Published On: Sub, ožu 12th, 2022

Puna šaka zgrada: Od potpisivanja Vatikanskih ugovora Crkva je postala jedan od vodećih veleposjednika u državi

Zbog povrata, odnosno darovanja imovine Katoličkoj crkvi iz dubrovačkog Gruža uskoro bi se trebale iseliti medicinske ordinacije, a sa zadarske Rive Dom županije.

Ranije su u sličnim procesima bez prostora ostali Državni arhiv u Bjelovaru, sveučilišna knjižnica i fakulteti u Splitu, ustanove socijalne skrbi u Karlovcu i Koprivnici i niz drugih institucija

Stanovnici Dubrovnika i Zadra, koji pod pritiskom galopirajuće turistifikacije sve češće zaobilaze centre vlastitih gradova, uskoro bi mogli ostati bez još dva javna prostora. Ovoga puta se iza uzurpacije preostalih društvenih dobara ne krije kakav privatni investitor, nego Katolička crkva, koja se od potpisivanja Vatikanskih ugovora prometnula u jednog od vodećih veleposjednika u državi.

Kako smo već pisali, Republika Hrvatska se posljednjim od njih, Ugovorom o gospodarskim pitanjima iz 1998., obvezala da će Crkvi “u razumnom roku vratiti u naravi imovinu koja joj je oduzeta u vrijeme komunističke vladavine”, čija je ukupna vrijednost svojevremeno procijenjena na nekoliko milijardi kuna, a u slučajevima gdje to nije moguće pronaći odgovarajuću zamjenu. Otad je kleru vraćeno ili darovano preko 500 vrijednih nekretnina, a u nekima od njih ranije su djelovale javne institucije koje su zbog povrata bile primorane na preseljenje ili plaćanje najma Crkvi. Na tom popisu odnedavno se nalazi zgrada u kojoj desetljećima djeluju četiri ordinacije obiteljske i dentalne medicine u dubrovačkom Gružu, a uskoro bi se moglo naći i najljepše zdanje sa zadarske Rive, zgrada Doma županije. U prvom slučaju je Župa sv. Križa ostvarila pravo na povrat poslovnog prostora koji joj je ranije pripadao, u drugom je Zadarska nadbiskupija prihvatila poklon Vlade, inače jedine ovlaštene za izravno darovanje imovine u državnom vlasništvu, kao vid kompenzacije za druge oduzete nekretnine.

Ako prijeđe u crkveno vlasništvo, zadarski Dom županije postat će spomenik narušenoj sekularizaciji Hrvatske – kaže Marko Vučetić, predsjednik Gradskog vijeća Zadra

“Dobili smo zahtjev dominikanaca da se moramo iseliti u roku 30 dana ili da plaćamo najamninu od 10.000 kuna mjesečno. S obzirom na naše ograničene resurse, sad smo u pregovorima oko produžetka datuma preseljenja. Usto, da bismo mogli ući u nove prostore, moramo dobiti suglasnost Ministarstva zdravstva i obaviti ostale procedure koje će sigurno potrajati”, požalio se ovih dana Branko Bazdan, ravnatelj dubrovačkog Doma zdravlja. Prema njegovim tvrdnjama, za najam prostora, koji im je gradska uprava preko 50 godina ustupala besplatno, dominikanskom samostanu ponudili su 5000 kuna. Pošto su se dominikanci oglušili na njihovu ponudu, sada je jedina izgledna opcija preseljenje ordinacija.

Za razliku od građana s krajnjeg juga zemlje, koji se mogu oprostiti s prostorijama doma zdravlja, u Zadru još uvijek postoji nada da jedna od najvrjednijih zgrada u cijeloj Dalmaciji naposljetku neće pripasti Crkvi. Iako dogovoren prošlog ljeta, deal vlade Andreja Plenkovića i Zadarske nadbiskupije još uvijek nije službeno sklopljen. Preostali stanovnici Poluotoka ističu da bi tako trebalo i ostati pa traže da se u objekt, inače nekadašnji Dom JNA u kojem od 1993. stoluju HDZ-ovi župani, umjesto najavljenog crkvenog arhiva usele svima dostupni dom kulture i gradska kavana. U znak podrške toj inicijativi na prosvjedu održanom 5. ožujka okupilo se stotinjak Zadrana, a spominjala se i mogućnost pokretanja referenduma.

– Centar grada je zbog loših lokalnih politika potpuno devastiran i gotovo je ostao bez ikakve mogućnosti razvoja, pa je Dom županije posljednji prostor koji predstavlja barem nekakav potencijal za revitalizaciju Poluotoka. Zadrani su sada stavljeni u poziciju da biraju između toga da u centru postoji jedno od rijetkih mjesta privida života ili da se pod patronatom sprege države i Crkve dogodi završni udarac oduzimanja života na Poluotoku. Ako prijeđe u crkveno vlasništvo, Dom županije postat će spomenik narušenoj sekularizaciji Hrvatske – kaže za Novosti Marko Vučetić, predsjednik zadarskog Gradskog vijeća i jedan od sudionika prosvjeda.

