S obzirom na to da je Ustavni sud BiH, kao najviše tijelo u državi zaduženo za tumačenje pravnih propisa Bosne i Hercegovine, stavio izvan snage jedan od ključnih članaka Izbornog zakona – postavilo se opravdano pitanje kako implementirati izborne rezultate ako se izbori provedu bez prethodne izmjene Izbornog zakona, piše Večernji list BiH.
I dok su pravni stručnjaci zabrinuti zbog mogućnosti da se u situaciji pravnog vakuuma izbori provedu bez zakonskog uporišta, raste potreba za domaćim unutarnjim dogovorom koji će rezultirati realizacijom već potpisanog Mostarskog sporazuma, a onda i definiranju izbornog modela koji će dobiti potporu u najvišem zakonodavnom tijelu države Bosne i Hercegovine – Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.
Neustavni dijelovi
Rješenjem Ustavnog suda BiH objavljenom u Službenom glasniku BiH broj: 54/17 od 28. 7. 2017. godine odredba članka 10.12 stavak (2) Izbornog zakona BiH u dijelu:
“Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakoj županiji”, prestala je vrijediti od 29. 7. 2017. godine.
Istim rješenjem od 28. 7. 2017. godine odredbe člana 20.16A stav (2) točke a – j Izbornog zakona BiH, prestale su važiti od 29. 7. 2017. godine, a radilo se o točkama koje su definirale koliko se izaslanika u federalni Dom naroda bira iz svake od deset županija. Dakle, već više od četiri godine Bosna i Hercegovina nema ključni stavak Izbornog zakona temeljem kojeg bi se implementirali rezultati izbora, a da bi se takva situacija promijenila, nadležno je jedino tijelo koje može mijenjati izborno zakonodavstvo, a to je Parlamentarna skupština BiH.
Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora BiH Božo Ljubić u intervjuu za Dnevnik.ba nedavno je posebno uputio na adresu koja je jedina nadležna mijenjati Izborni zakon naglasivši kako su smiješne manipulacije tipa “presudu Ustavnog suda proveo je Ustavni sud” ili “Središnje izborno povjerenstvo može supstituirati Parlamentarnu skupštinu”.
“O sličnoj tvrdnji očitovao se i predsjednik Ustavnog suda koji je kratko odgovorio da Ustavni sud čeka da Parlamentarna skupština provede odluku. U demokraciji nitko nema pravo donositi zakone umjesto Parlamenta”, poručio je Ljubić.
A budući da zbog nepostojanja spremnosti, posebice bošnjačkih političkih elita, nikada nije provedena presuda Ustavnog suda, država je ostala bez dijela Izbornog zakona. Hrvatske političke stranke cijelo to vrijeme konstruktivan su čimbenik koji je nudio i nudi konkretna rješenja kojim bi se provela presuda, no konstantno izostaje spremnost s druge strane.
Političko predstavljanje
A kada je riječ o samoj presudi Ustavnog suda BiH koja se ignorira dugi niz godina, ona je jasno uputila da se prema općem načelu demokracije pravo na demokratsko odlučivanje ostvaruje legitimnim političkim predstavljanjem koje mora biti utemeljeno na demokratskom izboru onih koje predstavlja i čije interese zastupa.
U tom smislu veza između onih koje predstavlja i njihovih političkih predstavnika na svim administrativno-političkim razinama je ta koja omogućava legitimitet predstavnicima zajednice.
U kontekstu Doma naroda, podsjeća se kako Dom naroda nije dom federalnih jedinica nego dom konstitutivnih naroda te pojašnjava kako su, sada već neustavne, odredbe omogućavale da predstavnicima jednog konstitutivnog naroda u zakonodavnom tijelu županije legitimitet daju predstavnici drugog konstitutivnog naroda.
To se obilato koristilo u većinski bošnjačkim županijama gdje malobrojni Hrvati nisu imali mogućnost između sebe izabrati izaslanika da ih predstavlja, već su to umjesto njih odlučili većinski bošnjački birači. Hoće li se ta praksa promijeniti, ostaje za vidjeti, no treba istaknuti sporazum iz Mostara kojim se SDA obvezao kroz promjenu izbornog zakonodavstva uvesti princip legitimnog političkog predstavljanja.
wpDiscuz
