima ne traže više ultimativnu smjenu vlasti. Za postizanje primirja, što mislite, na što bi pristala Rusija, na što Ukrajina?
– Prvi krug pregovora utvrdio je početna stajališta obje strane koja su zapravo već ranije bila javno poznata, samo su na pregovorima dobila i službenu dimenziju ponude. Ruska strana je tražila kapitulaciju, što je ukrajinska očekivano odbila. Već naredni krugovi su pokazali da Rusija ne traži kapitulaciju Ukrajine, nego pregovara o priznanju Krima kao ruskog teritorija, pitanju neutralnosti te dvjema separatističkim regijama kao zasebnim državama, što je bio prijedlog trećeg kruga pregovora. Ukrajinska strana je primila na znanje prijedloge te odbila staviti bilo kakav potpis na papire koje su ponijeli predstavnici Ruske federacije. Ipak, čini se ključnim što Rusija stavlja na pregovarački stol pitanje Krima, jer to samo jasno upućuje, da je i ona sama svjesna kako je prema međunarodnom pravu Krim neupitno i nadalje ukrajinski suvereni teritorij, iako trenutno nije pod njezinom kontrolom. Očigledno ga Rusija želi kao jedan vid ratnog plijena. Drugo je pitanje neutralnosti, za koje postoji načelna suglasnost, jer joj očigledno ni ukrajinska strana nije potpuno nesklona. Ipak, treba jasno razlučiti što koja strana razumije pod pojmom neutralnost, i ono još važnije – tko će tu neutralnost štititi. Kad Rusi govore o neutralnosti, oni vjerojatno sebe vide kao zaštitnika te neutralnosti, a dok Ukrajinci s druge strane vjerojatno vide zapadne snage kao zaštitnice te neutralnosti. Uglavnom, iako se čini da su stajališta donekle približena oko pitanja neutralnosti, čini se da ostaje jako puno prostora za brušenje te teme na narednim pregovaračkim krugovima.
Zelenski vjerojatno pristaje da odustane od članstva u NATO-u uz neke stvarne garancije, ali može li prihvatiti da je Krim ruski? Bi li ukrajinska neutralnost i ukrajinsko odustajanje od Krima mogli zadovoljiti Putina? Možda samo privremeno, taktički, dok ne krene dalje?
– U pregovorima je uvijek sve moguće, no za sada ne postoje jasne naznake da bi ukrajinska strana išla prema tome da prepušta jedan dio svojeg suverenog teritorija, koliko god da ga trenutno ne može kontrolirati. S druge strane, Krim je zasigurno najatraktivniji dio Ukrajine za Rusku Federaciju te možemo biti prilično sigurni kako će Rusija na tom području inzistirati do kraja pregovora. No, kao što i Vi sami postavljate tezu, Krim bi mogao za kratko vrijeme zadovoljiti predsjednika Putina, no nema jasnih signala koji bi nas mogli uvjeriti kad bi Rusija i dobila taj teritorij kao dio ratnog plijena da bi to u potpunosti zadovoljilo njezine apetite, posebice ne dugoročno.
Je li moguć višegodišnji krvavi rat u Ukrajini? Može li si to Rusija to dopustiti? I je li to moguće, a da ne preraste u treći svjetski rat?
– Rat je jako skupa aktivnost, a posebice kad uz njega idu dosta snažne ekonomske sankcije. To si dugoročno mogu priuštiti Kina i SAD, ali ni one ne bi mogle u vječnost voditi ratove, ali ipak mogle bi to značajno duže od ostalih aktera na međunarodnoj sceni. No, to što si netko ne može priuštiti dugoročni rat, ne znače da se rat u Ukrajini neće značajno odužiti unatoč silnim međunarodnim naporima da se pronađu diplomatska rješenja i snažne gospodarske sankcije. Što se tiče Trećeg svjetskog rata, njega se često spominje i kad god bukne ozbiljnija kriza, odmah se mediji i analitičari pitaju je li počeo Treći svjetski rat. Kad je počela bitka u Westeplatteu kod Gdanjska, između njemačke nacističke vojske s jedne strane i poljske vojske s druge, malo tko je mislio da je to uvod u Drugi svjetski rat, no kasnije su povjesničari analizirajući sve elemente zaključili da je to upravo bila ključna bitka koja se uzima kao početak Drugog svjetskog rata. Tako će biti i za Treći svjetski rat kad do njega dođe, tek nakon nekog vremena ćemo stvarno biti svjesni kad je on zapravo počeo. Za sada ne postoje potpuno jasni elementi, koji bi nas uvjerili hoće li se rat zaustaviti u Ukrajini ili će se proširiti i na neke od susjednih država.