Lokalni čelnici HDZ-a, koji posljednjih dana zaobilaze medije, tvrde da nisu bili uključeni u dogovore o darovanju državne imovine. Iako su se načelno založili da se Domu županije da javna namjena, predsjednici županijske i gradske organizacije HDZ-a Božidar Kalmeta i Šime Erlić nedavno su odbili potpisati peticiju opozicije kojom se od Vlade traži da se vrijedna zgrada umjesto nadbiskupiji daruje Gradu. Time je lokalni HDZ, kaže aktualni predsjednik Gradskog vijeća, dokazao da ustraje na neiskrenosti i na tome da ga isključivo zanima da Zadar ostane pod okriljem te stranke. Nezavisni Vučetić, inače profesor filozofije i teologije, slaže se sa stavom bivšeg veleposlanika u Vatikanu Ivice Maštruka da se u ovom slučaju radi o čistom političkom podmićivanju Crkve.

Katolička crkva je odustala od svoje biti, vođenja računa o dušama, pa umjesto o njima radije skrbi za vlastite nekretnine i bogatstvo. U isto vrijeme je izvršila jedan vid religijskog nasilja nad dušama vjernika, pretvarajući ih u poslušnike HDZ-ovskih, odnosno desnih politika koje Crkvi omogućuju materijalno blagostanje – ističe Marko Vučetić.

Uz povrat nekadašnjih crkvenih zemljišta i objekata kao što je Biskupova palača na atraktivnoj poziciji uz Rivu, država je Splitsko-makarskoj nadbiskupiji darovala trećinu nekadašnje vojarne Dračevac

Dosad su te politike na razini Zadarske županije Katoličkoj crkvi omogućile povrat, darovanja ili pak novčane naknade za preko 9,5 milijuna nekad društvenih kvadrata. Najveći broj pripao ih je samostanu sv. Marije koji je, uz ogromne građevinske parcele na obali, ostvario višemilijunske naknade za nekretnine na kojima su u međuvremenu izgrađeni autobusni i željeznički kolodvor, osnovne škole i sportska igrališta. Samo temeljem jednog od ukupno 47 pravomoćnih rješenja, koja nam je ustupio zadarski Ured državne uprave, benediktinskom samostanu je pripalo pravo na naknadu za zemljišta čija je vrijednost procijenjena na 43.273.400 kuna.

Višemilijunsku naknadu uspjela je ostvariti i Zadarska nadbiskupija, koja je potraživala kompleks ustanove socijalne skrbi, Centra za rehabilitaciju Sveti Filip i Jakov. Naime, Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine propisano je da se u vlasništvo ne vraća imovina pravnih osoba iz oblasti zdravstva, socijalne skrbi, odgoja, obrazovanja, kulture, znanosti i drugih javnih djelatnosti, koja se danas nalazi u njihovom posjedu i služi za obavljanje djelatnosti za koju su osnovane. No Vlada može donijeti odluku kojom se prijašnjom vlasniku, odnosno crkvenim zajednicama, predaju i takve nekretnine, pod uvjetom da za to “postoje osobito opravdani razlozi”.

Tu je mogućnost iskoristila vlada Jadranke Kosor, kada je krajem 2009. Zagrebačku nadbiskupiju obdarila poslovnom zgradom, arhivskim spremištem i pripadajućim dvorištem u samom centru Bjelovara ukupne vrijednosti 18,75 milijuna kuna, koji su dotad bili u vlasništvu Državnog arhiva. Budući da arhivu nije pronađena adekvatna zamjenska lokacija, iz proračuna je na ime najma tog istog prostora Zagrebačkoj nadbiskupiji tokom posljednjih 12 godina uplaćeno ukupno 2,04 milijuna kuna.

Odluka kojom je Vlada darovala Crkvi nekretnine Državnog arhiva u Bjelovaru

Sličan ugovor, koji su Novosti dobile temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, Vlada je sklopila i devet godina ranije, kada je Župi sv. Ane u Križevcima vraćena zgrada u kojoj je katastarski ured. “S obzirom na činjenicu da zgradu u cjelini, kao poslovni prostor koristi Državna geodetska uprava za svoju Ispostavu za katastar u Križevcima, a radi zaštite interesa tijela državne vlasti, te prema suglasnim izjavama stranaka u postupku, povrat u vlasništvo uvjetovan je obvezom sklapanja ugovora o zakupu”, stoji u ugovoru bez navođenja konkretne cijene najma.