“Konačni dogovor, kakav god bio, Putin će ruskoj javnosti prikazati kao ono za što su se borili u Ukrajini”(FOTO: HINA/EPA/Mikhael Klimentyev)
Velika većina analitičara procjenjuje da se Putin obavještajno preračunao, da nije očekivao ovakav otpor Ukrajinaca i ujedinjenost Zapada i da će trebati naći neki koliko-toliko prihvatljiv izlaz iz rata? Ali, što bi za jednog zloćudnog narcisa, ordinarnog kagebeovca-špijuna koji je poželio biti veliki car koji ostaje za povijest, moglo uopće biti prihvatljivo?
– Uvijek je u životu dobro tražiti win-win rješenja, koliko god se to u nekom momentu ne čini pravednim. Slijedom toga, i u ovom slučaju diplomatska rješenja će zasigurno ići prema traženju povoljnog okvira za obje strane, no vrlo je teško reći što bi to uopće Rusku federaciju učinilo zadovoljnim, a na što bi Ukrajina mogla uopće pristati. Pitanje neutralnosti se moglo postići i kvalitetnim diplomatskim razgovorima. Znamo kako je njemački kancelar Scholz prije početka rata stalno javno ponavljao, ali i tijekom razgovora s ruskim predsjednikom Putinom, kako je Ukrajina jako daleko od punopravnog članstva i da se trenutno o tome uopće ni ne razgovara. Slijedom toga, pitanje neutralnosti koliko god se ono spominje nije bilo povod za rat, niti će biti dovoljno da oružje utihne, osim ako to Rusija prihvati kao časnu izlaznu strategiju. Pritom, nisam siguran da će Putin biti stvarno zadovoljan s konačnim dogovorom, no svakako će ga u ruskoj javnosti prikazati kao ono za što su se borili u Ukrajini. Kako režim nadalje kontrolira medije, vjerojatno će barem u prvi mah uspjeti uvjeriti dio ruske javnosti u svoju verziju realnosti.
Vidimo da Kina traži od SAD-a da prestane eskalirati rat Rusije i Ukrajine i potvrđuje da će s Rusijom i dalje gajiti sve prijateljske. ekonomske i trgovinske odnose. Kina počinje upozoravati SAD? Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati odbijaju pomoći SAD-u u nabavi energenata. Teško da će biti sporazuma s Iranom, Rusija ga odbija jer ima uvjete.
– Kina ima svoje zadrške oko proširenja NATO saveza na istok, prvenstveno jer sam NATO savez u svojim strateškim dokumentima spominje Kinu kao opasnost za međunarodnu zajednicu. S druge strane, nema sumnje da će uz to Kina iskoristiti situaciju te povoljno nabaviti energente, koje plaća sa svojom valutom – kineskim juanom, s kojom opet Rusija može kupovati samo na tržištu Kine. Ipak, Kina će analizirati svoj interes i odmjereno balansirati kako ne bi narušila svoju međunarodnu poziciju. Pitanje Saudijske Arabije i UAE je vezano za prethodne odnose sa SAD-om, tako da će Amerikanci morati uložiti značajnije diplomatske napore da svoje saveznike, a to i Saudijska Arabija i UAE jesu, opet snažnije veže uz sebe. Postoji niz otvorenih pitanja, uključujući pitanje rata u Jemenu i (ne)stavljanja određenih skupina na listu terorističkih organizacija. Pitanje Irana je samo po sebi duboko komplicirano, no odnose s Iranom su njegovale države članice EU, posebice Njemačka i Francuska, koje bi mogle i u ovim razgovorima imati značajnu ulogu te otvoriti neka vrata za diplomatska rješenja.
Za Zapad i NATO preostaju sankcije kako bi rušile Rusiju i tako onemogućavale ruski ratni stroj. Rusiju to svakako pogađa, ali će jako stradati i Europa. SAD će čak možda malo i profitirati, a Boris Johnson koji je na riječima najglasniji zasad je velikodušno odobrio čak 50 ulaznih viza za izbjegle Ukrajince!
– Velika Britanija će zasigurno morati puno ozbiljnije poraditi na redefiniranju svojih programa za izbjeglice i pronaći zasebne kanale za ukrajinske izbjeglice, kao što čine i druge države Europe kako bi omogućila što uspješnija humanitarna rješenja. Za sada Britanija ne čini dovoljno, no i sam premijer Boris Johnson je naglasio kako će morati činiti značajno više, što pokazuje da su i britanske vlasti svjesne toga. Uvijek ima onih koji od rata profitiraju – u ovom slučaju su to sigurno Kina i SAD, jer mogu jednostavnije s jedne strane nabaviti određene energente ili s druge strane, jednostavnije prodati svoje skuplje energente. Europska Unija je odmah po početku rata najavila ekonomske sankcije Rusiji, ali i dosta bliski suradnici predsjednika Putina poput češkog predsjednika Miloša Zemana onaj prvi prijedlog sankcija su kritizirali i zazivali značajno snažnije sankcije. Sada imamo dosta snažne sankcije i očigledno se planiraju i nove koje bi trebale pomoći da se što prije završi rat i da započnu pravi post-ratni mirovni pregovori. Neupitno da će mnogi Rusi patiti pod sankcijama, kao što će i mnogi Europljani imati ekonomske izazove. Ipak, ne smijemo nikad smetnuti s uma da su građani Ukrajine neupitno najveće žrtve ovog rata i da je njima daleko najteže.
“Za sada nisu uočena neka ozbiljnija kretanja koja bi upućivala da se Rusija stvarno sprema za aktivaciju nuklearnog naoružanja” (FOTO: HINA/EPA)
U početku rata Putin je često prijetio nuklearnim oružjem. Sada je to nešto rjeđe. No, mnogi procjenjuju da bi, takav kakav je, ako zaista bude stjeran u kut, mogao pokrenuti nuklearni rat?
– Svi mi znamo da Ruska federacija ima nuklearno oružje i nije bilo nikakve potrebe to dodatno naglašavati, osim da bi se pokušalo utjerati strah građanima Ukrajine i Europske Unije. No, takve izjave su samo vodile do još ujedinjenije Europe i intenzivnijih razmišljanja Finske i Švedske da se pridruže NATO savezu. Za sada nisu uočena neka ozbiljnija kretanja koja bi upućivala da se Rusija stvarno sprema za aktivaciju nuklearnog naoružanja. Svi dosadašnji ruski potezi vezani uz nuklearno naoružanje se mogu tumačiti kao pritisak da se postigne bolja pozicija za pregovaračkim stolom, ali ostaje dojam kako je to još samo jedan pucanj u prazno i da ima kontra efekt od onog što je Ruska federacija očekivala.
Nažalost dosta je logična proizvedena rusofobija koja se širi Europom i Zapadom pa se poistovjećuju Rusi i ruska vlast. Hoće li Zapad za koju godinu ili desetljeće postati Istok kad je riječ o ljudskim pravima? Jer, ako se sada Rusima „zamrzava“ njihova privatna imovina diljem Europe, je li to znak da će uskoro tako moći biti sankcionirani i unutarnji „državni neprijatelji“?
– Čini se kako su europske vođe bile svjesne tog izazova odmah na samom početku rata te redovno koriste pojam „Putinov rat u Ukrajini“, kako bi rat jasno bio povezan s režimom ruskog predsjednika Vladimira Putina, a ne s Rusijom kao državom i Rusima kao građanima. To ne znači da neće dolaziti do rusofobije. Tu je ključna uloga medija i obrazovnog sustava da pronađu najuspješnije mehanizme kako anulirati rusofobiju, kao što im je zadatak anulirati druge slične izazove. Želimo vjerovati da dosegnute razine zaštite ljudskih i manjinskih prava, kao i postignuti standardi vladavine prava i sloboda u zapadnom svijetu neće ići prema redukciji, nego će ostati na razini na kojoj se nalaze te će u pojedinim segmentima biti dodatno nadograđeni i usavršeni. No, kao i uvijek, prava i slobode se ne dobivaju same od sebe, nego se za njih konstantno moramo boriti.
Lupiga.Com
wpDiscuz