Uz povrat nekadašnjih crkvenih zemljišta i objekata kao što je Biskupova palača na atraktivnoj poziciji uz Rivu, iz koje su se 1998. zbog toga morali iseliti sveučilišna knjižnica i nekoliko fakulteta, država je Splitsko-makarskoj nadbiskupiji 20 godina kasnije darovala trećinu nekadašnje vojarne Dračevac, vrijednu preko 84 milijuna kuna. Zahvaljujući velikodušnosti Plenkovićeve vlade, bez prostora je tada ostao splitski Općinski sud koji, doduše, bez naknade, postojeću zgradu može koristiti sve do preseljenja na drugu lokaciju.

Zbog odluke o vraćanju u vlasništvo Družbi kćeri Božje ljubavi dvokatne kuće u Koprivnici, koju je 2006. potpisao Ivo Sanader, preseliti se morao Dom za djecu i omladinu “Svitanje”, a u narednim godina i karlovački Dom za djecu “Vladimir Nazor”, čiji su prostori prepušteni lokalnom franjevačkom samostanu. Intervencijom Vlade, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u ljeto 2017. odrekao se pak 19 milijuna kuna vrijedne Vile Idole u korist porečke i pulske biskupije. Iako je taj biser austrougarske arhitekture bio prepušten propadanju, oporbeni socijaldemokrati žalili su se što nije obnovljen i vraćen u prethodnu namjenu doma za starije osobe, jer se u Puli, kao i u ostatku države, na mjesto u javnom domu čeka i po deset godina.

Daleko veći broj nekretnina Crkva je uspjela dobiti vodeći upravne sporove za povrat imovine. Samo na razini Grada Zagreba potraživala je oko 200 nekretnina, od kojih joj je oko polovica vraćena ili je za njih isplaćena naknada. Crkva i njeni ogranci još uvijek potražuju zgrade Muzeja grada Zagreba, bolnice u Vinogradskoj, galerije Klovićevi dvori, devet vrtića i škola, a već su dobili Kinoteku, kazalište Komediju, Tribinu grada Zagreba, prostor škole u Gundulićevoj ulici i dio parka Savica. Novinari Poslovnog dnevnika svojedobno su izračunali da bi grad izgubio ukupno 24 škole i vrtića, pet muzeja, četiri kazališta, dva centra za kulturu i osam kina u slučaju da se svim potražiteljima postojeći objekti iz domene kulture i obrazovanja vrate u naturi.

Marko Vučetić ističe kako darovanje Crkvi one imovine koja već je ili bi mogla biti u funkciji javnosti predstavlja tipičan primjer otimačine zajedničkih dobara. U tim procesima, kaže, dolazi do urušavanja moći građana, tj. institucija koje bi se treba brinuti za njihove interese i omogućavati im različite tipove usluga.

– Crkvi je potrebna samo ona imovina koja će joj služiti za pastoralne aktivnostima i koja će biti u funkciji ne samo vjernika nego i građana. U tu kategoriju spadaju prostori potrebni za obavljanje karitativnih aktivnosti ili otvaranje škola i vrtića. Sve drugo je suvišak i, u konačnici, udar na samu bit Katoličke crkve, jer ona nije tu da skrbi o nekretninama – govori teolog, koji smatra da treba pokrenuti postupak revizije Vatikanskih ugovora.

– Njihovim potpisivanjem RH je pristala da bude u ulozi vazala. Pored izdašnog izdvajanja iz proračuna za Katoličku crkvu, ugovorima su propisane i mnogo drastičnije odredbe, primjerice da nije moguće pokrenuti kazneni postupak protiv svećenika, a da se prethodno ne obavijesti nadležnog biskupa. Zbog toga imamo jednu novu kategoriju građana, a to su nadljudi, pripadnici kleričkog staleža za koje ne vrijede pravila kao za sve ostale. Sve to pokazuje da Vatikanski ugovori ne predstavljaju samo financijski udar na jednu siromašnu zemlju kao što je Hrvatska nego i na samo poimanje čovjeka – zaključuje Vučetić.

guest
3 Komentari
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Vidder sve komentare
Bruce Lee 🐉🐲
Bruce Lee 🐉🐲
2 mjeseci prije

Crkvu Kristovu ni pako neće nadvladati.

Dama
Dama
2 mjeseci prije

Pa neka je to crkvi oduzeto,pa jo treba i vratiti.

HercegbosnaMostar
HercegbosnaMostar
2 mjeseci prije

SVE STO JE ODUZETO SILOM TREBA VRATIT. TAKO TREBA VRATIT ZEMLJU U MOSTARU BISKUPIJI ILI GRADU GDI JE SAD PARTIZANSKO-ZLOCINACKI SPOMENIK